Pobjeda s blagoslovom, prošle su tolike godine, kraj sramote se još ne nazire

Dobio je Šibenik u 3. kolu s 1:0 na Šubićevcu pogotkom Dalibora Cvitanovića u 89. minuti, te u 6. kolu Zagreb u Kranjčevićevoj s 2:0. Oba pogotka je postigao Mirso Dilberović, prvi u 15., a drugi u posljednjoj minuti utakmice. Dubrovnik je drugu sezonu HNL-a, Prve hrvatske nogometne lige, počeo kao gost. Još nije bio dobio dozvolu za igranje kod kuće. Lapad nije vidio ni čitave prve sezone. Sve utakmice kao domaćin u svojoj prvoj povijesnoj prvoligaškoj sezoni, ujedno premijernom izdanju Prve hrvatske lige, odigrao u Metkoviću (četiri), Zagrebu (jednu), te Blatu (šest).

I tako je u drugoj sezoni prvih deset utakmica sezone odigrao u gostima, dobio dvije, a osam izgubio, te dočekao posljednjih dana listopada 1992. odluku kako, napokon, može igrati doma.

- Cijela prva sezona u gostima, trenirali takoreći u autobusu, ali izborili na terenu ostanak. Čak sedam puta odigrali 0:0 te prve sezone. Malo bolje je bilo na početku te druge sezone što se tiče treniranja, ali opet nije bilo lako... Non stop na putu. Sve se nadaš kako ćeš zaigrati napokon doma – vadimo iz arhive riječi Božidara Butigana, tadašnjeg vratara Dubrovnika, koji se unatrag nekoliko godine prisjetio početka sezone 1992./93.

Potom i na tu prvu prvoligašku utakmicu Dubrovnika na svom Lapadu, koja je odigrana na današnji dan, na Sisvete, 1. studenog 1992. godine. Gost je bila Segesta. Početak utakmice u 14 sati. 

- Prvo, tuga me uhvati danas kad vidim kako je 20 ljudi na tribinama, a tad sve puno, k‘o šipak. Tu utakmicu sa Segestom smo dobili. Jure Ereš je dao pogodak, i to negdje sredinom prvog poluvremena. Kažeš, 20. minuta. Za Segestu je igrao Ive Šeparović, zatim legendarni bivši kapetan Dinama, Mlinka, Marko Mlinarić. To ne mogu zaboraviti. Vrlo brzo nakon te utakmice smo igrali protiv Dinama, tad se zvao HAŠK Građanski, kojeg je vodio Ćiro Blažević. Došli Tigrovi s položaja, te navijali za zagrebačke Plave. Ni protiv HAŠK-a nismo primili pogodak, završilo je 0:0, a u njihovom napadu Goran Vlahović i Igor Cvitanović, te Mario Stanić. Na vratima im Dražen Ladić... Mi smo bili tek drugi te sezone, koji smo uspjeli ne primiti pogodak protiv njih. Dobili smo na Lapadu i Rijeku, Osijek, Varteks... Ako se ne varam mi smo na Lapadu primili te sezone samo četiri pogotka, a jedini koji nas je uspio dobiti u Dubrovniku bio je Hajduk, i to smo, ako dobro pamtim, imali neke prilike, koje nismo iskoristili, a onda nam je Hajduk zabio dva pogotka u završnici utakmice (Slaven Bilić i Tomislav Erceg). I kad govorimo i o toj drugoj sezoni, nek se zna kako smo opet na terenu izborili ostanak...

I potom opet povratak na prvu prvoligašku utakmicu Dubrovnika u Dubrovniku, ukupno 33. u najvećem rangu.

Biskup Želimir Puljić je blagoslovio teren uoči utakmice sa Segestom. Svi presretni što se igra u Dubrovniku...

Ostalo je upisano kako su uz Butigana prvu prvoligašku utakmicu u Dubrovniku za Dubrovnik protiv Segeste igrali pod vodstvom trenera Marka Pehara još Damir Borovac, Antonio Bagoje, Nikša Skokandić, Mirsad Kurtović, Milan Petrović, Ivica Klarić (od 67. Boris Mustahinić), Jakša Kolić (od 67. Dubravko Zrilić), Mirsad Dilberović, Igor Musa i Jure Ereš. 

Tablica Prve HNL lige nakon 11. kola u sezoni 1992./93.

I tako, danas se opet sjećamo dubrovačkog nogometa, koji je punio tribine Lapada, bio na dobrom glasu u bivšoj državi, zasluženo među najboljima u prvim godinama HNL-a. Prije su nam neki drugi bili krivi jer nemamo nogometno igralište, a zatim smo prije 33 godine dobili Lijepu našu. 

Dubrovnik je i danas jedino županijsko središte u kojem niti jedna kategorija hrvatske nogometne reprezentacije nije u više od tri desetljeća samostalnosti odigrala niti jednu službenu utakmicu, a kraj te sramote se ne nazire.