LETI DISK, LETI I KUGLA Orebićanka Marija Tolj vida rane, šaka je boli, ali cilj se zna: ‘Hoću na Olimpijske igre u Tokijo s ispunjenom normom!‘

Početkom ožujka ove godine bacila je disk 60 metara i 75 centimetara, te uzela srebro na Zimskom bacačkom prvenstvu Hrvatske u Splitu.

- Izvrstan hitac – istaknula je tad europska prvakinja do 23 godine, 20-godišnja Marija Tolj. Bio je to u tom trenutku deveti najbolji rezultat u svijetu u 2020. godini. Samo je dalje u Splitu išla, a tko drugi nego najbolja svjetska diskašica, njezin uzor, Sandra Perković.



Disk aktualne olimpijske pobjednice, koja je bila najbolja ne samo u Riju 2016., već i u Londonu 2012., zatim dvostruke svjetske i peterostruke europske prvakinje, letio je 65 metara i 93 centimetra. Najdalje u svijetu u 2020. godini.

- U tom trenutku sam na treninzima imala još bolji rezultat nego sam bacila u Splitu. Želja mi je bila ispuniti normu za Olimpijske igre, koja iznosi 63 metra i 50 centimetara. Nekoliko puta na treningu sam bacala i dalje. Moj osobni rekord je 62 metra i 76 centimetara... – rekla je 20-godišnja Orebićanka, članica Atletskog kluba Dinamo Zrinjevac.

Nažalost, samo nekoliko dana poslije nastupa u Splitu sve je stalo. I Marija je ostala 'zaključana' unutar svoja četiri zida, kao i cijeli sportski svijet.

- Radila sam, što se moglo raditi u tim uvjetima. Sve po uputama svog trenera Rolanda Varge. Znala sam trenirati dva sata dnevno u stanu, uglavnom vježbe snage, sve ono što se moglo u tom prostoru. Ha, naravno, disk nisam mogla bacat u stanu. Nema u njemu mjesta ni za bacit kuglu, koja leti tri puta kraće...

Željela je braniti naslov najbolje na Europskom bacačkom kupu, natjecanju koje je osvajala 2018. i 2019. godine, ali na kraju ništa od toga. Otkazana su zbog korone i druga natjecanja na kojima je željela potvrditi kako joj je mjesto među najboljima, te ispuniti normu za nastup na Olimpijskim igrama u Tokiju. Na kraju je i najveće svjetsko natjecanje odgođeno.

- Sad je pitanje hoće li se Olimpijske igre u Tokiju održati iduće godine, međutim, mene, nažalost, sad više muči ozljeda zgloba desne šake.



U odsustvu Sandre Perković uzela je prije neki dan naslov državne prvakinje u disku, ali i naslov državne prvakinje u bacanju kugle. Prije toga isto slavila u obje discipline na ekipnom prvenstvu Hrvatske (atletičarke Dinamo Zrinjevca su bile prve, a u Kupu je njezin klub bio treći u ukupnom poretku)

- Prvo mjesto u disku, to je ok, ali hitac od niti 55 metra nije bio dobar zbog ozljede šake. Isto je bilo i na ekipnom odnosno u Kupu. Problem je velik. Nekoliko dana nakon terapija ne boli, ali nakon nekoliko dana treninga opet se pojavi bol zbog čega ne mogu uzet disk u ruke. Liječnici govore kako treba pauzirat. Sad sam na odmoru nakon državnog. Idem na terepije. Vidjet ćemo kad opet počnem trenirati kako će biti. Što se tiče kugle, tu mogu staviti bandažu da se zglob ne pomiče puno, te mogu maknuti opterećenje s tog dijela zgloba koji boli. U disku kad bi to napravila, imala bandažu, to bi smetalo. Ne bih normalno mogla držati disk, dok, kažem, to za kuglu ne smeta.

70. Hanžekovićev memorijal je 15. rujna u Zagrebu. Prošle godine je u svom trećem nastupu na njemu disk bacila 62 metra i 57 centimetara te zazela treće mjesto. Hoćeš li nastupiti ove godine?

- Ne znam još uvijek. Trener i ja razgovaramo o tome. Vidjet ćemo. Na državnom sam nastupila prije svega zbog plasmana kluba. Uzela prva mjesta. Znala sam i prije prvenstva kako neću zbog ozljede moći baciti disk daleko...

Marija je oko 15. mjesta na svjetskoj rang listi.

- Trideset i dvije najbolje sa svjetske rang liste idu na Olimpijske igre. Međutim, željela bih otići na moje prve Olimpijske igre s ispunjenom normom. U Splitu, na Zimskom bacačkom prvenstvu, disk je išao preko 64 metra. Nisam bila prestupila, ali disk je otišao izvan segmenta, te taj hitac nije priznat. Nažalost, sad zbog ozljede ne mogu baciti tako daleko.

U svom Orebiću nije bila od listopada prošle godine.

- Kad se sve ovo dogodilo, korona, pa još i onaj potres, nije bilo ugodno u onom trenutku kad je treslo pogotovo jer sam ja na 15. katu... , plus treninzi nakon što smo opet mogli trenirati, pa ozljeda, da, zbog svega toga nije bilo prilike otići do Orebića. Ali, bar su moji bili kod mene u Zagrebu. Tako da smo ipak bili u nekoliko navrata skupa.