Iako je uspješna kazališna redateljica, spisateljica, teatrologinja i redovna profesorica na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti Snježana Banović za najširu će javnost uvijek biti najpoznatija kao bivša djevojka jugoslavenske zvijezde i vjerojatno i dugogodišnjeg emigranta Johnnyija Branimira Štulića. Da, ona je njegova "djevojka iz Hrvaca" iz pjesme "Usne vrele višnje" (a u stvari je odrasla u Zagrebu, otac joj je došao iz Hrvaca na zagrebačku Trešnjevku, op. D.B.) s kojom je turbulentnih osamdesetih imao trogodišnju ljubavnu vezu, a posvetio joj je i neke od najljepših ljubavnih pjesama, poput "Volim te kad pričaš" i "Jesi li sama večeras".
Upoznali su se 1981. godine dok je ona čekali u redu pred Jugotonom u Bogovićevoj da kupi Azrinu "Sunčanu stranu ulice". Prišao joj je Štulić i rekao joj "ti si moja", ispričala je Banović, a otkrila je i kako joj roditelji nisu baš bili oduševljeni njezinom vezom i dečkom starijim deset godina.
Već je imala kupljenu avionsku kartu za put za Nizozemsku s Johnnyjem, ali ona je na koncu od svega odustala, pa je Štulić otputovao sam. Ali, nisu osamdesete Snježani Banović prošle isključivo u znaku rock-ikone, ona je bila protagonistica važnih događaja tih zlatnih godina u metropoli, a o svemu tome zadnjih godina piše i roman pod nazivom "Osamdesete- Kronika sretnih trenutaka", koji bi početkom 2024. trebao biti objavljen u izdanju "Frakture".
Tobacco road
Period je to kad je "visila" na zagrebačkom takozvanom "Tobacco roadu", relaciji između Malog i Velikog Kavkaza. Pisala u Poletu, studirala najprije Filozofski fakultet pa režiju na Akademiji dramske umjetnosti... Zvali su je Beauty, a ljepotica je ostala i dandanas. I to ljepotica koja se ne libi kritički progovarati o svijetu koji joj je najbliži - teatar, kultura i umjetnosti, ali ni o hrvatskoj svakodnevici.
Dosad je već promovirala nekoliko knjiga, doduše iz sfere kulture, ali ova se nekako iščekuje s najvećim nestrpljenjem. Da će se u njoj naći dosta zanimljivih detalja, pa i onih o jednoj o najpoznatijih ljubavnih priča osamdesetih, dala je naslutiti objavom isječka iz knjige u nastajanju.
Danas je sa svojim Facebook prijateljima objavila isječak iz devetog poglavlja nazvanog "Putovanja, strast, nemir, zmije i paranoje". U njoj opisuje kako u proljeće sa Štulićem i menadžerom nadimka Brada putuje za Beograd.
"B. me vodi u Beograd, proljeće je 1982., vozimo se u crvenom kadetu menadžera Brade. Osim za svoje mezimice zmije koje nosi sa sobom kamogod ide (što srećom saznajem tek poslije, cijelo vrijeme puta spavaju pomno složene u crnoj aktovki smještenoj u gepeku, ni pola metra od mene!), Brada brine i za naš smještaj i to u Interkontiju, sve „u skladu s reputacijom“:
- Pa ne može bre ne‘ko tvog kalibra da spava u ćumezu! Imate i bazen, možete da uživate k‘o kraljevski par: sve samo stavite na sobu, Brada će to da reši, ovde mi svi jedu iz ruke. Malo je daleko od centra, ali taksija ima ko pljeve i za groš. S druge strane, imate s petog kata jedinstven pogled na novobeogradski prospekt, malo dalje je i hotel Jugoslavija da odvedeš curu na kafu na terasu s pogledom na Park prijateljstva. Znam da ne voliš, ali samo da znaš, tu su u susedstvu i zgrade Saveznog izvršnog veća i Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije čije se aluminijske oplate baš lepo sjaje na suncu. A i „Sava“ centar koji bi ti mogao glatko da napuniš deset dana za redom. No, o tom – potom.
Zbori tako u lobbyju blistavog hotela, ispred monumentalne tapiserije Jagode Buić, veliki kosmati, bradati tip, s ponosom i „viditeštojasveznam“ stavom, kao da nas je u najmanju ruku doveo u Luxor. Prvi sam put u Beogradu, a Brada, balkanska inačica popularnog Kabira Bedija nakon što svoje zmijice-mezimice smjesti na komodu prostranog apartmana, nahrani ih i napoji, ode zaogrnut frotirskim ogrtačem na masažu i na bazen, da se bućne nakon duge vožnje i da se potom tako osvježen sretne na kafi sa - Zdravkom Čolićem.
Naša pak prva stanica u prestonici je – Brega."
Promocija
Njezina objava promptno je izazvala brojne pozitivne reakcije, kladimo se da će se tražiti mjesto više na promociji.
- Zašto mi se čini da će se neko netom nakon izlaska knjige javiti iz ilegale, komentirajući je na sebi svojstven način, komentirao je netko, na što mu je Banović, uz smajlić koji plače od smijeha, odgovorila kako računa na tu vrstu promocije.
Poznato je, naime, da se Branimir Štulić, tu i tamo iz Nizozemske gdje već desetljećima živi, na njegov, većini teško razumljiv način oglašava o aktualnostima u Hrvatskoj. Često pritom nije ni najmanje nježan ni uviđavan. Možda "Djevojka iz Hrvaca" kojoj je posvetio neke od svojih najljepših ljubavnih pjesama ostane ipak pošteđena.