StoryEditor
OstaloHVALA KAPETANE I SRETNO |

OPROŠTAJ NAKON 17 SEZONA Neven Juzbašić: Ponosan sam na svaku godinu. Na svaki poen. Libertas Marinkolor će uvijek biti moj klub. Idemo ‘Pituri‘!

Piše Tonči Vlašić
21. srpnja 2020. - 17:59
Neven Juzbašić je potpisao pobjednički poen u finalu Kupa Hrvatske 2020. protiv GSTK Zagreb – sreći nema kraja! foto: Tonči Vlašić
Donio je treći odlučujući bod Libertas Marinkoloru u polufinalu i finalu završnog turnira Kupa Hrvatske, podigao pokal te potvrdio: 'Odlazim!' Da, kapetan Neven Juzbašić odlazi nakon čak 17 godina i četiri trofeja.

- Ponosan sam na činjenicu da sam jedini igrač sa sva četiri trofeja Kluba, s osvojenim prvenstvom i tri kupa.

Nije bio siguran u prvi trenutak je li prije 15 ili 17 godina došao u Gospino polje, te imao debi za 'Piture'.

- Neparan je broj sezona, to je sigurno, 15 ili 17, samo tren... Da, 17!

Iduće godine će igrati za Zagreb, ali ne GSTK Zagreb, kojeg je dobio u finalu Kupa Hrvatske, već za STK Zagreb, drugoligaša, koji za cilj ima iduće sezone izboriti plasman u HEP Hrvatsku Super ligu.

- Idemo Dado Šurbek, zatim Marko Vidaček iz Varaždina, jedan mladi dečko, i ja. Vjerujem kako ćemo ostvariti uspjeh, te pomoći da STK Zagreb uđe u najjači rang.

Prije 17 godina, kad je stigao, legendarni Stanko Eskulić je isticao kako je Neven napadač, igrački nepredvidiv, a negdje smo bili pronašli kako najbolje igra u transu. Skroman sportaš koji se ne razmeće nerealnim izjavama.

image
Neven Juzbašić, stolnotenisač Libertas Marinkolora foto: Tonči Vlašić


Skupa s bratom blizancem Ivanom osvojio je 1995. ekipno Prvenstvo Francuske za kadete, a s Industrogradnjom više naslova pobjednika na ekipnim prvenstvima Hrvatske za juniore i kadete. Bio je član brončane reprezentacije kadetskog prvenstva Europe 1994., a godinu poslije uzeo je na EP-u broncu u parovima. Zatim, juniorski prvak Hrvatske, nakon čega je nizao uspjehe u seniorskoj konkurenciji...

- S Libertas Marinkolorom? Bilo je medalja sa seniorskog prvenstva Hrvatske, ali ako ćemo o klubu, nikad neću zaboraviti taj naš prvi naslov, i jedini do danas prvaka Hrvatske. Ono nezaboravno finale na dvije pobjede u kojem smo izgubili sa 4:3 u Varaždinu prvu utakmicu finala, a potom dobili drugu sa 4:3 kod kuće, te izborili majstoricu, koju smo dva, tri dana poslije dobili u sjajnoj atmosferi, u do posljednjeg mjesta ispunjenoj maloj dvorani također sa 4:3. Najviše mi je žao poraza u finalu prvenstva od GSTK Zagreb za naslov. Bilo je to 2016. godine, godinu prije našeg prvog i jedinog osvojenog naslova prvaka, te isto tako žao mi je što nismo 2018. protiv StaRR-a uzeli još jedan naslov, ono kad smo ih dobili u Varaždinu u prvoj utakmici finala sa 4:0. Onda je nakon te prve utakmice zaigrao u finalu i Tan za StaRR, te nismo uspjeli dobiti niti jednu kod kuće, a da smo uspjeli tu izvući pobjedu, u drugoj ili trećoj utakmici finala, te opet osvojiti pokal, to bi bio najveći uspjeh s obzirom u kojem je sastavu igrao suparnik. StaRR je s Tanom, Zengom te Ređepom bio sjajna ekipa. Sjećam se i kad smo dobili Dr. Časl u prvoj utakmici našeg prvog finala doigravanja. Za Dr. Časl su tad igrali Japec, Kolarek i Zeng. Nismo uspjeli u drugoj utakmici iznenaditi, a bili smo blizu, baš blizu. Mi smo šest godina u finalu doigravanja za prvaka, već deset godina, ako se ne varam, u nizu u polufinalu. Sve su to lijepi rezultati. Osvojili smo tri od četiri Kupa Hrvatske. Pamtit ću posebno ovaj zadnji jer sam igrao i dobio zadnji meč finala.

I to je dobio meč bez izgubljenog seta.

- Da, bez izgubljenog seta, ali na razliku u sva tri seta. Nekako se u tom mom zadnjem meču za Libertas Marinkolor spojilo svih 17 godina, bilo je dobrih i loših poena, malo sam imao i sreće, ali bio sam u odlučujućim trenucima hrabar, zaslužio sam tu sreću i presretan sam zbog osvojenog kupa. Zanimljivo, u sva četiri izdanja Kupa u finalu smo bili GSTK Zagreb i mi. Na kraju 3:1 za nas u pobjedama. Sva tri puta smo u finalu dobili s 3:0, ali za razliku od Križevaca kad smo osvojili prvi put Kup, pa i Dubrovnika, kad smo obranili kup, sad u Samoboru je bilo najteže doći do trofeja. Nije bilo lako bez obzira na rezultat 3:0. Miho Simović je gubio četvrti set sa 4:1, Tomislav Japec je gubio četvrti set sa 6:0. Ja jesam dobio sa čistih 3:0, ali svaki set je bio egal, te kad se to zna, najteže je bilo doći do ovog uspjeha u Kupu Hrvatske. Zatim, treba reći kako smo ove godine imali za suparnika sjajnu mladu ekipu. Mali Ban igra već sad jako dobro.

image
Libertas Marinkolor slavi naslov prvaka Hrvatske 2017. foto: Tonči Vlašić

image
Miho Simović i Neven Juzbašić foto: Tonči Vlašić

image
Tomislav Japec i Neven Juzbašić (Libertas Marinkolor) foto: Tonči Vlašić

image
Libertas Marinkolor je u Samoboru osvojio Kup Hrvatske 2020. godine foto: Tonči Vlašić


Svi su se mijenjali, a samo je on bio non stop u Gospinom polju. I brat blizanac Ivan mu je u dva navrata bio suigrač u dresu 'Pitura'. Skupa su osvojili Kup Hrvatske 2018. godine.

- Prošlo je puno godina od moje prve sezone u dresu Libertas Marinkolora. Ne mogu se sjetiti jesam li dobio prvi meč kad sam došao, trebao bih pogledati protiv koga smo igrali... Čini mi se kako sam prvi nastup imao u europskom kupu, ali ovog zadnjeg meča ću se sjećati. Njega neću zaboraviti. Ovo je bila točka na 'i'.

Ponovno o nevjerojatnih 17 godina u dresu 'Pitura'.

- Nadam se kako će me Miho Simović nadmašiti, kako će on igrati barem sezonu duže od mene, a i kako će klub biti ako ne još bolji, barem ostati na ovom nivou. Kako će neki novi dečki doći. Za mene je ovo bilo jedno sjajno i nezaboravno putovanje, dugo putovanje tijekom kojeg sam stekao puno prijatelja, doživio sve radosti i tuge u našoj maloj dvorani u Gospinom polju, te na gostovanjima. Hvala svima koji su nas pratili svih ovih godina, hvala svima koji su nas bodrili. Nažalost, neki više nisu među nama. Pamtim i trenutke, kao što se dogodilo lani u finalu, da zbog ozljede nisam mogao pomoći. Nisam do ovog trenutka, nakon što sam odigrao posljednji meč za Libertas Marinkolor, razmišljao o tih mojih 17 godina u Dubrovniku. Sad mi 'lete' sjećanja. Evo, sjećam se kako sam s predsjednikom, Marinkom Matulovićem, prije 17 godina dogovorio dolazak u deset minuta. Ja sam tad igrao u Njemačkoj, a Libertas Marinkolor je slagao ekipu. U tim pregovorima je sudjelovao i pokojni Stanko Eskulić. On me je prvi zvao. Rekao kako ima u Dubrovniku klub, koji su Dragutin Šurbek, legenda ne samo hrvatskog stolnog tenisa, i on uveli u Prvu ligu, te jesam li zainteresiran. I onda sam se našao s Marinkom. I dogovorio se.

Očito nije pročitao ugovor od prvog do zadnjeg slova. Nije vidio da malim slovima piše – potpisujem na 17 godina!

- Hahaha, nisam, nisam... morat ću pazit ubuduće. Pazi, Libertas Marinkolor je bio novi klub u tom trenutku, prvi put se našao u Prvoj ligi te, stoji, malo tko je znao za njega dok za njega nisu zaigrali Šurbek i Eskulić, te ga iz Druge uveli u Prvu ligu, ali meni je, kad sam prihvatio poziv, puno značilo to što mi je Stanko Eskulić rekao kako je klub ozbiljan, kako žele ne samo jedno ljeto igrati u Prvoj ligi, već kako žele graditi ekipu koja će igrati non stop u europskim kupovima, a mi smo više od desetljeća redovni sudionici europskih kupova, pa i boriti se za domaće trofeje, a što smo uspjeli zadnjih šest sezona, tj. kad smo prvi put izborili finale doigravanja za prvaka. Ta želja Libertas Marikolora za napretkom je bila razlog što sam prihvatio poziv. Mene je taj entuzijazam svih u klubu, želja za napredovanjem, motivirala da dolazim na trening, odlazim u teretanu, pa i tijekom ljeta, kad se u dvorani nije moglo disati od vrućine, radim kako bi se što bolje spremio za novu sezonu. Ako se ne boriš za ništa, motivacija brzo padne, a to je onda najgore za sportaša i klub. Međutim, uvjeren sam u jedno, to se u slučaju Libertas Marinkolora neće dogoditi.

image
Slavi Neven Juzbašić, Libertas Marinkolor je 2018. pobjednik Kupa Hrvatske foto: Tonči Vlašić


Šest finala doigravanja za prvaka u nizu te nezaboravan trijumf u rijetko viđenom finalu 2017. godine, zatim sva četiri finala Kupa Hrvatske od čega je na kraju tri podizao pokal, te više od desetljeća u europskim kupovima u kojima će se pamtiti nastup u četvrtfinalu ETTU Cupa, najbolji europski rezultat.

- Sve su to uspjesi, pa i treća mjesta u prvenstvu, kad smo gubili bitke u polufinalu doigravanja za prvaka. Naravno, uvijek, i kad smo bili drugi, željeli smo i žalili što nije bilo bolje, ali, realno, učinili smo puno, baš puno. Uspjeli smo to jer nikad, bez obzira na snagu suparnika, a StaRR je s Tanom i Zengom najjači sastav koji je igrao u našem prvenstvu, Dr. Časl je također bio sjajan u ono vrijeme, dakle, uspjeli smo jer nikad nismo ulazili u meč s mišlju kako nemamo izgleda, te kako se ne treba truditi...

I tako je živio svih 17 godina u dresu Libertas Marinkolora.

- Nevjerojatno, 17 godina sam igrao za Libertas Marinkolor. Ponosan sam na svaku godinu. Na svaki poen. Hvala svima u Klubu, hvala svim suigračima, hvala navijačima. Idemo 'Pituri'! Idemo!

image
Neven Juzbašić prima čestitke od Miha Simovića za pobjedu, koja je donijela Libertas Marinkoloru treći odlučujući poen u finalu Kupa Hrvatske 2020. godine foto: Tonči Vlašić

image
Neven Juzbašić, kapetan Libertas Marinkolora, podiže u Samoboru, 11. srpnja 2020., pokal pobjednika Kupa Hrvatske. Tim činom Juzbašić se oprostio nakon punih 17 sezona od dresa dubrovačkog kluba foto: Tonči Vlašić


Oprostio se od dresa Libertas Marinkolora pobjedničkim poenom. Kapetan Neven Juzbašić je u subotu, 11. srpnja, podigao u Samoboru pokal pobjednika, te se nakon 17 godina oprostio od dubrovačkog kluba.

- Nakon 17 godina, bez obzira što ja nisam iz Dubrovnika, to je moj klub. Uvijek će tako biti.
loading...

Izdvojeno

11. kolovoz 2020 14:07