Nakon premijere svemirske uspješnice Interstellar redatelj Christopher Nolan, autor proslavljenog revivala Batmana, najavio je da će mu sljedeći projekt biti ratna drama. Filmski svijet iznenadio je objavom kako će tematizirati Dunkirk, zakučastu epizodu s početka Drugog svjetskog rata koja se u vojnim kronikama i danas povezuje s pojmom defetizma.
Trajno malodušje zahvatilo je savezničke trupe u kasno proljeće 1940. godine, kad je oko 350 tisuća mahom Britanaca i Francuza ostalo odsječeno s onu stranu Velikog kanala, pod napadima nadirućih nacističkih snaga koje su im ometale evakuaciju na britansko tlo.
Nolan toj priči pristupa s matematičkom preciznošću. Nalik kakvom astrologu, radnju razlama na tri elementa. Zemlja, voda (more) i zrak poprišta su koja dočaravaju užase nadolazećeg globalnog sukoba. Zemlja je mol s kojega očajni vojnici pod stalnom neprijateljskom paljbom čekaju izvlačenje iz obruča. More je medij kojim konvoj rekviviranih putničkih brodica plovi prema francuskom tlu ukrcati saveznike, dok je zrak mjesto nesmiljenih borbi britanskih i njemačkih ratnih zrakoplova. Ne manjka ni četvrtog elementa, vatre, kroz eksplozije i goruću naftu na morskoj površini...
Likovi, njihova imena i emocije su sporedni. Nema tu karakterizacije, nema herojskih djela ni plastičnih prikaza pogibelji kakve pamtimo iz Spielbergova 'Spašavanja vojnika Ryana' ili Gibsonova 'Grebena spašenih'. Nolanov film o Dunkirku progovara više na simboličkoj razini i gura pojedinca u drugi plan. Čak i kad je karizmatičan poput Toma Hardya u ulozi pilota spitfirea. Ili Kennetha Branagha u epizodi mornaričkog časnika i Marka Rylancea koji utjelovljuje vremešnog domoljuba za kormilom brodice na ruti prema grotlu pakla.
Osim liste osobnosti i fizičke prisutnosti neprijatelja, Nolanovu filmu manjka i dublje pojašnjenje operacije Dinamo koja je rezultirala izbavljenjem tisuća soldata iz Dunkirka. Par uvodnih rečenica i kadrovi letaka s pozivom na predaju koji padaju s neba po savezničkim grudobranima neupućenom gledatelju ne pomažu da dokuči kontekst tako složenog vojnog zahvata. Nakon odgledanih sat i 40 minuta, Nolanov Dunkirk doima se kao sterilan film koji nije remek-djelo kakvih ga vide neki kritičari. Prije će biti da je to spomenik egu redatelja koji je, uz vrhunsku kameru, jedini zbiljski protagonist ove epopeje.
