- Mislio sam kako mi je finale Županijskog kupa protiv Neretve ne samo zadnja utakmica za GOŠK Dubrovnik 1919., već zadnja utakmica u karijeri. Ali, volim nogomet. Cijeli život sam u nogometu, te su me uspjeli nagovoriti da i dalje igram...
Međutim, ne i dalje u dresu dubrovačkog kluba.
- Ne mogu zbog obveza na poslu. Treća hrvatska liga je dosta zahtjevnija od Prve županijske lige. U zadnje vrijeme vazda bi trčao s posla na trening, s posla na utakmicu, a i obrnuto. Vratili bi se kasno s gostovanja, ostali bi išli doma na spavanje, a mene je čekao posao. Sve je to bilo teško pratit...
Pralas je nogomet počeo igrati u mlađim uzrastima Dubrovnika. Potom je bio član Škole nogometa 'Božo Broketa' nakon čega je dočekao poziv iz GOŠK-a. Sa 16 godina je zaigrao za prvu momčad, i to je u svojoj prvoj seniorskoj sezoni odigrao 17, 18 utakmica. Nakon toga je otišao u juniore RNK Split, ali nije imao sreće s ozljedama. Upisao je tek nekoliko nastupa. Vratio se potom u Dubrovnik te odigrao novu sezonu za prvu momčad GOŠK-a nakon čega je krenuo u Austriju (regionalni ligaši, treći rang, prvo Sierning pa borba za Drugu ligu s Vorwarts Steyrom). Zatim povratak u Hrvatsku. Dugo Selo i Treća hrvatska liga, a potom dvije drugoligaške sezone. Prva u dresu Zagreba, a druga u dresu Novigrada gdje je nekoliko puta bio kapetan. Vratio se u Dubrovnik u ljeto 2018. godine.
- Ha, sad ću prvi put igrati u četvrtom rangu, ali, kažem, volim nogomet, i ne mogu bez njega, a od nogometa se u Trećoj hrvatskoj ligi ne može živjeti. Treba raditi, a obveze na poslu, što je prioritet, nažalost, nije bilo moguće uskladiti s obvezama u Trećoj hrvatskoj ligi koliko god je želja bila velika.
Bruno je rođen 23. kolovoza 1994. godine. Na svoj 26. rođendan zadnji put je nastupio u dresu GOŠK Dubrovnika 1919. Trener Milan Petrović ga je uveo u igru u sudačkoj nadoknadi, kad je bilo jasno kako će o pobjedniku odlučivati jedanaesterci, a on je tu nepogrešiv. Pogodio je i nekoliko dana prije protiv BŠK Zmaj u polufinalu, i to tri minute prije kraja utakmice za konačnih 2:1. Pogodio je i u tom finalu. Bio je siguran u drugoj seriji. Nepogrešiv.
- Uoči te finalne utakmice Županijskog kupa protiv Neretve na Lapadu rekao sam u svlačionici: 'Ekipa, ovo mi je zadnja utakmica'. Osvojili smo na kraju kup. Mislili su nakon toga kako se šalim, potom su me pokušali nagovoriti da ostanem... Ostao bih ja, ali, znam koje su obveze u Trećoj hrvatskoj ligi, a ja to zbog posla nisam mogao pratiti. U tom trenutku, krajem prošlog mjeseca, nisam razmišljao o nastavku karijere. Tek kad je počela nova sezona Treće hrvatske lige, te kad se vidjelo kako ja više ne igram, kad su to drugi doznali, te razlog, zvali su me. Poziv iz Čibače sam prihvatio jer Prva županijska liga ne traži koliko Treća hrvatska liga, a prihvatio sam prije svega jer volim nogomet, jer mi je falio već nakon par dana poslije finala Županijskog kupa. Sad, što će biti dalje, hoću li i koliko ću moći pomoći Župi dubrovačkoj s obzirom na posao, koji je na prvom mjestu, vidjet ćemo.
Debi za prvu momčad GOŠK-a Bruno je imao je 28. kolovoza 2010. godine u Stobreču protiv domaćeg Primorca za trećeligaške bodove, točno pet dana nakon što je proslavio 16. rođendan. Milan Petrović ga je uveo u igru u 84. minuti umjesto Ivana Kalauza. Debi ne pamti po dobru. Poraz 3:0, ali oproštaj od dresa dubrovačkog kluba pamti po dobru.
Zadnji put u prvenstvu pogodio je na startu proljetnog dijela prošle, prekinute sezone (GOŠK Dubrovnik 1919. – Uskok 1:0), zadnji put bio strijelac u regularnih 90 minuta igre u polufinalu Županijskog kupa za pobjedu iz kaznenog udarca u 87. minuti (GOŠK Dubrovnik 1919. – BŠK Zmaj 2:1), a zadnji put mrežu tresao u odluci na jedanaesterce u finalu Županijskog kupa (GOŠK Dubrovnik 1919. – Neretva 7:6), i to na svoj 26. rođendan, i to je jedini put u karijeri da je igrao službenu utakmicu na svoj rođendan.
Ukupno je četiri sezone nosio dres GOŠK (Dubrovnika) 1919.
