Košarkaši neće po peti put na Olimpijske igre, neće drugi put za redom na najveće svjetsko natjecanje. Bili su u Riju 2016., još boli poraz u četvrtfinalu od Srbije, koja je na kraju uzela srebro, a što je naš najveći uspjeh ostvaren 1992. godine u Barceloni. Nakon toga smo poraženi u četvrtfinalu 1996. u Atlanti od Australije, kao i 2008. godine u Pekingu od Španjolske.
Peking smo izborili uspjehom u kvalifikacijama u Ateni, Rio uspjehom u kvalifikacijama u Torinu, a Tokio nećemo vidjeti zbog neuspjeha u Splitu. Pali smo u polufinalu kvalifikacija u Spaladium Areni. Njemačka nas je dobila s 86:76, te će ona u nedjelju, 4. srpnja, odlučiti s Brazilom tko će igrati na Olimpijskim igrama. Brazil je u prvom polufinalu sa 102:74 nadigrao Meksiko.
Bojan Bogdanović je postigao protiv Njemačke 38 koševa, Mario Hezonja je još bio dvoznamenkast sa 14 koševa. I veži ga tu. Hezonja je bio odličan u napadu krajem prvog poluvremena. Tad smo uspjeli napraviti preokret, te otići na odmor s prednošću, istina samo dva koša (45:43). Krajem treće četvrtine smo opet bljesnuli, početkom posljednje imali 10 koševa viška (68:58), vodili sa 74:67 nepunih šest minuta do kraja, i potom doživjeli ružne i tužne minute. Njemačka je do kraja napravila 19:2! Zadnju četvrtinu smo izgubili sa čak 30:13.
Protiv Brazila u skupini smo bili baš loši (67:94), iščupali smo pobjedu protiv Tunisa (75:70) kad je raspoložen bio Hezonja (27 koševa), a ni protiv Njemačke nismo pokazali da imamo momčad za najveće natjecanje.
Bogdanović i Hezonja nisu mogli sami. I tu je priči kraj.
