-Dubrovnik je sve ono što sam o njemu čula, i više od toga! - oduševljeno je odmah po dolasku priznala Lakshmi Srivastava, supruga indijskog veleposlanika u Hrvatskoj, nj.e. Raja Kumara Srivastave. U tradicionalnom sariju njezine države, Lakshmi je jedva dočekala vidjeti Grad o kojemu joj je pričala njezina obitelj.
-Svi živi u Indiji znaju gdje je Dubrovnik, njima je Grad kao New York, nema tko ne zna za njega, pa čak i ako neki nisu sigurni gdje je Hrvatska, sto posto znaju za Dubrovnik. I svi su mi rekli - blago ti se gdje ideš! A sad znam i zašto, nevjerojatan je...", priča nam Lakshmi, predana supruga diplomata i mama dvoje tinejdžera koji će se idućih nekoliko godina navikavati na život i rad u Zagrebu. Lingvistica i po struci programerka, ljubiteljica društvenih događanja, bridža i golfa, svaki je dan s obitelji obilazila Grad uzduž i poprijeko, prije povratka u Zagreb, i nije joj smetao 'sfumato' ugođaj koji je zadnjih dana vladao u Gradu.
Neobična ljepota
-Najviše me fasciniralo kako je grad u zidinama građen savršeno funkcionalno, i kako je zapravo jako prostran na tako malom i uskom terenu, a usto je i nevjerojatno lijep. Kažu mi da se inače, kad su bile turističke sezone, nije moglo prolaziti gradom, a ja ga vidim potpuno praznog, i čini mi se da više ne bi trebali dozvoliti takve ogromne gužve" - priča Lakshmi, koja u zadnjih godinu dana živi jedan drugačiji život. Pandemija je, kaže globalna, ali joj je takav i PR, i dodaje da bi voljela kad bi ljudi i vlade naučili nešto iz ovoga. Pokazuje mi Lazarete, što je bila prva građevina koju je vidjela u Gradu.
-Kad sam to vidjela i od vodiča čula da je to prva karantena, čemu je služila i kad, šokirala sam se kako je Republika bila ispred svog vremena, a nakon toga me je strašno iznenadio stari vodovod, nigdje nijedne cijevi na vidiku, a voda prirodno dolazi i ima je u svim dijelovima Grada. Genijalne ideje za to doba, pa čak i za današnja vremena!".
Aktivnosti kao supruge veleposlanika su joj itekako smanjene, a osnova, socijalni kontakt, njezin je pravi posao.
-Prilično je teško odrađivati išta jer se sve oko našeg poslanja zapravo temelji na društvenom kontaktu. Neke su stvari jednostavno nemoguće kad ne možete nikoga vidjeti ili čuti uživo, jako je bitan ljudski kontakt i u svakodnevnom životu i u našem poslu, ali trudimo se. A i Hrvatska je, u svemu ovome što vlada svijetom, zapravo jedna mala, prekrasna oaza, ovdje se čovjek zaista može odmoriti od loših vijesti i neprekidnog brojanja. Imao je svijet raznih epidemija i katastrofa, ali ovakvu, ovako potenciranu s puno vijesti u doba tehnologije, nikad. Mislim da svi jedva čekamo kad će se situacija smiriti. A u međuvremenu, nastojimo živjeti odgovorno i uživati u malim stvarima koje ne ugrožavaju druge. Za mene, to su bridž i golf. Obožavam golf! Igram ga 6 godina, nisam nimalo dobra u tome, ali ga obožavam i kad krenem, tad sam sebi ona prava ja!" - priča Lakshmi koja je, baš kao i njezin suprug Raj, opuštena i sretna što će biti u Hrvatskoj.
-Pa dosad smo bili svugdje, Burma, Japan, Španjolska, Austrija, Brazil,... i mislili smo, kao i svakom veleposlaniku, mora doći i neka destinacija u kojoj nećemo baš toliko jako uživati kao dosad, i onda smo dobili Hrvatsku, pa oboje nismo mogli vjerovati koliko imamo sreće!" - smije se Lakshmi koja već pomalo govori hrvatski, a razumije gotovo sve.
'Dobar dan' i 'pomalo'
Život prepun putovanja za ovu ženu nije neobičan.
-Već kao dijete neprestano sam se selila, moj otac bio je inženjer i stalno smo mijenjali mjesto stanovanja po Indiji, a kasnije i van nje, tako da mi dosadašnji život jednostavno dobro ide (smijeh). Razmišljala sam puno o tome što ako se jednom zaustavimo? Ali nema smisla o tome misliti, zasad je ovako, svako nekoliko godina selimo. Na kraju mandata u nekoj zemlji nam uvijek bude malo teško, naviknemo se, uklopimo se u zajednicu, djeca također, pa kad se moramo ponovno seliti traje prilagodba, htjeli bismo ostati na jednom mjestu, ali onda se preselimo, pa se opet naviknemo, a i djeca pomalo odrastaju, i njima je jednako kao i nama, nekad naporno, uglavnom divno".
Ova je godina posebno pogodila upravo mlade generacije, 15-godišnja kćer i 18-godišnji sin pate od onoga od čega pate trenutno i svi mladi na svijetu-nedostatka druženja.
-Sin je inače na sveučilištu u Bostonu, i sve odrađuje bez ikakvog kontakta preko Zooma, i vidim da mu je teško, to bi ipak trebale biti najljepše godine, kad postaneš student, i jedva čeka da se pomalo sve vrati u normalu, dok kćer čini mi se bolje podnosi, ona je ipak srednjoškolka, i drugačije gleda na sve. A i ljudi u Hrvatskoj su toliko opušteni i dragi, lako je ovdje živjeti!" - i dalje je oduševljena Lakshmi svime u Hrvatskoj.
-Kad smo bili u Japanu, svi moji prijatelji znali su mi reći, ništa ti neće nedostajati kao Japan i nijedno mjesto više ti neće biti toliko drago kao Tokio. A Japanci su zaista izvanredni, u svemu, i kao kultura, i u svakodnevnom životu, i u proizvodnji apsolutno svega, od ponašanja, preko kuhanja, druženja, pa sve do ozbiljnih stvari. I stvarno sam tako mislila, zaista mi je nedostajao Japan. Dok nisam došla u Hrvatsku!" - smije se ova veleposlanikova supruga koja momentalno, dok se situacija ne stabilizira, krati dane igranjem golfa, učenjem jezika i istraživanjem o Hrvatskoj.
-Mislim da nikad neću naučiti igrati golf kako treba! Trudim se, ali ne očekujem poboljšanja. I naša djeca vole golf, a mene toliko prizemljuje i odgovara mi, da se unatoč neuspjehu ne namjeravam ostaviti golf palice!". Zbog svega što je vidjela i osjetila, Lakshmi se najviše nada ponovno skoknuti do Dubrovnika u toplija vremena.
-Obitelj i prijatelji već mi jako zavide što sam ovdje, a i ja se nadam da ću se Gradu vraćati!".