Trendu filmskog slavljenja snažnih žena ne nazire se kraj. Naprotiv, on perpetuira kroz niz različitih prikaza superheroina koje ne potječu uvijek i nužno iz svijeta stripa. U slučaju ‘Žene kralja‘ (The Woman King) nadahnuće stiže iz povijesnih vrela, a fabula se vrti oko Agojiea, stvarnih žena ratnica iz zapadnoafričkog kraljevstva Dahomey, svojevrsnih Amazonki koje su se 1820-tih borile protiv domaćih uzurpatora te europskih trgovaca robljem.
Istina, u stvarnosti je na tom planu njihova uloga bila prilično kontroverzna, no ovdje su odstupanja od činjenica opravdana snagom slobodarske poruke.
Akcijska drama redateljice Gine Prince-Bythewood (triler Stara garda sa Charlize Theron) vješto kombinira elemente ‘crowd-pleasera‘ s feminističkim pristupom oslobođenju od okova potlačenosti, dolazila ona u obliku kolonijalizma ili mizoginije, svejedno.
Ovaj samo na prvi pogled akcijski film, zapravo je suptilno izgrađena priča o ženskom prijateljstvu i solidarnosti u dominantno muškom svijetu koje seže mnogo dalje od vitlanja mačetom, bacanja koplja i probadanja neprijateljskih lubanja izoštrenim noktima.
Uvjerljivosti retro ‘women power‘ postrojbe pridonosi izvrsno pogođena glumačka postava predvođena oskarovkom Violom Davis u ulozi vođe ratnica Nanisce. Ova 57-godišnjakinja u posljednje vrijeme često gostuje u fantastičnim blockbusterima, no uvijek ostaje nekako u sjeni papirnatih, bučnih i brzih naslovnih junaka.
U ‘Ženi kralju‘ ona je u središtu, s dovoljno prostora i prilike da pokaže s koliko karizme i talenta doista raspolaže. Rola zapovjednice svakako je pri vrhu ljestvice Violinih najboljih ostvarenja. Njezina Nanisca je po potrebi stroj za ubijanje, ali i emotivno stvorenje opterećeno prošlošću, baš kao i njezine podređene vojnikinje.
Londonka Lashana Lynch dojmljiva je kao Naniscina pobočnica Izogie, Uganđanka Sheila Atim spretno važe između čarobnjaštva i borbenosti zapovjedničine pouzdanice Amenze, a mlađahna Thuso Mbedu iz JAR-a kao pripravnica Nawi glumački neustrašivo stoji uz bok ostatku ženske ekipe.
Što se muških protagonista tiče, oni su, očekivano, potisnuti na pričuvne položaje. U kadru najzastupljeniji John Boyega (Star Wars), kralj Ghezo, nadaje se kao plemenski monarh kod kojega šminkerski stil odijevanja preteže nad vladarskim umijećem. Glavni antagonist, general Oyo konjice Oba (Jimmy Odukoya) djeluje zastrašujuće, no nažalost ostaje scenaristički nedorađen, pa izostaje za radnju ključna interakcija s Naniscom.
U priču je umetnut i treći istaknutiji lik s XY kromosomom, polutan Malik (blijedi Jordan Bolger) čija je romansa s Nawi tek bespotrebno skretanje filma u sladunjavost. Melodramatski element u ‘Ženi kralju‘ i inače nagriza cjelinu snažno oslonjenu na sinergiju junakinja u slobodarskoj misiji traženja alternative za zaradu od ropstva.
Unatoč mjestimičnim rogobatnostima, film u kojemu sva četiri kantuna drže žene (dame potpisuju i produkciju i scenarij) svakako je dostojna uvertira nastavku Marvelova Black Panthera, gdje je u Wakandi lako prepoznati tragove stila i stava žena iz Dahomey kraljevine. Borkinje su to koje bi, da može, sigurno pohvalio i William Wallace, lik Mela Gibsona, gorštaka škotskog patriota iz Hrabrog srca.