Za početak, bacimo u koš sve one pjesme koje sam zaboravio čim im je završio zadnji takt, a takvih je bilo barem deset, ako ne i dvanaest od šesnaest. Među njima je bilo nemuštih i konfuznih, staromodnih i jalovih, a ponajviše dosadnih čija se dužina od tri minute činila barem pet puta dužom. Poput žvakaće gume koja se na užarenom asfaltu još metrima vuče za potplatom tenisica, donosi Jutarnji list.
No, i spram njih je prošlogodišnji “Heroj” Roka s potpisom Houdeka, kojem nije jasna ni Amira Medunjanin, bio i ostao grozan kič. Nešto bolja je bila njegova nova skladba za Roka, izvedena u popratnom programu, ako pod “boljim” smatrate skladbu u stilu “Gibonnija za siromašne”.
Pjesme za talente
Dakle, veći dio autora i pjevača Doru koriste tek za vlastitu promociju na “domaćem terenu”. Pojednostavljeno, naši estradnjaci na natjecanje za “pekmez” šalju “ajvar” i nikako da shvate zašto takva “strategija” ne prolazi. Pa se međusobno natječu tipom pjesama koje su u startu osuđene na propast na Eurosongu, a vjerojatno i u Hrvatskoj čim se ugase opatijski reflektori.
Drugo, s obzirom na to da je na Dori 2020., ako sam dobro shvatio, nastupilo čak četvero natjecatelja s ovog ili onog “The Voicea”, a nisu baš prošli bajno, potvrđuje se da je nakon tog “talent-showa” najbitnije koji i kakvi autori će im skladati i pisati pjesme. A u tome se mnogi okliznu.
Primjerice, Bernarda je oduševila s koliko je emocija, snage i osobnosti u popratnom programu izvela američki folk tradicional “In The Pines (Where Did You Sleep Last Night?)”, no kad će i od koga ona, ako se nastavi baviti pjevanjem, dobiti neku takvu pjesmu?
Ipak, jedan takav, koji je prije dosta godina nastupio u sličnom “talent-showu”, Story Super Nova, sada je odnio pobjedu na Dori. Godinama se trudio na estradi s ne baš nekim uspjehom, ali u subotu mu se posrećilo s pjesmom “Divlji vjetre” Ante Pecotića. Simpatičan je Kedžo, pošteno je odradio svoje i u showu “Tvoje lice zvuči poznato”, pobijedio i na Zagrebfestu, no “Divlji vjetre” je preravna i predosadna polubalada, tek za “region”. Slali smo i mi i naši susjedi takve na Eurosong, ali uglavnom bez uspjeha, uz tek kakvu-takvu prođu “doma” i u “susjedstvu”.
Nadahnuto Afro-popom
Mnogo bolji izbor, malne jedini ispravan, bile su “Zovi ju mama” osječke kantautorice Aklee Neon i “When It Comes To You” mlade Mije Negovetić i njezina švedskog autorskog tima. Ako je Aklea sa svojom skladbom, kakvu bi se očekivalo da je pošalje neka napredna Islanđanka nadahnuta afro-popom, bila za nas previše avangardna, ugodno sam iznenađen što je dobro prošla i prema glasovima žirija i prema glasovima publike. Da smo poslali Akleu, napokon bismo se na Eurosongu prezentirali poput moderne zemlje ili barem glazbene scene.
Slatka i simpatična
No, ako je Aklea bila previše “radikalna”, zaista je šteta što je slatka i simpatična Mia Negovetić s jednostavnim, ali efektnim poluakustičnim i plesnim popom “When It Comes To You”, koji je i radi američkog Little Big Shots iskustva izvela zavidnom ležernošću, ostala kratkih rukava.
Pobjeda joj je izmakla zbog “nesretne” kombinacije glasova žirija (prema kojima je bila najbolja) i glasova publike (prema kojima je bila druga najbolja), a time i šansa Hrvatske za plasman u gornji dom Eurosonga. To bi bio “pekmez” koji se tražio, ali mi smo radije odabrali ajvar.
Ja bih, recimo, nazvao osobno Miju Negovetić pa poslao njezinu “When It Comes To You” ili Miju Dimšić i od nje dobio country-pop s kojim bismo se također atraktivno prezentirali na Eurosongu. No mi, umjesto jedne od dviju Mija, put Rotterdama šaljemo Kedžu i koliko god netko cijenio njegov trud, kao i Pecotićeve lokalne komercijalne dosege, bojim se da je to pogrešan odabir, piše Jutarnji list.