U Special Happy Showu na Happy FM-u gostovala je Indira Levak, jedna od najenergičnijih žena na estradi, bivša pjevačica grupe Colonija.
Prisjetila se svojih početaka u proslavljenoj vinkovačkoj dance grupi, dok posljednjih godina gradi solo karijeru, ali i izrađuje namještaj i renta apartmane, donosi Slobodna Dalmacija.
Slušateljima je otkrila i kako je prvi automobil kupila od Jasenka Houre, te kako joj je želja "imati birtiju u kojoj će moći piti na dug".
"Colonia je glazbena obitelj koja je trajala više od 20 godina. Kao i u svakom normalnom braku, tako je i u obitelji Colonija došlo do zasićenja, moglo bi se tako reći. Bila sam nedavno u Sloveniji, tamo me zovu Colonia, oni misle da se ja tako zovem..." - kroz smijeh je ispričala Indira.
"I solo i grupna karijera imaju svoje prednosti i mane. Samostalna karijera mi je novo iskustvo, izašla sam iz zone komfora, sada je sve na meni. Iza sebe imam dva samostalna albuma, Valkira i Atlantida. Ponosna sam što sam za prvi solo album bila nominirana za Porina. Sada ispunjavam sama sebi želje, ostvarujem se i kao tekstopisac.
Udaram na sve strane, ja sam žena koja se ničega ne boji. Samostalna karijera je avantura u kojoj uživam. Ima još žara i vatre u meni. Ono što mi je stvarno želja je napraviti koncert u zagrebačkoj Areni i o tome promišljam već duže vrijeme. Dogodit će se u bliskoj budućnosti, tražimo neki dobar datum, već znam da ću imati puno gostiju, zvat će se ‘Indira i prijatelji‘" - ispričala je pjevačica.
Slušateljima Happy FM-a otkrila je da inspiraciju crpi u životnim pričama i situacijama. Pjesma "Greška mog života" nastala je nakon što joj se prijateljica požalila na partnera s kojim je bila u vezi. Indira je otkrila da je trčala na toalet zapisati stihove.
Na novom albumu se nalazi i pjesma "Iskra", dugo spreman duet s legendom narodne glazbe Halidom Bešlićem, koji nije htio ništa "ofrlje", pa se "čekala prava pjesma".
"Oduvijek mi je bila želja snimiti pjesmu s mojim velikim prijateljem Halidom. On mene zove sestro, ja njega brate, tako sam i tekst napisala u kojem se spominju sestra i brat. Halid je dobar čovjek i duša, kad su se naši glasovi spojili nastala je čarolija" - ocijenila je Indira.
Prisjetila se svojih početaka, davnih devedesetih.
Prvi hit svoje je vatreno krštenje doživio na Vinkovačkom radiju, gdje je koncert u Đakovu najavljivala pjevačica Ella. Tamo je radio i Boris Đurđević.
Tada je pao dogovor da oni otpjevaju svoju pjesmu dok se Ella bude presvlačila. Tako je premijerno izvedena "Nek‘ vatre gore sve" i odmah je bilo jasno da su zanimljivi publici. Odlučili su se iz Slavonije preseliti u Zagreb.
"Četiri godine sam radila kao državni službenik i rekla šefu: Šefe, ja vam tako volim glazbu, želim ići..., na što joj je on uzvratio: ‘Indirice, i mi tako tebe volimo, evo ti šest mjeseci neplaćeno, ako ti krene, krene, ako ne, ti se nama vrati...‘.
U Zagreb sam došla s jednim koferom, aspsolutno ne poznajući grad. Ja sam bila mali dotepenac, prepuštena sama sebi i izgubljena u Zagrebu. S 18 godina sam napustila roditeljski dom i otada sama zarađujem.
Prvo su mi društvo bili svi zagrebački konobari. Uzela bih novine pod ruku, sjela na tramvaj, pila kave, razgovarala s konobarima i molila Boga: Dragi Bože daj mi koncerata samo da mogu platiti stanarinu, ne moram ni jesti...
Prvi susjed mi je bio Jasensko Houra, on bi s cigaretom dolazio kod nas, slušao, rekao bi da nije to ni tako loše, bio nam je mentor...
Houra mi je prodao i auto, prve novce sam dala, Mercedes A klasa, rekla sam sebi tada da sam uspjela! Srela sam Houru nedavno, baš mi je rekao: Kud sam ti prodao taj auto, baš je bio dobar!" - smije se Indira.
Prisjetila se nedavnog gostovanja u Podgorici. Nakon 13 sati putovanja odmah je imala nastup u jednom klubu, nakon toga intervju za šest televizija, tonsku probu i na kraju koncert na koji je došao i njezin veliki obožavatelj, crnogorski predsjednik Milo Đukanović sa suprugom.
"Njegova je najdraža pjesma ‘Svijet voli pobjednike‘. Pjesma je nastala kada je Goran Ivanišević pobijedio na turniru u Wimbeldonu i zato je posvećena svim pobjednicima, onima koji se tako osjećaju, pozitivna je i zato je ljudi toliko vole" - smatra Indira.
Osim glazbom, bavi se dizajnom namještaja i turizmom, a u budućnosti bi voljela imati svoj ugostiteljski objekt u kojem će "ljudi moći piti na dug".
"Dizajn me opušta i on je moja druga ljubav, ja sam vizionar, a suprug sve to realizira, to mi je ispušni ventil. Pravimo sve, krevete ‘Ti da bu dibu da‘, baš su izdržljivi, imamo ih u apartmanima, imamo i konzole, fotelje...Prihvatila sam mužev savjet da ne držim sva jaja u istoj košari i ulažem u budućnost, da imam lijepu starost" - iskrena je Indira, koja ne skriva kako je od karijere i svih poslova boli i kičma, "disk mi je iscurio"...
"U koroni sam jednoj ženi osobno dostavila naručeno, odnijela sam tegle koje je naručila, skuhala mi je kavu, nije mogla vjerovati da sam to ja, rekla je da sam baš normalna...
Kad nam gosti dođu u apartmane, gledaju jesam to ja, a ja kažem: Jesam brate! Pitam ih koliko ih je, imaju li dovoljno ručnika, što im treba i tako. Trebala sam imati i beach bar, ali se zakomplicirao s papirologijom, pa ću to ostaviti za neka bolja vremena.
Meni je san u Galovcu pored Bjelovara, gdje nam je proizvodnja namještaja, imati birtiju. Kada ovi vrijedni ljudi idu iz polja da im ja viknem:- Đuro dođi na rakijicu, platit ćeš kada budeš imao, pa ga ja upišem u tekicu, da piju na veresiju...
Posao joj je, kaže, da loš dan ljudima pretvori u dobar.
"Energiju ne možeš odglumiti. Ja nikad nisam znala glumiti, ljudi to brzo shvate, ja sam uvijek ovakva...Gurman sam, sve volim jesti. Volim baklavu, za dobro jutro pojedem četiri baklave!
Volim sarmu, čevape, uživam u hrani, volim grah s kobasicom i malo luka... Muž kaže: Ajmo bijelog mesa, a ja kažem: Nemoj brate Miroslave... Puno jedem, ali puno i treniram i šetam sa našom stafordicom... Imam i tri mačke u stanu, samo nek‘ je životinja, to je najveća sreća... neopisiva ljubav..." - zaključila je neumorna Indira Levak.