Antonio Konsuo se nije uspio upisati među pobjednike Kutije šibica. Njegova momčad, Poliklinika Milojević, slavlje na jubilarnom 50. izdanju kultnog zagrebačkog malonogometnog turnira izgubila je na penale, i to u dodatnoj seriji, te je šampanjac otvorila momčad Krešimir Keta Bandić.
Još prije finala pitanje je glasilo: Je li koji Dubrovčanin, igrač ponikao u Gospinom polju, uspio osvojiti Kutiju šibica? Jest, Dario Marinović.
- Bilo je to 2011. godine s GPV Elkro Gospićem, ali... – javio se iz Španjolske Marinović, koji je u vrijeme finala 50. Kutije šibica trebao igrati derbi utakmicu španjolskog prvenstva sa svojom Jimbee Cartagenom kod Jaena FS, ali je korona sve odgodila.
Ali na kraju rečenice najboljeg malonogometaša poniklog u Gospinom polju, aktualnog reprezentativca, koji je već odavno najbolji strijelac hrvatske reprezentacije svih vremena (gotovo svaku utakmicu podiže letvicu), odnosi se na činjenicu kako je tri puta igrao finale Kutije šibica.
- Dva puta sam gubio finale, i to na penale – dodao je Marinović, koji je 2011. godine bio strijelac posljednjeg pogotka na 41. izdanju Kutije šibice. Pamti se, GPV Elkro Gospić je poveo u 38. minuti pogotkom Josipa Sutona, a minutu poslije, u predzadnjoj minuti finala, mrežu PNT IPA zatresao je Marinović. Je li još netko ponikao u Gospinom polju osvajao zagrebački turnir? Marinović zna kako od njegove generacije nije nitko, a od prethodnih? Možda Sandro Salacan?
- Ne, nisam. Najveći uspjeh mi je treće mjesto na Kutiji šibica prije 15-ak godina, točnije, 2005. godine. Igrao sam za Agrokor, imali smo odličnu momčad. Bili su sa mnom Ivica Osibov, Robert Jarni, Robert Grdović, Branko Stupar, Vedran Čorluka, Eduardo Da Silva... Izgubili smo 1:0 u polufinalu od isto tako jakog Promet Orkana. Meni je jedan pogodak nedostajao da budem najbolji strijelac turnira. Posebna je Kutija šibica. Igra se pet plus golman, igra se s velikom loptom. Iznenađenja je zbog toga daleko više – naglasio je 45-godišnji Salacan, bivši malonogometni reprezentativac Hrvatske, koji je još uvijek aktivan. Ove sezone igra za SOŠK 1919. u Drugoj županijskoj nogometnoj ligi, a ne propušta gotovo niti jedan malonogometni turnir.
Antonio Konsuo jutro nakon 50. Kutije šibica?
- Gledat, a ne igrat, nema gore stvari. Pokušao sam igrati, bilo je to prije same završnice turnira, ali nije išlo. Trener nije želio riskirati, te sam završnicu pratio s klupe. Ozlijedio sam se igrajući za klub sredinom prvog dijela prvenstva, bilo je to u utakmici 5. kola Prve hrvatske malonogometne lige. Doživio sam rupturu mišića.
Futsal Dinamo, čiji je Konsuo član od ovog ljeta, na 50. Kutiji šibica nastupao je pod imenom Poliklinika Milojević.
- Prvo ime poliklinike je predsjednik Futsal Dinama Nikola Milojević. Poliklinika Milojević je najveći sponzor Futsal Dinama, te ne čudi što smo gotovo svi, koji smo bili u sastavu Poliklinike Milojević, igrači ili članovi stručnog stožera Futsal Dinama. Imali smo i veliku podršku s tribina. Orilo se Domom sportova: 'Dinamo, Dinamo!'. Prekrasno je na Kutiji šibica, a kažu kako je uvijek posebno na Stjepan dan. I bilo je uistinu posebno. Tad je Dom sportova bio prepun. Tad je bila najbolja atmosfera. Poraz u finalu na penale? Što da rečem... Teško ćemo ovo prežaliti. Teško... – rekao je Konsuo.
