Kad je na jednoj društvenoj mreži objavljena naslovnica albuma Malog raspjevanog Dubrovnika s Đelom Jusićem u sredini, okruženim s puno dubrovačke dječice i njihovim divnim osmijesima, krenula su pogađanja tko je tko na slici. Fotografija je, naime, starija od 50 godina i valjalo je prepoznati svoje prijatelje, prijateljice ili članove obitelji kao male osnovnoškolce.
MAJO KARUŽIĆ I PROBE U RADIO STANICI
Jedna od malih zborašica na naslovnici albuma je i Karmen Cetinić, koju je njezin sin Maro odmah prepoznao i napisao u komentar da je to njegova mama. Imala je tada samo 11 godina.
Susreli smo se u Art galeriji obitelji Cetinić u Čubranovićevoj ulici u Gradu, jednoj od rijetkih koja je otvorena i zimi. Karmen se jako dobro sjeća perioda svog djetinjstva uz Mali raspjevani Dubrovnik. O fotografiji na naslovnici albuma kaže:
- To su u biti sve djeca iz bivše Osnovne škole Miše Simoni, današnje Marin Getaldić - kaže supruga Frana Cetinića, poznatog kao vlasnika nekadašnjeg kultnog Talira, kako im se zove i Art galerija.
- Ovo su sestre Šapro, Marija Grazio, Borka Vukmirović, dvije kćeri Đela Jusića, Dube i Milva, njihov rođak, Virge i njena sestra, Anis Krasovac, Eta Rehak, Dragan Lukičević, Dado Malohodžić, Maro Martinović... - nabraja Karmen imena djece kojih se mogla sjetiti. - Ovo ti je fotografirano pred 54 godine! Bilo je nas još puno u zboru, koji nisu na ovoj fotografiji - govori i podsjeća na same početke:
- Osnovna škola Miše Simoni imala je zbor i mi smo pjevali u njemu, onda je nastavnik glazbenog bio Majo Karužić. Izabrao je nas iz zbora i one koji su htjeli pa smo se pripremali obnoviti Mali raspjevani Dubrovnik koji je postojao već prije, sa starijom generacijom. Majo Karužić je nas tada angažirao i vježbao s nama, a Đelo bi se tu i tamo pojavio. Probe smo imali u Radio stanici, to nam je bio pojam - sjeća se Karmen Cetinić.
NEOSTVARENA ŽELJA
- Na klaviru nas je pratio profesor Berdović pa smo imali nastup u Kazalištu. Jedanput su nas vodili u Konavoske dvore, išli smo na izlet autobusom, to je bio doživljaj. Ovaj album se snimao u Zagrebu, a na snimanje je išlo njih samo pet-šest jer nisu mogli svi ići. Ja sam pjevala pjesmu ‘Zečić‘, ali ju je u Zagrebu otpjevao netko drugi. Uvijek sam voljela pjevati, poslije sam pjevala u zboru Dubrovkinje, pa u Zboru Libertas... - nabraja.
- Neostvarena mi je želja što nikad nisam postala dio Linđa. Živjeli smo u Palmotićevoj u Gradu, Sule je vodio Linđa i živio je u istoj ulici. Tek je to bilo počelo s Linđom, neke su moje prijateljice iz razreda išle i htjela sam i ja. Ali onda su probe bile kasno navečer, oko 8, a ja sam u 8 morala biti doma. Roditelji mi nisu dali da idem na probe i preko Buže sama po mraku. To mi je jedina neostvarena želja u životu! - iskreno kazuje Karmen, koja bi dugo godina i već kao odrasla zasuzila kad bi vidjela nastup Linđa.
- I kći Mia išla je na Mali raspjevani Dubrovnik, a moja unuka i njezina kći Dora je išla kod Sanje i Paole Dražić na Kolendu, a danas ide na Linđa. Ostvarila je moju neostvarenu želju - s osmijehom govori Karmen, koju je na naslovnici albuma Malog raspjevanog svojevremeno prepoznao i suprug i kupio joj gramofonsku ploču:
- Već smo bili vjenčani i imali oboje djece, kad je Frano u izlogu tadašnjeg Jugotona vidio ploču Malog raspjevanog Dubrovnika i mene na fotografiji - pokazuje Karmen tu ploču koju joj je kupio suprug. Lijepe uspomene gaji i danas na to doba, pune 54 godine nakon nastale fotografije na naslovnici albuma.