Spremao sam se za nastup prošle godine, ali su organizatori zbog loše epidemiološke situacije odgodili Ironman u Hamburgu za početak ljeta ove 2021. godine. Kako je tad situacija bila slična, Ironman je prebačen za kraj ljeta. I zbog te dvije odgode, pogotovo druge, nije bilo lako. Baš nije jer sam završne pripreme imao usred ljeta, a znamo kakve su vrućine vladale kod nas tijekom sva tri ljetna mjeseca – priča Daniel Marušić nakon povratka iz Hamburga gdje je odradio Ironman, prvi put u životu, i zbog toga nije skidao osmijeh s lica. Bio je umoran, ali sretan. I jedno, i drugo je dosegnulo gornju granicu.
- Na natjecanje se odlazi po priznanje za sve ono što si do tad radio, a za ovo sam se baš naradio. Imao sam vojnički režim života. Drugačije ne bih uspio. Jakša Diklić, kojem se divim, koji je već nekoliko puta odradio Ironman, koji je mlad, i koji će, uvjeren sam, ostvariti odlične rezultate u budućnosti, biti među najboljim svjetskim natjecateljima, pripremao me je za nastup u Hamburgu. On je sastavio plan priprema, nadgledao ih. Pazite, imam 49 godina. Počeo sam se rekreativno baviti s ovim prije deset godina. Prvi maraton koji sam istrčao bio je Berlinski maraton 2015. godine, a prvi Half Ironman koji sam odradio bio je Half Ironman u Puli 2016. godine. Nakon toga je sve krenulo nekako ozbiljnije. Tad sam poželio odraditi jedan Ironman, te istrčati sve maratone Svjetske serije, šest najvećih. Berlinski je jedan od njih. Ironman sam uspio, te sam ispunio san po tom pitanju. U svojoj ladici uspomena sad imam medalju s Ironmana, dokaz kako se napornim radom, odricanjem, može ostvariti postavljeni visoki cilj, a odraditi prvi put Ironman meni sa 49 godina, amateru koji je tek s 39 godina krenuo u ovo, bio je baš, baš visok cilj.
Kad je sunce izlazilo počeo je nastup u Hamburgu, a kad je sunce zalazilo prošao je kroz cilj.
- Start je bio u 6.45 sati. Nismo svi skupa startali, već svakih pet sekundi po četvorica. Prvi zadatak je bio isplivati 3,8 kilometara. Plivali smo u jezeru, u centru Hamburga. Zadatak sam odradio za sat i 2 minute. Zatim smo biciklom trebali prijeći 180 kilometara. Imali smo tri kruga po 60 kilometara, vozili smo uz rijeku Elbu. Pet sati i 17 minuta mi je trebalo za to. Na biciklu sam i jeo, i pio. Bila je ravnija staza, te sam išao 34 kilometra na sat. Na kraju trčanje, maraton, četiri kruga oko jezera po 10,5 kilometra. Prva tri kruga sam se osjećao dobro, ali u četvrtom, posljednjem krugu, osjetio sam bol u leđima. Nisam ni promislio odustati, nisam opet želio hodati već sam želio trčeći doći do cilja, odraditi na isti način cijelu trku. Naravno, išao sam tad sporije, brže nisam mogao. Uspio sam u dobrom ritmu odraditi unatoč svemu i posljednji krug. Maraton sam istrčao za tri sata i 55 minuta. S tranzicijom, koja se također računa, nakon plivanja se trebalo presvući, te spremit za vožnju biciklom, nakon bicikle je trebalo pripremit se za trčanje, uglavnom, kad se sve zbrojilo odradio sam Ironman za 10 sati i 25 minuta.
Marušić je bio 30. u konkurenciji više od stotinu natjecatelja u kategoriji od 45 do 49 godina. Inače, tisuću je natjecatelja nastupilo u Hamburgu sa svih strana svijeta, a u ukupnom poretku zauzeo je 247. mjesto.
- Rekao sam sebi, sve ispod deset i pol sati će biti odličan rezultat. Uspio sam!
I sad u njegovoj ladici uspomena Marušiću nedostaje medalja za istrčane sve maratone Svjetske serije, svih šest najvećih.
- Osam maratona sam odradio, pet od šest iz Svjetske serije, plus još tri koji ne spadaju u svjetsku seriju, a to su Ljubljana, Beograd i Pariz. Da, pet od šest iz Svjetske serije - Berlin, London, Chicago, New York i Tokio. Preostali šesti iz svjetske serije je maraton u Bostonu. Za 40-ak dana je 125. izdanje Bostonskog maratona, najstarijeg maratona na svijetu. Za nastup na njemu sam se kvalificirao u Tokiju prije dvije godine. Za razliku od maratona u Tokiju, maraton u Bostonu je malo brdovitiji, ali, spreman sam. Ukoliko uspijem bit ću prvi Dubrovčanin, a deseti iz Hrvatske koji je istrčao cijelu seriju, odradio svih šest najvećih maratona. I kad to uspijem, a vjerujem da hoću 11. listopada, tad se održava Bostonski maraton, to će biti to. Ispunit ću svoj san. Naravno, neću odustati nakon toga. I dalje će plivanje, vožnja biciklom, trčanje bio moj način života, međutim, prebacit ćemo sve u nižu 'brzinu', te uživati, poticati druge da i oni pokušaju, govoriti im kako se napornim radom, odricanjem, može ostvariti visoki cilj, kako se može ispuniti san i kako je lijep osjećaj kad se to dogodi. Baš se lijepo osjećam nakon što sam uspio odraditi Ironman, vjerujem kako će osjećaj biti još ljepši kad uspijem idući mjesec istrčati Bostonski maraton, te moći reći kako sam uspio istrčati svih šest najvećih svjetskih maratona!
