NESALOMLJIVI DAMIR HODŽIĆ Kad je pukla noga, rekao sam treneru: 'Nemojte izgubiti!'

Bilo je to početkom nastavka, u trenucima kada je GOŠK Dubrovnik 1919. nakon dogovora u svlačionici krenuo nadoknaditi zaostatak protiv Hajduka II u derbiju 13. kola Treće hrvatske nogometne lige u Lapadu. Splitski sastav je vodio s 2:0.

- Bio je to duel kakvih je 'milijun', a nakon kojih ne bude ništa – istaknuo je Damir Hodžić, dijete starog Grada, napadač GOŠK Dubrovnika 1919. Dodao kako je sam bio nekoliko puta u takvoj situaciji u 18 godina, koliko igra nogomet, od onog svog prvog treninga, kojeg je napravio s 9 godina, i nikad mu se ništa nije dogodilo. Ovaj put, nažalost, ostao je ležati na travnjaku Lapada nakon sudara s vratarom Hajduka II, kapetanom Ivom Grbićem.

- Odmah sam znao kako je pukla noga. Vidio sam jer je visjela.

Grbić je nakon utakmice bio tužan zbog nemilog događaja. Poželio je sve najbolje Hodžiću.

- Ispričao mi se nakon sudara, ali, rekao sam mu već tada kako nije kriv, kako je to nesretan slučaj.

Grbić je javio i nakon utakmice. Nekako je došao do broja mobitela.

- Lijepo od njega. Ponavljam, nije on kriv. Nesretan slučaj. Otišla je potkoljenica, napišite bolje tako nego da je otišla fibula i tibia. Neće svi razumjeti – razvukao je i osmijeh Damir dva dana nakon nesretnog događaja, koji će ga odvojiti neko vrijeme od terena.

- Napravio sam jutros uz pomoć hodalice par koraka, od kreveta do prozora. Previli su mi nogu. Sad je dobro kao je bilo. Bol je bila strašna kad su me doveli u bolnicu. Da nije bilo lijekova, ne bih izdržao.

GOŠK Dubrovnik 1919. nije uspio nadoknaditi zaostatak. Hajduk II je odnio tri boda te sad ima šest više od dubrovačkog sastava.

- Bili smo baš dobri, bolji od Hajduka na početku. Odlično smo krenuli, a sad čujem, a i čitao sam, kako smo i drugo poluvrijeme bili bolji. Čujte, protiv Neretvanca smo odigrali baš dobru utakmicu. Ma, nije ništa gotovo! Ima se još puno za igrat', a mi smo baš prava ekipa. Super u svakom pogledu, veliki radnici te trener koji zna izvući maksimum iz svakoga. Baš mi je zadovoljstvo što sam član takve ekipe i čast mi je što imamo takvog trenera.

Franjo Domić je nakon utakmice bio u bolnici vidjeti Damira, koji je odmah operiran. Trener GOŠK Dubrovnik 1919. je javio kako je, nažalost, puknula fibula i tibia te otkrio tada kako je Damir, dok je ležao na travnjaku te čekao da ga stave na nosila i kolima hitne pomoći odvezu u bolnicu na Medarevo, razmišljao o utakmici.

- Da, rekao sam treneru: 'Nemojte izgubit'. Šteta, imali smo vratnicu. Potom, čitam o toj situaciji kad je Jurić zaustavljen prekršajem u kaznenom prostoru, ali nije pao, već je pokušao doći lopte. Budući je puštene prednost, a kako Jurić nije uspio postići pogodak, ništa od kaznenog udaraca. Dalo bi se raspravljat o tom pravilu koje te potiče da se bacaš u kaznenom prostoru … Međutim, nećemo se predat'. Ponavljam, još je dosta do kraja. Sad nas čeka Zadar u Lapadu. Treba sad to dobit'.

I dok GOŠK Dubrovnik 1919. čeka novi ispit, novi derbi kod kuće, stiže Zadar, i Hodžić razmišlja o ispitu. Apsolvent je na Ekonomskom fakultetu.

- Ostao mi je još jedan ispit. Završavam fakultet, 27 mi je godina. Ne radim sad. Nešto malo ovo ljeto. Trenirao sam i učio svaki dan. Nekad su treninzi dva puta dnevno, ujutro i poslijepodne. Međutim, sve se stigne.

Domić je uoči derbija pohvalno govorio o Damiru. Ne čudi što je njega stavio u vrh napada. Hodžić je sa 16 godina prvi put zaigrao u seniorskoj konkurenciji, u dresu Dubrovnika kad je klub nakon stečaja igrao Drugu županijsku ligu. Dvije godine poslije nosio je dres GOŠK-a. Bio je i u Austriji godinu i pol dana, tamo igrao za dva kluba, SV Allerheiligen i Gleinstätten. Pola godine u Stupniku iz Zagreba, pola godine u Novalji na Pagu, pola godine u Slavenu s Grude. Uvijek u vrhu napada, "brz k'o vrag", opasnost za svaku obranu.

- Od kad sam počeo, igram u napadu, iako, što ja znam, čini mi se kako bi mogao pomoći i na kojoj drugoj poziciji, možda bih tada više doprinio.

Brojeći samo pogotke u dresu seniorskih momčadi, postigao ih je jedno 40-ak. Pamti se dobro sezona 2009./10. u dresu GOŠK-a. Njegovi pogoci donijeli su dosta radosti u Lapadu. Damiru je idol legendarni Francuz, Thierry Henry. Želja mu je sad vratiti se što prije na teren, ponovno pogađati protivničke mreže. Isto tako sa svojom malonogometnom ekipom, Konobom Koloseum, osvojiti, kad je pauza u prvenstvu, Zimski malonogometni turnir 'Sveti Vlaho'.

- Dva puta sam s Konobom Koloseum bio u finalu, ali prvo smo izgubili na penale od Caffe bara Mihael, a potom od Dustre. Inače, ja sam tri puta igrao finale. Jednom za Župaho kad smo izgubili od Caffe bar Puls. Međutim, donijet ćemo mi taj pokal u stari Grad, ispod Svete Marije. Vidjeli ste koliko to nama znači. U oba finala dvorana je bila puna, atmosfera kakva se ne pamti. Ha, pa i sad u subotu u Lapadu protiv Hajduka bilo je lijepo istrčati na teren. Na tribinama je bilo 500 ljudi, zar ne? Šteta što smo izgubili od Hajduka II, jer da nismo, sad bi bilo još više gledatelja protiv Zadra. Međutim, ništa još nije gotovo. Nismo se predali. Dosta je do kraja prvenstva.

Damir bi u četvrtak ili petak trebao izaći iz bolnice. Potom kreće rehabilitacija. Optimist je u svakom pogledu, borac također. Ne sumnjamo kako će opet, i to vrlo brzo, juriti (malo)nogometnim terenima prema protivničkom golu.