Čeljad svih generacija i iz mnogih gradskih naselja okupila se oko 1 u subotu popodne kako bi sudjelovala ili navijala, veselo se pozdravljajući jer neki se nisu vidjeli 'cijelu vječnost'. Potvrđuje to i Deša Ficović Kosović, idejna začetnica i organizatorica Gradskih uličnih igara, jer sve je počelo kad se njih nekoliko prvo nije moglo dogovoriti za kafu, a kamoli za mali turnir, pa se Deša, ni u jednom trenutku ne odustajući, bacila na organizaciju koja je potrajala više od godinu dana.
I uspjela je. Više nego je i u najluđim snovima očekivala.
Teren bio sklizak
Gradske ulične igre pokazale su se kao pun pogodak, upravo ono o čemu gradska čeljad sanja i stalno priželjkuje, kako sebi, tako i svojoj djeci – povratak igre na ulice, druženje, smijeh, sve ono što čovjeka uistinu opušta i raduje. Svima je nekako puna pipa kauča, televizije i interneta, a do sada su si možda izgledali kao redikuli kad bi sami po parku nabijali loptu ili, nedajbože, izbužali u pržini bužicu za zabacit' na frnja.Ovo im je svima došlo, što se kaže, k'o budali šamar.
Iza Roka zatekla se mnogobrojna ekipa svih uzrasta, grleni i nasmijani, ponosni i u raznobojnim majicama s natpisom Gradske ulične igre. Iz Ulice od puča zavirili su neki radoznalci s pitanjem 'Ma što se ovo događa?', začuđeni zbog gomile dječjeg smijeha i glasnog navijanja, k'o da je Svjetsko nogometno prvenstvo. Teren je bio malo sklizak zbog kiše koja je padala kroz jutro, ali to nikog od igrača nije omelo da od sebe da svoj maksimum.
Bilo bi lijepo
Boba Thomas kaže da 'noćas nije oka sklopila jer jedva čeka zaigrati za ekipu s Prijekoga'.- Ima par godina da nisam zaigrala, prije sam učila djecu kako se igra. Doma zakučam na dvije stolice lastike pa ih i to učim – dodala je Boba, na što je njezina suigračica Sonja Mladošić priznala da ona već 45 godina nije zaigrala 'između dvje vatre'. Pa dodaje da nisu stavili igre 'tovar gre' i 'na glava', ali to bi mogli ispraviti sljedeće godine.
Djeca su bodrila majke koje su sudjelovale u igrama, pa je tako Anika pratila svoju mamu Gogu, Ella svoju mamu Jelenu, Iva svoju majku Maru. Srčano su se borile, neke pobjeđivale i neke gubile, ali sve je to čar igre i smisao druženja.
- Bilo je to lani u siječnju, ulica je bila prazna, a ja sam pomislila kako bi bilo lijepo da se opet igramo tu – prisjetila se početaka Gradskih uličnih igara Deša Ficović Kosović, koja je dijete Grada. I danas živi tu, Iza Roka.
Što je ovog vikenda na rasporedu?
- Htjela sam ponovo šunuti tu loptu – stravstveno kaže Deša, inače zaposlena u Dubrovačkim knjižnicama. – Ispalo je nemoguće da se skupi nas deset, pa smo se dosjetili napraviti turnir među dubrovačkim kvartovima. Umjesto 20, ispalo je 260 ljudi i preraslo je u ovo – ponosna je i Deša. – Djeca navijaju, uče i gledaju, a to smo i htjeli, da sutra i sami dođu ovdje zaigrati graničara, dok još nema stolova kad počne sezona – ističe naša sugovornica.Samo za subotnju igru graničara prijavilo se oko 150 ljudi.
- U početku smo mislili da nam ne treba ništa puno, par špilova karata, lastika i lopte, ali onda nam je Grad Dubrovnik postao sponzor, tiskali smo majice i napravili pehare – kaže Deša iz novoosnovane udruge 'Divertimenat' koja stoji iza Gradskih uličnih igara. Igre koje se igraju su nogomet, basket, graničar, žmurica, puce, frnje, crna kraljica, lastika, treseta i alka. Prijavljene su ekipe Sveta Marija, Pile, Roko, Prijeko/Peline, Ploče, Zlatni Potok, Nesvrstani (Centar), Nesvrstani, Lapad, Karmen, Hladnica i Bulevar, a sve završava podjelom pehara i partijem u Lazaretima 28. ožujka.
Ovog vikenda na rasporedu je u subotu, 14. ožujka 'na frnja' u parku Pile u 10 sati, slijedi opet graničar Za Rokom u 13.30, treseta u Klubu pomoraca u 16 sati, te 'na puca' u Art radionici Lazareti u 17 sati.
U nedjelju, 15. ožujka igrat će se finale 'na frnja' na taraci Gradske kavane u 10 sati, nogomet u Novoj ulici u 10.30, te Crna kraljica na Gundulićevoj poljani u 13.30 sati.