Roditelji mnogih današnjih konzumenata animiranih filmova i sami su bili djeca kad su velikim ekranima prvi put protutnjale Ninja kornjače. Leonardo, Donatello, Raphael i Michelangelo, bratski kvartet ‘oklopnjaka‘ nazvan po slikarskim velikanima renesanse, u predinternetsko je doba pokrenuo lukrativnu franšizu koja je u međuvremenu izgubila na snazi pa ju je naknadno trebalo oživjeti. Dogodilo se to ovog kolovoza kroz crtani reboot priče o kornjačama majstorima borilačkih vještina.
Nepuna dva mjeseca od uspješne premijere nastavka animiranog Spider mana, ‘Ninja kornjače: Makljaža s mutantima‘ koriste sličan koncept: emotivan dašak retro animacije na kojoj je radio tim od 120 artista nudi zabavu za djecu u pratnji roditelja i bez nje, ali i ozbiljniji odmak prema tinejdžerskoj problematici. Crtani Čovjek pauk je s ‘Across the Spider verse‘ načeo temu neprilagođenosti koju preuzimaju i Ninja kornjače.
Od rođenja žive u kanalizaciji jer su drugačiji i zaziru od ljudi od kojih im prijeti pogibelj. Otac Splinter (glas mu posuđuje besmrtni ‘karatist‘ Jackie Chan) im je mutirani štakor i mizantrop, a i glavni negativac Super muha mrzi ljude jer ovi u njemu vide štetnika pogodnog za istrebljenje.
Najmlađa publika izvjesno neće prepoznati takve sociološke ‘nijanse‘, no odrasliji će shvatiti što je pjesnik (u ovom slučaju iskusni redatelj crtića Jeff Rowe) htio poručiti. Jasno je da vanjski svijet izopćenicima nije ugodno mjesto za (pre)živjeti, no svejedno ih magnetski privlači.
Za gledatelja se određeni problem javlja kad treba raspoznati braću reptile i povezati ih s određenim osobinama. Boja outfita i slova L,D,R i M koja krase opasače Ninja kornjača nisu dovoljno jamstvo za bolje razumijevanje odnosa aktera međusobno i prema eksternoj javnosti. No, čak i kad nismo skroz sigurni tko je najduhovitiji, a tko najbojažljiviji u ekipi, nepogrešivo možemo prepoznati koje nam osjećaje bude ‘mali zeleni‘ i njihov pape pantagana. Puno pozitive donosi i ljudska junakinja, wannabe novinarka April O‘Neil koja nenametljivo brani boje čovječanstva.
U posljednje vrijeme i crtane filmove rade po špranci superjunačkih blockbustera, uglavnom unificirano i bez upliva emotivnog, pa iznimke poput ‘Makljaže s mutantima‘ dođu kao dobrodošao odmak, čak i ako je upravo lov na osjećaje otpočetka bila skrivena agenda autora. Studio Paramount napravio je dobar posao s ovom obiteljskom razonodom koja ipak pati od nekih boljetica tipičnih za akcijski žanr. Završnica je pretjerano nabrijana, zbrzana i natrpana likovima koje je katkad teško povezati dok se konfuzno sudaraju na ekranu.
Pohvale zavređuje promišljeno sastavljeni soundtrack filma koji osim izvornih glazbenih doprinosa nudi i urnebesnu preradu hita 4 Non Blondes. Kao i svaki uradak za djecu, i ‘Makljaža‘ se pojavljuje kod nas u dvije varijante, s titlovima i sinkronizirana. Ova druga je izvedena vrlo diskretno i u duhu radnje, konačno su ‘otpali‘ nepotrebni lokalizmi i prenemaganja, a zasluge za to dijeli naša mlada glumačka ekipa predvođena Lovrom Juragom.
Nove Ninja kornjače dobro su trasirale put povratku Nickelodeonovog serijala za cijelu obitelj. Neka samo tako nastave pa neće upasti u sustav odvodnje otpadnih hitova kakvih posljednjih sezona ne manjka ispod glamurozne površine.