Proglasila je i Zajednica športa Dubrovačko-neretvanske županije najuspješnije sportaše županije za 2021. godinu.
Laureati su u seniorskoj konkurenciji Petrunjela Pavić, judašica Dubrovnika 1966., Mario Šurković, plivač Juga, Mateo Semiz, trener Judo kluba Dubrovnik 1966., zatim seniorska ekipa Ženskog košarkaškog kluba Ragusa i seniori Auto kluba Dubrovnik Racing.
Pavić, rođena 14. studenog 2000. godine, u 2021. godini ostvarila je najveći uspjeh – mlađe seniorska je doprvakinja Europe u kategoriji do 78 kilograma. Trener godine je njezin trener Semiz, koji je rođen 19. rujna 1983. godine. Bivši uspješan judaš, a danas šef struke Judo kluba Dubrovnik 1966. i trener u hrvatskoj reprezentaciji, nije samo s Pavić ostvario uspjeh protekle godine. Još nekoliko judoka je pod njegovim vodstvom ostvarilo zapažene rezultate.
Šurković, rođen 19. travnja 2003. u godine, u 2021. godini, mada junior, postao je apsolutni prvak u više disciplina. Pamti se i kako je s mješovitom štafetom Hrvatske oborio europski rekord.
Ženski košarkaški klub Ragusa je protekle godine ostvario najveći uspjeh u povijesti, koja se piše od 1994. godine. Osvojio je duplu krunu, prvenstvo i kup, svoje prve trofeje. I najuspješnija momčad – seniori Auto kluba Dubrovnik Racing su osvojili duplu krunu. Bili prvaci na kružnim i brdskim stazama.
Po tradiciji Zajednica športa nagradila je i najveće nade županijskog sporta, a to su u 2021. godini odlukom Izvršnog odbora Iva Bule, rukometašica Dalmatinke iz Ploča i Erik Antolović, atletičar Dubrovnika.
Bule, rođena 14. studenog 2004. godine, kapetanica je kadetske reprezentacije Hrvatske. Rukomet igra od šeste godine, te na zahtjevnoj poziciji – srednjeg vanjskog. S reprezentacijom je bila peta na kadetskom prvenstvu Europe, a s Dalmatinkom je u samom vrhu Prve hrvatske lige. Antolović, rođen 28. ožujka 2008. godine, protekle godine je je postao mlađe kadetski prvak Hrvatske u višeboju, a zatim u tri pojedinačne discipline – utrci na 60 metara, zatim na 80 metara s preponama te u skoku u dalj.
Najuspješnija članica Zajednice je Zajednica sportova Općine Župa dubrovačka, koja broji 27 članica koje obuhvaćaju nogomet, rukomet, vaterpolo, odbojku, judo, boćanje, automobilizam, mali nogomet, streljaštvo, tenis, sportski ribolov, gimnastika, aikido i capoeru. Godišnji proračun iznosi 650.000 kuna. Nastoje svojim programima poticati što veći broj djece i mladih da se aktivno uključe u sport – stoji u obrazloženju odluke.
Priznanje za promicanje i izniman razvitak sporta u Dubrovačko-neretvanskoj županiji dobio je sportski novinar Hrvatskog radija Davor Buconić, koji punih 40 godina prati sportska događanja u Dubrovniku i županiji. Osim na radiju dopisnik je Sportskih novosti. Izvještavao je o uspjesima Vaterpolskog kluba Jug, automobiliste Nika Pulića i odbojkašica Dubrovnika, a izvještavao i s najvećih sportskih događaja kao što su Olimpijske igre, svjetska i europska prvenstava.
Nagrađen je i Nogometni klub Slaven iz Grude, koji je 2021. godine proslavio sto godina djelovanja.
Najveće priznanje - Nagradu za životno djelo dobio je profesor Željko Đapić, bivši uspješni judaš, potom trener, te nastavnik tjelesnog. Đapić, koji je rođen 31. siječnja 1955. godine, diplomirao je 1980. godine na Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu s usmjerenjem iz judo sporta. Nizao je uspjehe u školskim sportskim natjecanjima, a s judokama osvajao europske i svjetske medalje. Bio je i izbornik nacionalne judo reprezentacije. Uz to je inicijator i organizator brojnih međunarodnih judo natjecanja a posebno treba istaknuti turnir Dubrovnik Open koji se održava preko 20 godina. Osim što je osnivač i predsjednik Judo kluba Dubrovnik bio je i član Upravnog odbora Hrvatskog judo saveza. Za svoja sportska postignuća 2014. godine proglašen je najuspješnijim trenerom Dubrovnika, a 2015. godine Dubrovačko neretvanske županije. Trenutno s Ivanom Šutalo nastoji izboriti nastup na Olimpijskim igrama u Parizu 2024. godine čime bi okrunio svoju bogatu sportsku karijeru.
- Ova nagrada znači mi puno. Životna nagrada to je potvrda moga dosadašnjeg rada iako mislim kako još nisam sve dao i da mogu još. Naravno, sretan sam i ponosan. Cijelo vrijeme težio sam prenositi svoja iskustva i znanja na mlađe, te mislim kako sam u tome uspio. Znanje i iskustvo, ako se ne prenosi, nema smisla, bezvrijedno je. Zato se zahvaljujem svima koji su me trpili, mojim suradnicima, mladosti koju sam trenirao a najviše familiji, koja je ipak najviše patila i istrpila – rekao je Đapić.
