KAKAV JE TO BIO ŠUTER Europski prvak iz Zagreba, olimpijski doprvak iz Seoula, igrao je s Dubrovčanima te im bio trener, opet je bio u Dubrovniku

Njega će mnogi uvrstiti među sto najboljih košarkaša u povijesti bivše države. U dresu sarajevske Bosnu sredinom osamdesetih bio je jedan od najboljih igrača jugo lige, jedne sezone i najbolji. Iako njegova momčad nije mogla u prvom redu pored Jugoplastike i Partizana u to vrijeme, zatim Cibone i Crvene zvezde, napraviti veći uspjeh, boriti se za trofeje, za njega je bilo mjesta u reprezentaciji bivše Jugoslavije. Zdravko Radulović je s njom osvojio prvo Univerzijadu u Zagrebu, iduće godine olimpijsko srebro u Seoulu, a 1989. naslov europskog prvaka u Zagrebu igrajući s Draženom Petrovićem, Tonijem Kukočem, Dinom Rađom, Vladom Divcem, Žarkom Paspaljom, Predragom Danilovićem, Stojkom Vrankovićem, Jurom Zdovcom, Zoranom Čuturom, Zoranom Radovićem i Mariom Primorcem pod vodstvom izbornika Dude Ivkovića.. U ukupno 57 nastupa u dresu reprezentacije bivše države postigao je 245 koševa...

U ljeto 1990. preselio je u Cibonu. Izgubio je 1991. za pola koša (80:79) posljednje finale Kupa Jugoslavije od Jugoplastike, tadašnjeg POP 84, koje je odigrano u Rijeci. Bio je s 22 koša najveća opasnost za tad aktualnog prvaka Europe. U Euroligi te sezone treći strijelac iza Nikosa Galisa i Velimira Perasovića, a u sezoni 1992./93. najbolji strijelac.

S Cibonom je bio prvak Hrvatske u prve dvije sezone Prve hrvatske lige, a on najbolji strijelac. Kratko je skoknuo do Arisa, pa te iste sezone do Napulja. Uslijedio je povratak u Zagreb, ali u redove Zrinjevca s kojim je u Gospinom polju 1995. izgubio finale Kupa Krešimira Ćosića od Cibone s 91:75. U 'zelenom' dresu igrao je s Dubrovčaninom Ivanom Vujičićem, a u dresu Cibone početkom 90-ih s legendarnim Androm Knegom, Dubrovčaninom koji je kao kapetan Cibone podigao 1985. pokal prvaka Europe, osvojio na Olimpijskim igrama tri medalje, sve tri različitog sjaja (zlato 1980., srebro 1976., te broncu 1984.).




Vratio se Radulović poslije još jednom u Cibonu. Uzeo s njom nova dva naslova prvaka Hrvatske. Bio je i u ljubljanskoj Olimpiji, a s Maccabijem u Izraelu osvajač duple krune.

Osim sa Zrinjevcem na završnom turniru Kupa Hrvatske 1995., igrao je i s Bosnom krajem 80-ih u Gospinom polju. Bio u dubrovačkoj dvorani još nekoliko puta. 

Danas je, nakon dosta godina, stigao opet u Gospino polje, i to kao trener Samobora, te slavio u zaostaloj utakmici 4. kola Prve hrvatske lige protiv Dubrovnika s 83:69. Trenersku karijeru Radulović je počeo prije 15-ak godina. U Zagrebu je bio trener Anti Tomiću, poslije kratko trener Cibone, te Cedevite. Bio je kratko trener i u Italiji, od prošlog ljeta je u Samoboru.