NAPUSTIO NAS JE GOSPAR MARKO MARIĆ 'Nisam bio novinar zbog para već iz ljubavi prema sportu'

Napustio nas je gospar Marko Marić. Otišao je zauvijek 6. travnja u 83. godini života. Bio je sportaš, sportski novinar, sportski djelatnik.

Svoj sportski život počeo je trenirajući vaterpolu u Juga, još dok su treninzi bili u Portu. Potom je Porat zamijenio Lapadom, trčao zemljanim terenom za 'krpenjačom'. Trenirao je u juniorima Nogometnog kluba Dubrovnik od 1951. godine. Već tada je dobio priliku igrati za prvi sastav, ali nakon utakmice, dvije, dobio je priliku da radi kao sportski novinar. Brzo je igralište zamijenio tribinama. Počeo je pisati prvo u Slobodnoj Dalmaciji.

- Kad sam finuo školu, nisam odmah dobio posao. Otišao sam zbog toga u Metković. U to vrijeme, išlo se tamo gdje ima posla. Nije se čekalo, a za reć pravo u Metkoviću nije bilo nekog velikog posla jer se nogometni klub nije natjecao u prvenstvu. Narona, sadašnja Neretva, nije imala zbog neriješenih vlasničkih odnosa igralište. Bolje rečeno ostala je bez igrališta jer su ga vlasnici zemljišta prekopali. O tome sam napisao jedan od prvih članaka, a o čemu sam pisao kad nije bilo nogometa? Pa, tu i tamo o stonom tenisu, veslanju – znao je pričati gospar Marko, koji je potom dobio poziv iz 'Narodnog športa'. Tako su se u ono doba zvale Sportske novosti.

Prestao je pisati 1974. godine. Pisao je punih 17 godina. U Narodnom športu od 1957. godine.

- Bilo je u početku teško raditi. Pisalo se na mašinu, a tekstovi su se slali poštom. Ono što je bilo preša, što je trebao odmah stići, izvještaj s nogometa, vaterpola ili plivanja, trebalo je odmah diktirati telefonom.

Osim iz Dubrovnika, imao je zadatak izvještavati i s utakmice Leotara u Trebinju kad je taj klub ušao u Drugu saveznu ligu.

- Nije bilo telefonske veze Trebinja sa Zagrebom. Pošao bih u Trebinje, pogledao utakmicu, vratio se natrag u Grad te onda slao izvještaj.

Nogomet je u ono doba bio glavni u Gradu, a u njemu dva kluba, GOŠK i Dubrovnik, tako da posla nije nedostajalo.  Početkom 60-ih najveći sportski događaj je bio gradski nogometni derbi.

- To su bile utakmice. Krcat Lapad, pet, šest tisuća. O utakmici se moglo uvelike čut petnaest dana prije i petnaest dana poslije.  Bila je ludnica, bez obzira gdje se tko nalazio na tablici.

Za 15 godina rada u Sportskim novostima dobio je plaketu te nagradno putovanje u Zagreb na utakmicu nogometnih reprezentacija Jugoslavije i Italije. Jugoslavija je bila bolja sa 6:1. Prestao je pisati kada je ondašnji urednik nogometne rubrike koristio njegove tekstove u svojim člancima, a njega nije potpisivao po njih, već sebe. Nije se mogao s time pomiriti, protestirao je, a kako su urednici prelazili preko toga, otišao je…

- Imao sam posao tako da mi honorar od Sportskih novosti nije bio jedini izvor prihoda. Uz to nisam bio novinar zbog para već iz ljubavi prema sportu. Honorar od Sportskih novosti je bio uistinu zanemariv.

Gospar Marko je poslije novinarske karijere bio u dva navrata član uprave Vaterpolskog kluba Jug, zatim Vaterpolskog kluba Bellevue (jedan je od osnivača kluba).

- To je bilo jer sam radio u Atlantskoj plovidbi, koja je bila gotovo svima jedan od glavnih sponzora te su mene kao čovjeka iz sporta određivali za člana uprave.

Poslije neizostavan u malom nogometu. Jedan od osnivača Malonogometnog kluba Prima, koja je najveći uspjeh ostvarila igrajući u južnoj skupini Prve hrvatske lige. Kad je Prima zamrznula svoj status, stigao je poziv iz Malonogometnog kluba Square. Bio je u Squareu 'katica za sve': tajnik, dopredsjednik, vođa puta. Sa Squareom se radovao osvajanju Kupa Hrvatske 1998. godine, jedinom trofeju u povijesti kluba, nastupu na prvom izdanju završnog turnira Kupa pobjednika kupova Europe u Italiji. Vazda u Sportskoj dvorani u Gospinom polju, vazda na igralištu u Lapadu…

Posljednji ispraćaj gospara Marka Marića bit će u subotu, 8. travnja u 15 sati na groblju Boninovo.