Raritetan događaj u Poreču, na Sportfestu. Naime, među govornicima, gostima ovog sve prestižnijeg sportskog festivala u posljednje vrijeme koji okuplja značajan broj sportskih zvijezda, primarno hrvatskih, u petak se pojavio Lukša Jakobušić, predsjednik Hajduka. Raritetan je stoga jer čelni čovjek poljudskog prvoligaša ne daje intervjue. Ovakvi istupi su nepoznanica, praktički. Kako je sam Lukša Jakobušić naveo, privukla je tema gostovanja u Poreču: ‘vođenje Hajduka - najlakši i najteži posao‘.
- Svakom hajdukovcu je znano, svjestan je koliko znači biti predsjednik Hajduka. Evo vam samo jedan primjer. Kad sam postao predsjednik, bila je presica u klubu i nakon nje sam prošetao gradom. I sad, što ti je Split. Dođe mi je jedan čovjek i veli - "Šetaj, šetaj, neš‘ još dugo". To mi je bila dobrodošlica u Split. Drugi mi je rekao - "Ako nakon i dvije godine budeš uspio šetati kroz grad, uspio si". Fali mi još desetak dana do dvije godine.
Spomenuli smo u uvodu da ste jako rijetko u medijima. Zašto? - bilo je prvo pitanje, koje je Jakobušiću postavio Željko Vela, koji je vodio razgovor.
- Mislim da nisam niti jednom davao intervjue, je. Samo službenim kanalima. Predsjednik Hajduka bi uvijek imao nešto za reći, ja imam nešto za reći, ali mislim da se glava kuće treba javiti kada je teško, kada se dogodi nešto iznimno dogodi. Tada sam ja istupao, a razlog zašto sam sada došao u Poreč je podupiranje Sportfesta, tema je zanimljiva.
Lukša Jakobušić na čelo splitskog i dalmatinskog ponosa nije izabran na natječaju. Predsjednik Hajduka drži da tako ni ne treba biti.
- Mislim da se predsjednik Hajduka ne bi trebao birati na natječaju. Na natječaju biraš najboljeg od onih koji su se javili. Ja se nisam javio. Nadzorni odbor me bio zvao, razgovarali smo, prezentirao sam svoje ideje. Dvije su mi stvari bile ključne. Prvo, četiri godine sam bio u sportu, bio sam predsjednik Vaterpolskog kluba Jug. S tim da prve dvije godine, sve što sam mogao pogriješiti, pogriješio sam. Kao što i svaki predsjednik pogriješi kada dođe iz biznisa. Dojmljen si igračima, medijima, pozornosti, želiš se svidjeti svima i biti dobar sa svime. Nije opijenost, ali može goditi, a ne moraš se u tomu i snaći. Treću smo godinu sve osvojili. Druga stvar koja mi je pomogla je što sam prije toga ipak bio 5 mjeseci u Hajduku.
Došli ste u trenutku kada je Hajduk imao 17 bodova manje od Gorice, kluba koji je tada bio na poziciji koja je vodila u Europu. Pojednostavljeno, zaostajali ste 17 bodova za Europom.
- Kad sam došao u klub. Nakon 10 dana sam šetao po tartan stazi oko terena. Nazvao sam Boru Primorca, velikana, rekao mu "gospodine Boro, sam sam, trebao bi vas". On mi veli, "ako ste sami, tada ste najjači." No, došao je i onda smo zajedno šetali tako. Ako sam išta dobro napravio ove dvije godine, to je onda da smo napravili da svatko radi svoj posao. Nadzorni odbor nadzire, predsjednik vodi, sportski direktor ima svoju nadležnost.
Za vašeg je mandata došao trener Tramezzani...
- On je došao 17. siječnja, a 8. veljače sam znao da neće ostati. Ali smo čekali do kraja
Je li i trener to znao?
- Ne, on nije znao. Mislim da je shvatio tek predzadnji dan. No, poručili smo mu "možeš osvojiti, ući u Europu, ali da ne ostaneš, no i obratno". Nama je samo bilo bitno u tom trenutku stabilizirati klub. Onda smo doveli Jensa Gustafsona, što je iz ove perspektive bila pogreška, ali ne Jensa nego naša, kluba. Zato jer smo planirali raditi s njime 2 godine, da bi nakon 20-ak dana promijenili strategiju, promijenili 17 igrača.
Čelnik Hajduka je krajnje iskreno rekao ponešto što bi jako malo njegovih kolega priznalo.
- Ja nemam znanja jer nemam školu za predsjednika kluba već donosiš odluke iz želuca, iz osjećaja. Jer nemaš znanja. Nisam ja u statusu Vedrana Ćorluke koji ima iskustva kroz status aktivnog sportaša. Tada smo doveli Valdasa. Ciljano, da Hajduk bude konkurentan i to se dogodilo. Osvojili smo Kup, dva kola prije kraja smo bili u utrci za naslov. Mi nismo osvojili samo iz jednog razloga, nismo bili spremni. Morate znati, da do tog trenutka 94% zaposlenika nije imalo osvojeni ikakav trofej. Samo trojica igrača su ranije imali osvojeni jedan kup. Reći ću još jednu stvar kako ja funkcioniram. Tamo negdje u veljači, dobili smo veliku, sjajnu ponudu za Jana Mlakara, a znao sam da dovodimo Nikolu Kalinića. Odbio sam prodaju Mlakara. Pitao me sportski direktor "zašto". Nisam pristao jer nisam želio da ljudi misle da nemamo novca.
Koliko je teško donositi odluku, voditi takav klub kakav je Hajduk sa specifičnom sredinom, "zapaljivom" publikom, snažnom i utjecajnom Torcidom.
- Svi znaju kakav je Split. To je grad koji ne prihvaća sredinu. Ondje ili je katastrofično ili euforično. Hajduk troši ljude, na svim razinama. I mene je promijenio. na gore, ne na bolje. Udaljio sam se od okoline. Nakon 26 godina sam promijenio broj mobitela. Nemam what‘s up, viber. Zaposlenicima kada dođu poruke, znaju ili je majka, parking ili ja. Jednom isto tako šećem, sreo me naš Tomo, pita me hoćemo li raditi skarifikaciju terena. Dođem u ured, prvo sam tražio po Googleu, a što je skarifikacija. Nisam imao pojma, a što. No, u Hajduku se sve predsjednika pita - veli prvi čovjek Hajduka.
Kod vas niti jedan trener ne može biti siguran. Pojašnjenje zašto je smijenjen Valdas Dambrauskas?
- Imam 2 člana Uprave i s niti jednim se ne slažem. Naime, dobri smo, ali uvijek biram one koji su jači, bolji. Za suradnike uvijek biram one koji mi neće podilaziti. Nije mi toliko bitna stručnost, nego vrijednost. Što se Valdasa tiče, mene vox populi ne dira. Ja vam i dalje čitam novine. Ne portale, već novine jer mi je tako ostalo iz rata još. U slučaju Valdasa možda bi bolje bilo da je on ostao jer bi onda fokus bio trener, a ne predsjednik. Dobio me u razgovoru kada mi je Valdas rekao "mi Litavci se uvijek moramo više boriti, nametati". To mi je imponiralo. Ostavili smo istu momčad preko ljeta. Meni je najbitnije bilo da mi osvojimo tada Superkup. To će vam sada biti smiješno, zašto. Prvo zato jer nakon osvojenog naslova kupa, prvog trofeja za 94% zaposlenika u klubu, želio sam nakon 42 dana i drugi trofej. Mi smo se 42 dana spremali samo za Superkup. Ja sam 42 dana išao u krevet s mišlju osvajanja Superkupa. I to je bio ključ.
Na trenutak je samo zastao, pa ispalio.
- Sad mi je krivo što Valdasa nisam smijenio odmah nakon Superkupa.
Predsjednik Hajduka je nastavio s maksimalnom iskrenošću s kojom ga pamtimo još jako dobro iz vaterpolskih dana, iz dubrovačkog Juga AO.
- Znate, Hajduk su nam napisali "Hajduc" u UEFA-i. Ne zato što su nas provocirali, ne, nego zato jer nas nije bilo! Najveći dužnik hrvatskog nogometa je Hajduk, ne Dinamo. Jer da smo imali dva kluba u natjecanju za Ligi prvaka, bilo bi nam svima lakše. Za to je Hajduk kriv. U Hajduku je najvažnije pobjeđivati, pa da igraju dobro i da igraju mladi. Sveto trojstvo.
Marko Livaja. Jeste li računali na ovakvu mitomaniju kakva je nastala - pitao je Vela.
- Nema teorije! Nije ni on mislio. On je došao 15. veljače, a 1. travnja je mislim zaigrao. Kad sam ga zvao prvi put, rekao mi je "što me zoveš"? Onda drugi put zovem, a on će "jesam li rekao da ne zoveš". Dva mjeseca kasnije je došao. Marko Livaja ima velik utjecaj na ovakav Hajduk kakav izgleda, ali ni on, niti ja, niti se itko može uzdignuti iznad kluba. Neovisno što se u medijima spominje kako Hajduk ne može bez Livaje. Marko je prije svega ipak hajdukovac. Kada bi mu rekli, "nećeš igrati niti jednu utakmicu do kraja prvenstva, ali će Hajduk biti prvak", on bi odmah to prihvatio. To je karakteristično samo za igrača iz Splita. Način na koji se on nosi s tom popularnošću je nevjerojatan. On bi u početku kasnio na trening, ali znate zašto? Zato jer bi 15 minuta prije, prolazeći pokraj Fan Shopa, potpisivao autograme. Onda smo mu rekli, OK, otvorit ćemo za tebe jedan drugi ulaz. On je odgovorio, "a ne, ne, špurijus je špurijus". Livaju je teško dovesti, ali ga je još teže zadržati, no u smislu tog ljudskog odnosa, razgovora. S njim je međutim najlakše, vjerujte.
Nakon 35 minuta Jakobušić je prepustio mjesto drugom gostu Sportfesta.