Pripremio je Đivo auto za novu sezonu. Hondu je, kaže, 'okrenuo' naopako.
- Promijenili smo sve. Sve je sad na njoj novo. Stari motor, koji sam imao tri godine, već je prošle godine bio za mirovinu. Stvarao mi je probleme zadnje dvije brdske utrke, na utrci na Buzetu te na našoj, dubrovačkoj utrci. Ali, uspio sam odvoziti sezonu do kraja, te osvojiti naslov državnog prvaka na brdu u grupi 'N'. Ostajem na brdu i dalje u grupi 'N'. Konkurencija u klasi se također 'oštri' uoči nove sezone, a konkurencija su moji veliki prijatelji, Ivan Pejković iz Splita i Ivan Sentić iz Ragusa Racinga. Čujemo se svako malo. Za sad je to 'rat riječima'. Uskoro se vidimo na stazi.
Đivo je prvi naslov državnog prvaka osvojio 2016. godine. Ni tad nije bilo bržeg na brdu u grupi 'N'.
- Da, bio je to moj prvi od ukupno tri naslova državnog prvaka. Godinu poslije, 2017., bio sam drugi na brdu u grupi 'N' iza Saše Radole iz Pule, pa 2018. nisam vozio brdo, točnije, u prvom planu je tad bio samo krug, a prošle godine sam jurio opet naslov na brdu, te uspio. U grupi mi je najveći konkurent bio prijatelj i klupski kolega Maroje Batina, koji je vozio u drugoj klasi. Inače, naslov prvaka na krugu osvojio sam 2018. u grupi 2 do 1600.
Prvi put se Đivo popeo na pobjedničko postolje državnog prvenstva još 2010. godine kad je bio doprvak na brdu u grupi 'N' s Peugeotom 1,3.
- Jedino je te 2010. uspješniji od mene bio Dino Butorac iz Rijeke, koji je poslije vozio Formulu na brdu. Potom, do 2016. godine, tih par godina, bilo je svega. Kvarova na autu... Sjećam se kako sam 2013. slomio auto na Malačkoj. Bilo je to moje najteže izljetanje u karijeri zbog kojeg sam ostao bez prilike ostvariti dobar rezultat. Nisam imao solada za popravit štetu odmah, te nisam vozio do kraja sezone. Bilo je tih par godina još nekoliko prilika za postolje, ali ništa od toga do slavlja 2016. godine i prvog naslova na brdu, ujedno mog prvog naslova državnog prvaka. Nakon toga sam svake godine na postolju državnog prvenstva na brdu i(li) krugu.
Naravno, to su samo pojedinačni trofeji. Klupskih ima 'na bacanje'.
- Znao sam klubu donijeti maksimalan broj bodova na dosta utrka. I kad u nekoj disciplini neke sezone ne bih jurio pojedinačni naslov, recimo na krugu, znao sam nastupiti na nekoj kružnoj utrci kako bih pomogao klubu da osvoji naslov državnog prvaka.
Nova sezona je skraćena. Trebala bi imati po šest brdskih i kružnih utrka.
- Loša je financijska situacija, te je dobro da je manje utrka. Kažem, borit ću se i borit ćemo se u obje discipline za naslov. Za nadati se kako ćemo uspjeti odvoziti sezonu do kraja. S nestrpljenjem očekujem početak ove skraćene sezone, prvu utrku koja je onaj drugi vikend u Skradinu, 20. i 21. lipnja. Meni je to najljepša utrka u Hrvatskoj, vozi se u prekrasnom ambijentu. Sve je tamo sjajno. Iskreno, ovaj kasni početak sezone očekujem s nestrpljenjem kao što sam čekao svoju prvu brdsku utrku u karijeri. Bilo je to 1998. godine. Nastupio sam na dubrovačkom brdu. Start je tad bio na Kantafigu, a cilj na Nuncijati, točnije, tamo gdje je sad ispod puta hotel Adria. Nastupio sam u autu Nikše Stahora, u njegovom Peugeotu 205 grupe 'A'.
Đivo je 40. rođendan proslavio s ekipom 12. ožujka, dan prije 'crnog petka trinaestog', kad je proglašena pandemija koronavirusa i kad je sve stalo, a sezona prekinuta. Na poklon je od Žarka Knega dobio novi trkaći kombinezon.
- Poželio mi je tad Knego da u njemu ostvarim najbolje rezultate u karijeri. Eto, u njemu krećem u nove pobjede. Prvi put ću u njemu voziti u Skradinu. Idemo svi. Ide i brat Maro.
I kad je spomenuto pet godina starijeg brata Mara, pitanje: Tko je bolji od braće Franić? Svaki Franić ima po tri pojedinačna naslova državnog prvaka. Maro jedan više na krugu od Điva, koji vodi 2:1 u naslovima prvaka protiv Mara na brdu.
- Tko je bolji neka odluči publika – razvukao je Đivo osmijeh na licu.
