Razlika u godinama između partnera, naročito u slučaju ako je jedan od njih poznat, privlačna je za medije koji ih prate. Kada se tako gleda, ima dosta primjera u svijetu slavnih s većom razlikom u godinama. Takvi su poznati parovi Cher (76) i Alexander Edwards (36), Mel Gibson (66) i Rosalind Ross (32), Heidi Klum (49) i Tom Kaulitz (32), Bruce Willis (67) i Emma Heming (44), Michael Douglas (77) i Catherine Zeta-Jones (52), Mick Jagger (79) i Melanie Hamrick (35)...
Na društvenim mrežama neprestano se pojavljuje viralna ljestvica iz 2019. koja prati povijest veza Leonarda DiCaprija. Ovaj trend primijetio je korisnik Reddita - iako je glumac tada imao 44 godine, činilo se da izlazi samo sa ženama koje imaju 25 ili manje godina, uvijek prekidajući s partnericama prije nego napune 26 godina, donosi Slobodna Dalmacija.
Reakcije na tablice bile su različite; jedni su hvalili DiCaprija zbog sposobnosti da privuče mlađe žene, dok su drugi kritizirali glumca moleći ga da konačno nađe neku bližu svojim godinama. Iako stara tri godine, ljestvica se ponovno pojavljuje jer komentatori pomno prate DiCaprijeve trenutne veze. Reakcije na glumčeve navike izlazaka utjelovljuju proturječne stavove koji prate veze s velikom razlikom u godinama — za neke su vrijedne divljenja, dok za druge postoji nešto inherentno uznemirujuće u vezi s nekim puno mlađim, piše Katie Bishop za BBC.
Od Demi Moore i Ashtona Kutchera do Georgea i Amal Clooney, razlike u godinama u vezama slavnih ljudi uvijek su izazivale probleme. Iako je 2014. prosječna dobna razlika u heteroseksualnim vezama u SAD-u bila relativno mala - samo 2,3 godine - mnogi parovi imaju puno veću razliku.
U zapadnim zemljama oko osam posto muško-ženskih parova ima dobnu razliku od 10 ili više godina, što skače na 25 posto u muško-muškim vezama i 15 posto u žensko-ženskim vezama. Za neke je razlika čak i veća - podaci pokazuju da oko jedan posto heteroseksualnih parova u SAD-u ima dobnu razliku od 28 godina ili više.
manja tolerancija mladih ljudi
Naši stavovi prema vezama s velikom razlikom u godinama formirani su na temelju tisuća godina evolucijske psihologije i generacija društvenih i kulturnih normi. U posljednjih sto godina, ekonomske promjene i sve veća rodna jednakost promijenile su ono što se smatra "normalnim" dobnim jazom, a nedavni pokreti za društvenu pravdu intenzivirali su kritiku odnosa moći u odnosima velikih dobnih razlika.
Parovi s velikom razlikom u godinama često se suočavaju s osudama i iako neki stručnjaci vjeruju da bi se to uskoro moglo promijeniti, drugi tvrde da bi mladi ljudi mogli postati manje tolerantni prema ljubavi s razlikom u godinama nego ikada prije.
Oni koji smatraju da su DiCapriove navike na spojevima neukusne, nisu posve u krivu. Odbojnost prema odnosima s razlikama u godinama vrlo je česta i, kao i većina tabua, proizlazi iz tisuća godina evolucije, kao i nedavnih društvenih i kulturnih promjena.
"U mnogim se kulturama ne smatra prihvatljivim zaljubiti se u nekoga tko je puno stariji ili puno mlađi od vas. S evolucijske točke gledišta, na to koga ćemo izabrati za vezu može utjecati poriv za osnivanjem obitelji - kako iz biološke perspektive, ali i osjećaj da oba roditelja trebaju ostati živa kako bi podigla dijete", kaže dr. Elena Turoni, klinička psihologinja i suosnivačica Chelsea Psychological Clinic u Londonu.
Bliskost u godinama, dugotrajnost u vezi
I za muškarce i za žene, plodnost počinje opadati nakon otprilike 35. godine, i iako žene mnogo brže gube sposobnost začeća, ideja da smo evoluirali kako bismo bili privučeni ljudima slične dobi kao mi, ima smisla.
Iako postoji relativno malo podataka o dobi u LGBT vezama, znamo da su velike razlike u godinama mnogo češće među istospolnim parovima, što možda pokazuje kako sposobnost da započnemo biološki zajedno utječe na naš pristup pronalasku partnera.
No, ne radi se samo o roditeljstvu. Uparivanje s nekim naših godina povećava vjerojatnost da će vaša veza potrajati, pokazuju istraživanja. Stručnjaci vjeruju da je to zato što ovi parovi obično prolaze kroz iste životne izazove i faze u sličnim vremenima i stoga mogu nastaviti pronalaziti zajednički jezik.
"U prvih 10 godina braka, ljudi prijavljuju više razine zadovoljstva u braku kada je njihov partner mlađi od njih. Međutim, s vremenom zadovoljstvo u braku parova s velikom razlikom u godinama više opada nego partnerima slične dobi. Vjerojatnost razvoda među parovima iste dobi također je manja", kaže Grace Lordan, izvanredna profesorica bihevioralnih znanosti na London School of Economics, koja trenutno istražuje vezu sreće i velike razlike u godinama.
promjene od 19. i 20. stoljeća
Pa ipak, unatoč ovim čimbenicima koji nas potiču da tražimo partnere slične dobi, socioekonomske okolnosti ponekad mogu potisnuti te evolucijske nagone. Godine 1900. prosječna razlika u godinama između parova bila je otprilike dvostruko veća nego 2000. godine; povijesno gledano, ljudi (osobito oni iz srednje i više klase) bili su skloniji vjenčati se s nekim puno starijim ili puno mlađim od sebe.
Razlozi za to su i biološki i ekonomski. Ako 50-godišnji muškarac želi imati djecu, nije mu u interesu spariti se sa ženom sličnih godina za koju je mnogo manje vjerojatno da će još biti plodna. U patrijarhalnom društvu, gdje muškarci drže ekonomsku moć, izbor sparivanja s puno mlađom ženom sigurno bi mu bio puno dostupniji.
U 19. i ranom 20. stoljeću većina je žena bila isključena iz radne snage, pa je bilo logično da će njihov prioritet biti udati se za nekoga tko je već postigao financijsku sigurnost. Muškarcima je imalo smisla prvo postići ekonomski uspjeh, a zatim se brinuti o braku - kada su zbog veće društvene moći mogli pronaći mlađe žene koje su im davale bolje šanse za djecu. Međutim, kako su žene počele stjecati veću ekonomsku moć, privlačnost puno starijeg supružnika počela je slabjeti, čineći veze s većom razlikom u godinama manje uobičajenima — i često više tabuiziranima.
Ovih dana, usprkos činjenici da većina društava sve više prihvaća napredne stavove prema ljubavi, vezama i bogatoj raznolikosti načina na koje se one postižu, parovi u kojima je jedna osoba puno starija od druge i dalje nailaze na osudu. Umjesto pretpostavke da su ljudi sretni zajedno, postoji tendencija u društvu da se brine o mogućim neravnotežama moći i da odnos promatra kao transakcijski, pod pretpostavkom da jedna strana želi povećati svoj društveni status i bogatstvo.
‘sponzori‘ i ‘sponzoruše‘, ‘žene pume‘ i ‘dječaci igračke‘
Postoji čak i specifičan rječnik koji podupire tu osudu. Stariji muškarac je stoga svakako "sponzor", a mlađa žena "sponzoruša" ili žrtva neriješenih "očinskih pitanja". Posljednjih godina taj se rječnik proširio na veze u kojima je žena znatno stariji partner; riječi poput "djevojka puma" i "dječaci igračke" odražavaju učestalost te vrste odnosa.
Statistike pokazuju da je 1963. samo 15 posto britanskih mladenki bilo starije od mladoženje. U 1998. taj je postotak porastao na 26 posto, a rezultati studije iz 2011. sugeriraju da se broj žena u braku ili u vezi s pet godina ili više mlađim muškarcem gotovo utrostručio od 1970-ih. Čini se da žene koje izaberu izlaziti s mlađim muškarcima doživljavaju nerazmjerno oštrije osude.
"Mi kao ljudi jako osuđujemo i ako ono što naš susjed radi nije u skladu s našim očekivanjima, počinjemo upirati prstom u to. Žene koje se spetljaju s mlađim muškarcima ne odgovaraju normi kada je u pitanju naš narativ braka i stoga trpe najviše osude", kaže Lordan.
Medijska pažnja posvećena braku francuskog predsjednika Emmanuela Macrona sa ženom 24 godine starijom od njega ili mahnito pisanje o vezi četrdesetjednogodišnje Kim Kardashian i dvadeset osmogodišnjeg Petea Davidsona samo to naglašavaju.
S druge strane, Turini smatra da se sada veze starijih muškaraca s mlađim ženama još više osuđuju nego veze starijih žena s mlađim muškarcima. To može biti djelomično povezano s pokretom #MeToo, koji je više pozornosti usmjerio na odnose moći u odnosima.
‘dovođenje mlade žene u ranjiv položaj‘
Neki tvrde da značajna razlika u godinama, u kombinaciji sa sociološkom i ekonomskom moći kojom muškarci raspolažu u društvu kojim dominiraju muškarci, može dovesti mladu ženu u ranjiv položaj. Jedna studija provedena nedugo nakon što je #MeToo zavladao pokazuje da mnogi autsajderi vjeruju da postoji izrabljivački aspekt u odnosima s velikim jazom u godinama. Istraživači su otkrili da mladi ljudi osjećaju posebno jaku averziju prema vezama u kojima je muški partner stariji, a misle da je to zato što automatski pretpostavljaju da se veza temelji na razmjeni - na primjer, da ljudi mijenjaju seks za određeni način života.
Danas se sve više prihvaća da sve veze izgledaju drugačije – bilo da se radi o seksualnosti, spolu, pa čak i broju ljudi u istoj vezi. Turoni kaže kako se sve više i više tipova veza normalizira, nada se da će ljudi početi više poštovati izbore veza s razlikom u godinama.
"Živimo u eri veće slobode i fleksibilnosti, pa bih željela vjerovati misliti da ćemo s vremenom puno manje osuđivati izbore drugih ljudi u vezama, bilo da se radi o razlici u godinama ili nečem drugom", ističe ona.
Ipak, vrlo je malo dokaza da fascinacija društva razlikom u godinama opada. Takozvane romanse slavnih "od svibnja do prosinca" i dalje su redovito na naslovnicama, a čini se da mladi ljudi još više osuđuju veze s razlikom u godinama od svojih starijih kolega, osobito kada je muškarac stariji. Imajući na umu da su mladi često avangarda društvenih promjena, njihovo neodobravanje može značiti da tabu razlika u godinama u vezama može samo postati veći.
"Sve u svemu, još uvijek se nadam da ćemo manje osuđivati druge, bez obzira na njihov izbor. Ali priče o tome kako ‘dobra‘ veza izgleda toliko su ukorijenjene u zapadnom društvu da je malo vjerojatno da ćemo doći do točke u kojoj će ljudi prestati osuđivati izbor životnog stila drugih koji prkose normi, uključujući parove s velikim razlikama u godinama", kaže Lordan, piše.
Nema dileme, odnos među partnerima i partnericama je dinamičan i teško je predvidjeti kako će se razvijati. Ne bi bilo neočekivano da i mlađa populacija, koja je sada isključiva i osuđujuća, i sama nađe sreću u takvim vezama.
