StoryEditorOCM
ZabavaSTOP NASILJU

Psihijatar objasnio zašto nikad ne treba udariti dijete, ni po guzi: Da nije bilo roditelja, ne bi bilo ni psihoterapije

Piše dv
13. prosinca 2023. - 17:29

Roditeljstvo je jedan od najtežih zadataka svakog čovjeka. Dodatno ga otežavaju sve veći zahtjevi djece, ali i sve veći zahtjevi suvremenog društva. A savjeti kojima ih svakodnevno bombardiraju sa svih strana ne olakšavaju stvari, piše zadovoljna.rs.

Načini odgoja djece su se promijenili, ali na ovim prostorima i dalje se vodi rasprava o ‘batinama koje su iz raja izašle‘ koje, nažalost, još uvijek prakticiraju neki roditelji.

Zato valja poslušati dr. Vladimira Đurića, psihijatra, koji je na svom Facebooku objavio zašto nijedan roditelj nikada ne bi smio udariti dijete, čak ni po guzici.

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:

‘Ako nam je potpuno nezamislivo čak i pomisliti... a kamoli reći... ili ne daj Bože da stvarno učinimo sljedeće... ‘Tukao sam ženu jer je bila neposlušna... jer nije htjela učiniti ono što sam ja mislio sam da bi trebala učiniti... i zato što sam potpuno poludjela...‘

Zašto bi onda bilo u redu da umjesto žene kao žrtve nasilja ubacimo Dijete...

Jer je manje i slabije?

Zato što se ne može braniti?

Zato što nas ne može prijaviti?

Zato što nas ne može ostaviti?

Jer on treba našu ljubav kao zrak… pa će se vraćati po još… iako mu umjesto toga nanosimo nezamislivu bol…

Nasilje je apsolutno nedopustivo...

U bilo kojem obliku…

A posebno prema djeci...

Ne postoji jedinstveno opravdanje za ovo…

Pustite stare priče...

Oko 30% ‘normalnog‘ roditeljstva je nekada bilo takvo da je socijalna služba morala odmah reagirati... i spasiti tu djecu... od nasilja i ostalih užasa... koji su se podrazumijevali ‘jer to svi rade‘ ...

Ne pitajte kako mi psihijatri to znamo...

Da nije bilo roditelja ne bi bilo ni psihoterapije...

Djeca koja su dobila batine i postala dobri i normalni i uspješni ljudi učinila su to unatoč batinama, a ne zbog njih...

Tako da…

Djeca su samo djeca…

Previše energije...potreba...nemira i emocija...a nedovoljno zrelih i razvijenih mehanizama koji bi sve to obuzdali...shvatili i procesuirali...

Zato smo im potrebni kao odrasli kao regulatorni i umirujući faktor...a ne kao netko tko uzrokuje bol...

Zamislite da dođete kod prijatelja jer ste uzrujani... plačete... bojite se i ne možete se smiriti... a on vas pretuče...

A ti?

Koliko bi vam to pomoglo?

Ako su djeca stvarno nepodnošljivo nemirna... treba ih liječiti...

Ili da se liječimo... ako više nemamo strpljenja i živaca...

Ili postoji tisuću boljih načina roditeljstva...

A pogotovo onu staru i iskonsku koja kaže da "djeca ne slušaju...nego oponašaju"...

A da će se puno više uvijek postići Ljubavlju... Suosjećanjem... Razumijevanjem... Podrškom i jasnim granicama nego batinama...

STOP NASILJU nad svima...

A pogotovo nad slabima...

Dobro došla ljubavi…

Pogotovo prema onima kojima je to najpotrebnije...

Nema bolje investicije od te…

Ni za njih... sada...

Ne za sve nas… malo kasnije…”

27. travanj 2024 18:26