Tvrdnje o tome kako je Hitler bio židov, koje su nedavno isplivale zahvaljujući poznatom američkom (dez)informacijskom servisu, za Faktograf je ispitala Ana Benačić, prenosi Slobodna Dalmacija.
Dio teksta prenosimo u nastavku.
Američki InfoWars, koji je nekad slovio za jedan od najutjecanijih izvora dezinformacija na svijetu, napravio je uradak kojim pobija tvrdnju ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog da je ruska "denacifikacija Ukrajine" smiješna. Konkretno, govori se o nacifikaciji tzv. Zapada i Ukrajine. Među brojnim dobro dokumentiranim pričama o američkom korporativnom kolaboracionizmu iz godina uoči Drugog svjetskog rata, "ukrajinskom Anti Paveliću" Stepanu Banderi i današnjoj njegovoj sljedbi, istaknuto mjesto dobiva i prilično nategnuta spekulacija o židovskom porijeklu nacističkog vođe Adolfa Hitlera.
"Mnogi veruju da je biti nacista sinonim za biti anti-jevrej, što je možda bilo tačno u Nemačkoj tridesetih godina prošlog veka. Ali komplikovano je. I sami mnogi visoki nacisti uključujući Adolfa Hitlera bili su Aškenazi Jevreji koji se mogu pratiti do ozloglašenih Hazara koji su misteriozno masovno prešli na judaizam pre oko 1300 godina u regionu danas poznatom kao Ukrajina", stoji u titlovima videozapisa koji se proširio Facebookom.
Temom Židova u Wermachtu možda se najiscrpnije bavio američki povjesničar Bryan Rigg. Deset godina njegovog istraživanja rezultiralo je knjigom "Hitlerovi židovski vojnici", a nastavio je s radom i nakon toga. Dokumentirao je židovsko porijeklo više od 1.200 pripadnika nacističke vojske, uključujući dva feldmaršala i 10 generala, "ljudi koji zapovijedaju do 100.000 vojnika". U dvadesetak slučajeva vojnici židovskog porijekla odlikovani su Viteškim križem, najvišom vojnom počasti Njemačke, rekao je Rigg za LA Times. Rigg procjenjuje da je ukupno oko 100 tisuća Židova služilo u vojsci nacističke Njemačke.
Židovska telegrafska agencija (JTA) tim povodom je izvijestila da su Riggove pretpostavke temeljene na intervjuima s 400 pojedinaca i određenim statističkim ekstrapolacijama, kojima je on došao do brojke o ukupnom broju od sto tisuća Židova u Hitlerovoj vojsci. JTA je Riggove tvrdnje označila senzacionalističkim, navodeći da mu to zamjeraju i drugi povjesničari.
Memoari ogorčenog antisemita pred vješalima
Istovremeno, priča o židovskom porijeklu Adolfa Hitlera, jedne od najproučavanijih historijskih ličnosti, ima dvije glavne linije i obje su jako klimave.
Jedna se bazira na nedavnoj DNK analizi uzoraka uzetih od Hitlerovih rođaka. Druga proizlazi iz činjenice da je otac Adolfa Hitlera, Alois, 1937. godine rođen kao nepriznato vanbračno dijete.
Priču o tome da je Alois Hitler zapravo imao oca Židova (premda se kulturološki smatra da se židovstvo nasljeđuje po liniji majke), nakon poraza nacizma, a uoči vlastitog pogubljenja, lansirao je savjetnik Adolfa Hitlera Hans Frank. Ovaj gorljivi antisemit i nacistički guverner okupirane Poljske osuđen je na smrt u Nürnbergu. U svojim je memoarima "Im Angesicht des Galgens" tvrdio da je Hitlerov djed zapravo bio Židov Leopold Frankenberger.
Njemačko-austrijska povjesničarka Brigitte Hamann, autorica knjige "Hitlerov Beč", nastojala je rekostruirati materijalne tragove ove priče, kao i drugi historičari. I nije jedina zaključila da Frankova teza nema uporišta u stvarnosti. Radilo se, smatra, o posljednjem pokušaju ogorčenog antisemita da ne samo uznemiri Židove, već i da preko Hitlerovog navodnog porijekla na njih svali i odgovornost za Holokaust.
Frank je tvrdio da je "krajem 1930. poslao pismo Hitleru uz napomenu da se radi o 'eklektičnoj iznuđivačkoj priči jednog od njegovih najodvratnijih rođaka'". Rođak je, tvrdio je Frank, naveo da "postoji interes da se ne objave vrlo specifične okolnosti naše obiteljske povijesti": "Hitler je imao židovsku krv u svojim žilama i stoga je imao malo legitimiteta da bude antisemit".
Hamann navodi kako Frank tvrdi da mu je Hitler zatim naredio da“"povjerljivo istraži stvar". Frank piše kako je "iz svih mogućih izvora", koje nije otkrio, saznao sljedeće: "Prije rođenja djeteta, Hitlerova baka, 41-godišnja Anna Maria Schicklgruber, bila je kuharica za Židova Frankenbergera u Grazu i ostala je trudna sa sinom i stoga je 14 godina primala alimentaciju za malog Aloisa".
Ni traga "djedu" Leopoldu Frankenbergeru
Frank je, nadalje, tvrdio da je Hitler poricao istinitost ove priče i to temeljem razgovora koje je vodio s ocem i svojom bakom. No, Hitlerova je baka preminula čak 42 godine prije nego što se on rodio. A ovako upadljivo nepoznavanje Hitlerove obiteljske povijesti prvi je od mnogih signala da je Frank to izmislio. Nikada nije isplivala navodna prepiska između Hitlerove bake po ocu i Frankenbergera, koja se po Franku odvijala godinama. Nitko je osim njega nikada kasnije nije spomenuo.
Ne postoji ama baš nikakav trag da je u to doba Grazu ikada živjela osoba po imenu Leopold Frankenberger. Hamann piše kako u razdoblju 1836./37. u Grazu nije bilo obitelji Frankenberger, čak ni nežidovske. Bilo je obitelji po imenu Schicklgruber, ali nije zabilježeno ime Maria Anna ili Anna Maria.
Iznad svega: nije bilo ni najmanjeg pokazatelja da je Maria Anna Schicklgruber ikada napustila (svoje selo) Waldviertel. Posao u udaljenom Grazu bio bi posebnost koja nije mogla proći nezapaženo kod rodbine u Waldviertelu. Uobičajena odredišta za radnike migrante iz Waldviertela bili su Beč, udaljen oko 100 kilometara, i Linz, koji je još bliži, ali rijetko Graz, koji je dvostruko udaljeniji – posebno za sluškinje oko 1830. godine, koje su udaljenosti prelazile pješice.
Osim toga, navodi Hamann, u Grazu oko 1830. godine nije bilo Židova rezidenta. Od protjerivanja židovske zajednice pod Maksimilijanom I. oko 1500. godine, štajerski posjedi uspješno su se odupirali novom useljavanju Židova. Pod Josipom II., tj. krajem 18. stoljeća, Židovima je bilo dopušteno posjećivati Graz, ali samo za vrijeme pazara i najduže na 24 sata. Tek 1849. dopušteno je Židovima naseljavanje u Štajerskoj, a 1856. Židovska zajednica u Grazu počela je voditi svoje matične knjige.
Postojao je nećak
Hitler je doista imao napornu rodbinu koja mu se javila nakon što je postao poznat. Njemu nepoznati siromašni irski rođaci uvidjeli su priliku da zarade novac i davali su novinske intervjue u Engleskoj kao "Hitlerovi rođaci".
Nećak se zvao William Patrick Hitler. Bio je sin Hitlerovog polubrata Aloisa mlađeg i rođen je u Engleskoj 1911. od majke Irkinje. U intervjuu za britanske medije 1939. godine kazao je kako ih je Adolf 1930. primio i plakao od bijesa, rekavši da ne želi da se u javnosti raspravlja o njegovom obiteljskom porijeklu.
Patrick Hitler ovako je citirao riječi nacističkog zločinca iz vremena tog susreta: "Idioti!! Dokrajčit ćete me!… S kolikim oprezom uvijek planiram vlastitu osobnost i od tiska skrivam svoje osobne poslove! Ljudi ne smiju znati tko sam. Ne smiju znati odakle dolazim i iz koje obitelji potječem. Ni u svojoj knjizi nisam sebi dopuštao ni riječi o tim stvarima, niti riječ! I odjednom će se otkriti nećak! Nećak! Istrage će se provesti. Poslat će špijune da tragaju za našom prošlosti..!"
"Zašto mrzim svog strica"
Hitler je, naime, pokušao zanijekati vezu s polubratom Aloisom, koji je imao višestruke kriminalne dosjee. Tvrdio je da on uopće nije bio sin njegova oca, već siroče koje je odgojila obitelj. Međutim, Alois mlađi je donio krsne listove i dokazao da je izvanbračno dijete druge žene Aloisa Hitlera starijeg, koji ga je priznao. Patrick se 1933. doselio u Njemačku, a mahanje krsnim listom njegovog oca pomoglo mu je da od nacističkog vođe povremeno dobije novac i pomoć pri zapošljavanju. Ipak, to prestaje kad se 1939. Patrick Hitler vraća u Veliku Britaniju, a zatim seli u SAD.
Njegovi intervjui "Moj stric Adolf", "Zašto mrzim svog strica" i drugi, izazivali su senzacije. U SAD-u je s majkom i zarađivao za život držeći predavanja o svom "stricu Adolfu". Patrickova majka Bridget Hitler također je vodila svoj "privatni rat protiv obitelji Hitler" u novinama, piše Hamann, te nastavlja:
Ni u jednom od ovih intervjua nije spomenut navodno židovski Hitlerov djed. A koliko su novca Patrick i Bridget Hitler mogli zaraditi ovom pričom! 1943. nećak je također energično zanijekao tajnoj službi u New Yorku da su Hitlerovi kumovi Johann i Johanna Prinz bili Židovi, kao što se tvrdilo u jednoj knjizi koja je tada izašla. Memoari Bridget Hitler, objavljeni posthumno, također nisu dali ni najmanju naznaku bilo kakve židovske rodbine.
DNK analiza
Drugi rukavac priče o Hitlerovom židovskom porijeklu nastaje desetljećima nakon smrti zločinca, u 21. stoljeću. Belgijski novinar Jean-Paul Mulders udružio se s Marcom Vermeerenom, povjesničarom koji je opširno pisao o Hitleru i njegovim precima. Prikupili su uzorke sline od 39 živih Hitlerovih rođaka, među kojima su bili i pranećak Alexander Stuart-Houston i austrijski rođak "Norbert H". Istraživači su proveli testove za otkrivanje glavnih haplogrupa, skupova kromosoma koje genetičari koriste za definiranje specifičnih populacija.
Pišući u časopisu Knack na flamanskom jeziku, Mulders je izvijestio da je najdominantnija haplogrupa rodbine, poznata kao E1b1b, rijetka u Zapadnih Europljana, ali česta na sjeveru Aftrike, posebno kod berberskih plemena Maroka, Alžira, Libije i Tunisa. To je također jedna od glavnih loza utemeljitelja židovske populacije, prisutna u 18 do 20 posto Židova Aškenaza i 8,6 do 30 posto sefardskih Židova. Drugim riječima, Hitlerovo obiteljsko stablo možda je uključivalo židovske i afričke pretke.
Ovi postoci govore i da ovakve DNK analize nisu nikakav egzaktan, nepobitan dokaz nečijeg porijekla, koliko dokaz apsurdnosti pozivanja na porijeklo. Analiza haplogrupa – regionalnih genetičkih uzoraka – manje-više obesmišljava pozivanje na vlastitu pripadnost strogom nacionalnom, vjerskom ili rasnom toru.
"Vaša haplogrupa je vaša grana na ljudskom obiteljskom stablu. Svi danas živi ljudi pripadaju različitim haplogrupama na temelju slijeda genetskih markera koje nose u svojim stanicama. Ljudi koji pripadaju istoj haplogrupi mogu pratiti svoje porijeklo do zajedničkog pretka, pa čak i određenog mjesta gdje je taj predak možda živio", opisuje National Geographic, pojašnjavajući svoj desetogodišnji Genographic Project.
Mješanci
Projekt je analizirao uzorke pola milijuna ljudi, i utvrđivao haplogrupe putem Y kromosoma kod muškaraca i mitohondrijske DNK kod žena. U svijetu koji se bliži populaciji osam milijardi ljudi određeno je tek stotinjak haplogrupa. One tek daju uvid u površnost gledanja na vrlo nedavnu povijest koju su ljudi navikli tako srčano deklarirati i oko nje lomiti koplja. Pa čak i kada se radi o praćenju obiteljskoga stabla do 130 ili 180 godina unatrag, što su nacisti tražili kod izdavanja certifikata o arijskom porijeklu.
Tisuće godina križanja i migracija koji su bili potrebni da tisuće Hitlerovih predaka na svijet donesu njegove roditelje pa oni njega, mogle su sadržavati i epizode s precima koji su se izjašnjavali kao Aškenazi Židovi. Vrlo je izvjesno da su među njima bili Afrikanci, budući da je taj kontinent domovina homo sapiensa, što Hitlerove pretke – opet – čini neprijateljima Trećeg Reicha.
No, iako je dominantna na sjeveru Afrike, treba imati na umu da i haplogrupa E1b1b pokriva i povelik teritorij Europe. Najveća koncentracija je na Kosovu (preko 45%), zatim u Albaniji i Crnoj Gori (27%), Bugarskoj (23%), Makedoniji i Grčkoj (21%), na Cipru (20%), Siciliji (20%), Južnoj Italiji (18,5%) %), Srbiji (18%) i Rumunjskoj (15%).
Ostatak teksta pročitajte OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....