Točno 30 godina od epskog uspjeha povijesne drame ‘Bili jednom ratnici‘ i desetak nakon obiteljske sage ‘Mahan‘, novozelandski redatelj Lee Tamahori ponovno se okrenuo temi koja ga trajno zaokuplja, životu Maora nekad i sad. I sam s očeve strane podrijetlom od polinezijskih starosjedilaca, Tahamori je ovaj put otputovao u prošlost Maora uoči engleske kolonizacije. Radnja koja se odvija u prvoj polovici 19. stoljeća progovara o suodnosu između europskih došljaka i međusobno zavađenih domaćih plemena koja tek otkrivaju ‘blagodati‘ uvezenog vatrenog oružja.
U hrvatsku distribuciju film stiže s nakaradnim prijevodom. U originalu ‘The Convert‘ se glatko mogao prevesti kao ‘Preobraćenik‘, što najbolje i odgovara sadržaju, no netko je odlučio Tamahorijev povratnički uradak imenovati ‘Tajnom Maora‘?! Naziv tek dijelom odražava srž zbivanja u filmu koji na početku sluti na intrigantan sudar svjetova domorodaca s doseljenicima kojima pripada i središnji lik, laički propovjednik i ratni veteran Thomas Munro.
Ulogu progresivnog duhovnika, čovjeka koji duboko prezire rasizam i stremi čovjekoljublju ponešto suspregnuto iznosi vrsni australski glumac Guy Pearce (Memento, L.A. Confidential). Od svog junaka Pearce s odmakom koji se mogao i ublažiti gradi kompleksnu osobnost, istodobno odvažnu i prizemljenu, hrabru i lomljivu. Da joj je pristupio mrvicu otvorenije, ovom bi predstavom glavni glumac zasigurno nadvisio cijeli film koji nikako ne uspijeva dostići svoj dramski vrhunac. Uz Pearcea, odlični su glumci maorskih korijena, nadasve mlada Tioreore Ngatai – Melbourne, besprijekorna kao maorska princeza Rangimai među zapadnjacima.
Antonio Te Maioha pak budi strahopoštovanje u ulozi njezina oca poglavice...I dok je gluma generalno na višoj razini, fabula se sve vrijeme pokušava izvući iz zamke predvidivosti, iz scene u scenu drži nas u iščekivanju nečeg što uporno izmiče. Čekamo tako konkretizaciju sukoba među kulturama, čekamo opipljiv ishod plemenskih okršaja i Munrova iskušenja sa sunarodnjakinjom Charlotte (solidna Jacqueline McKenzie).
Čekamo i junakovu katarzu ali sve ostaje nekako nedohvatljivo do samog kraja koji je zbrzan, nenadahnut i prilično nerealno postavljen s obzirom na tadašnja imperijalistička stremljenja Krune. U duhu prijevoda imena filma, ne bi škodilo da je publika stvarno doznala nešto više o tajnama Maora. Nekoliko prizora ratničkih plesova, dirljiva epizoda Rangimaina oplakivanja umrlih te pokoji uzgredan spomen značenja tetovaža premalo je da bi se stekao iole bolji uvid u bogati svijet novozelandskih prastanovnika.
Tamahoriju se u smislu režije nema što zamjeriti, 75-godišnjak je bez dvojbe majstor zanata, a veliku pomoć ima u kamermanki Gin Loane čiji magličasto-mistični totali uvlače gledatelja u priču iz davnine udaljenog otoka.
Da su svi segmenti ove drame barem približno snažni poput prikaza prirode, ‘Preobraćenik‘ bi zasigurno ostavio bolji ukupni dojam na gledatelja.