Rekordno vruća ljeta, zime bez snijega, tornada gdje ih najmanje očekujete, invazivne biljne i životinjske vrste koje potiskuju starosjedioce... Već godinama slušamo o simptomima klimatskih promjena koje je teško osvijestiti dok ne pogode baš vaše najbliže susjedstvo.
A upravo to dogodilo se junacima obiteljske basne o paru polarnih lisica kojima se na putu zasnivanja obitelji ispriječi – otapanje ledenih santi. Jedna od najčešće spominjanih posljedica fenomena globalnog zatopljenja, u sugestivnom se dokumentarcu Guillaumea Maidatchevskog, redatelja s istančanim sluhom za zaštitu okoliša, nameće kao glavni antagonist.
Francuski autor je, čini se, u fauni našao pogodan pripovjedni kanal kojim će odaslati upozorenje o opasnostima u koje srlja čovječanstvo, a da to nisu klasični ratovi. Nakon što je u prethodnom film ‘Ailo: Odiseja u Laponiji‘ za glavne junake odabrao irvase, ovdje je odlučio da će Kina (dama s bijelim krznom) i Yuk (mladi gospodin prekriven sivkastom dlakom) doći iz lisičjeg roda. Razdvojeni par jasno komunicira glasanjem dok kroz priču čvrstom ‘rukom‘ vodi glas belgijske glumice Virginie Efire, u radiofoničnom hrvatskom prijevodu Vesne Tominac Matačić.
Premijerno prikazan lani u blještavilu božićnog ozračja, ovaj je film s porukom prošao prilično nezapaženo, što je šteta jer je riječ o ostvarenju koje pobuđuje emociju i podsjeća nas da, ako klima nastavi divljati, neće nastradati samo divljina. Odabir junaka koji nisu od ljudskog roda dobar je način da se iz drugačije perspektive progovori o zajedničkom problemu koji muče sve i svakoga tko nastanjuje naš planet.
‘Polarna odiseja: Kina i Yuk‘, snimljena u ledenim pustopoljinama Yukona na sjevernim rubovima Kanade, nije samo ekološka slikovnica. To je i drama o preživljavanju u okruženju arktičkih predatora. Bijeli medvjedi i vučji čopori također su žrtve meteoroloških ekstrema, no to ne znači da u slabijem od sebe ne vide pažnje vrijedan plijen.
U ovom dokumentarnom filmskom zapisu mnogo skrivenih značenja. Polarna kapa se topi, svi pogođeni otapanjem pate, a utjeha je tek u familijarnom zajedništvu, u ovom slučaju životinjskom. Iako ta ‘očitost‘ na momente može zasmetati više jer su teme o katastrofičnim posljedicama klimatskih vrludanja sveprisutne, a zapravo površno obrađene, Kina i Yuk toliko su šarmantni da tu slabost brzo zaboravljamo.
Najjači je adut filma zapravo dramatika razdvojenosti dvoje zaljubljenih polarnih lisica. U tom pogledu scenaristički puno više nudi Kina, njezina lutanja i šokovi nakon prvog susreta s ljudskom civilizacijom puni su napetosti i ganuća, a s njima i prijateljstvo koje na tom putu stječe. Nešto lošije fabularno prolazi Yuk koji većinu minutaže provodi njuškajući i trčkarajući za partneričinim tragovima, no svejedno ga bodrimo u njegovim ledenjačkim nastojanjima.
Način snimanja divljih životinja umjetnost je per se, traži puno strpljenja i spretnost kamere. Ako autori katkad i posegnu za tehničkim trikovima, to se ne vidi, što zavređuje čestitke. Prikaz netaknute prirode razlog je više za pogledati ovu francusko-talijansko-kanadsku koprodukciju, pogotovo ako ste ljubitelj dokumentaraca iz radionica National Geographica i sir Richarda Attenborougha.