Mlada Dubrovkinja Mihaela Ivanković dobitnica je nagrade "Volonter godine" Hrvatskog Crvenog križa za 2016. godinu. Mihaela je sudjelovala u više od 30 akcija i imala više od 240 sati volonterskog rada u protekloj godini, a volontirati je počela sa 16 godina, kada je s ravnateljem Gradskog društva Crvenog križa Živkom Šimunovićem inicirala osnivanje Kluba mladih. Na čelu vrijednog tima mladih Mihaela je već pet godina, a želja za pomaganjem drugima nije nimalo oslabila, štoviše, svakim danim je sve veća.
Volonterka si godine na razini Hrvatske. Jesi li očekivala takvo priznanje, tko te nominirao?
Ravnatelj Živko i Katija Damjanović su me nominirali za volontera. Poslala sam životopis, popis akcija, prošlo je neko vrijeme i skroz sam zaboravila. Onda me Živko nazvao i rekao da sam dobila nagradu. Pitala sam, koju nagradu? 'Pa volonter si godine', rekao mi je Živko. Ja sam samo rekla 'dobro'! Bilo je ljudi koji imaju duži staž rada, tako da je to bilo jedno lijepo iznenađenje.
Koliko ti znači nagrada koju si dobila?
Iskreno, dosta mi znači. To je motivacija za daljnji rad, ali ne samo meni nego i cijelom Društvu.
Zašto si uopće krenula volontirati?
Razrednica me u srednjoj školi pitala bih li upisala ljetnu školu Crvenog križa i kada sam se vratila, s ravnateljem Živkom sam se dogovorila da ćemo osnovati Klub mladih i tako je sve počelo.
Što točno radite?
Klub mladih ima dosta aktivnosti. Od prve pomoći, prevencije ovisnosti, spolno prenosivih bolesti, čuvanja sudionika maratona, rada na gradskim zidinama. Zasad nas ima 40, a pomalo se širimo.
Na koliko si akcija bila, možeš li se uopće sjetiti?
Tijekom ovih pet godina sudjelovala sam u dosta akcija, stvarno se ne mogu sjetiti broja.
Koja akcija ti je posebno ostalo u sjećanju?
Definitivno mi je najviše ostalo u sjećanju kada smo išli pomagati kod izbjegličke krize u Opatovac 2015. godine. To je iskustvo koje se pamti. To je bila drugačija akcija od bilo koje dosad, prvenstveno zato jer znate da pomažate ljudima koje nikad više nećete vidjeti. Vidite i dječicu, starce i vidite patnju na licima tih ljudi koji su ostavili sve i kreću u nepoznato.
Ljeti dosta radite na zidinama?
Tako je, počelo je prije dvije godine, a na Stradunu smo od prošle godine. To je bila pilot akcija koja se pokazala dosta uspješnom. Lijepo je kad vidite da vam prilaze ljudi iz drugih zemalja, a isto su u Crvenom križu, žele se slikati s vama, popričati. Lijepo je vidjeti da nas prepoznaju svugdje u svijetu.
Ima li dosta posla?
Da, jer dosta ljudi dolazi na zidine nepripremljeno, i to baš u udarno vrijeme, od podne do jedan, pa bude najviše dehidracija, sunčanica.
Koja ti je bila najstresnija situacija u kojoj si se našla?
Zadnji dan posla prošle godine na Minčeti. Čovjek nam je kolabirao i uspjeli smo ga vratiti svijesti, ali opet je kolabirao. Doznali smo da ima tromb i odlučili pozvati hitnu da dođe po njega.
Što je potrebno za volontirati u Crvenom križu, treba li imati neka predznanja?
Ne, bilo tko hoće volontirati može se javiti preko naše stranice na Facebooku ili doći u naše prostore. Ne treba imati medicinsko predznanje, samo treba imati volju za volontiranjem.
Što kažu obitelj i prijatelji na tvoje volontiranje i nagradu?
Većinom mi svi čestitaju, neki nisu ni znali da se time bavim. Moji doma su oduševljeni, to je i njima jedno priznanje.
Planiraš i dalje volontirati?
Da, definitivno!
Što bi poručila drugima koji nisu volonteri, a planiraju?
Za volontiranje se uvijek nađe vremena. Crveni križ je nešto što ima više područja i svatko se može pronaći u nečemu.
Gradsko društvo Crvenog križa Dubrovnik:
Mihaela Ivanković je volontirajući pridonijela prepoznatljivosti Crvenog križa u Dubrovniku. Mihaela je motivator i pokretač aktivnosti u Klubu mladih, uvijek spremna odazvati se na naše akcije. U svim svojim volonterskim aktivnostima pronosi humane vrednote, misli i radi pozitivno i ova volonterska nagrada bit će njoj, a i drugim mladim ljudima poticaj za daljnje djelovanje.