StoryEditorOCM
ZabavaU DEFICITU

Evo što je keramičar drsko ‘savjetovao‘ kada ga se kontaktiralo za pet kvadrata pločica! Pogledajte i cjenike

Piše Tanja Šimundić Bendić/sd
9. ožujka 2023. - 16:46

Takva su nam vremena došla da nam za postavljanje nekoliko kvadrata keramičkih pločica, nešto usitno, tek za promjenu napuklih, ili mini osvježenje stana, osobno po radnika u Bangladeš treba otići. Nema šanse da se može naći domaćeg keramičara, lokalca pa čak i onog na crno, koji će prionuti poslu, skinuti pet, deset, kvadrata starih i postaviti nove. Ako vam se netko i smiluje, onda će ruke naplatiti kao suho zlato, računajte da za tu površinu ne možete proći ispod 25 do 30 eura po kvadratu. Što je kvadrata manje, cijena posla ide gore. No o čemu mi pričamo, za tih nekoliko redova pločica iznad kuhinjskih elemenata, za tu sitnu lovu neće se meštri ni iz kreveta dignuti, piše Slobodna Dalmacija.

Možeš ti njih kumiti, moliti, obećavati najbolju marendu, na isto ti dođe, nema ih i nema. Što će se zafrkavati sa sitnežom, kada posla na veliko ima na sve strane.

image
/Shutterstock

Pa nam ovako kažu kada ih upitamo za sređivanje tih pet kvadrata: asti, a nemamo vam vrimena, ma kakvi, sezona taman dolazi, rasprodani smo, ma di ćeš za pet kvadrata sist u auto, vozat se, gulit kolina, pet kvadrata je nama gubitak vrimena, pet kvadrata to je sitnež, ne isplati se to nikome, to nek vam učini dite iz zanatske škole, ajte.... Bilo je i antologijskih prijedloga nalik ovom:

-Pet kvadrata, hm, bome ćete se namučiti pošteno za nać meštra. Evo šta ćete napravit, lipo uzmite macu i sami potaracajte to sa zida, udri po pločicama svom snagom, otribi. I onda upali youtube, pa nauči kako se pločica stavlja. Pločica kraj pločice, fuga na fugu, neka budu u livelu. Greška? Ma dogodit će se garant, a šta ću lagat, to lako pobigne ako ne paziš u milimetar. A ne moš odma sve i znat. Ajde bogati, ko će grešku na pet kvadrata vidit –eto, tako reče.

image
/Shutterstock

Đaba fakultetska diploma, đaba nauka, s njom se samo od muke hladiti možeš. Nekada su majke djecu tjerale na visoke škole, kako bi imali dobru poziciju, lovu. U zanate su išli jedinaši, padavičari. Dogodio se onda kopernikanski obrat, na cijenu su preko noći došli zanatlije kojih se traži više nego ikada. Keramičari, zidari, pituri, elektroinstalateri, vodoinstalateri, rukovoditelji strojevima, sve vezano uz građevinu. A onda uz njih i konobari, kuhari, barmeni, animatori, sobarice, spremačice, pomoćno osoblje.... Navali narode Nepala, Indije, Bangladeša, ima kod nas rađe za sve željne rada. Jer našem svitu raditi se ne da, svi bi oni iznajmljivali tri mjeseca i ladili se ostatak godine.

image
/Shutterstock

-Ma šta nema posla, turizam je toliko eksplodirao da ovakve gradnje ka šta je zadnjih nekoliko godina, od Drugog svjetskog rata nije bilo. Svi adaptiraju buže i vile za odmor, svi od šupe rade apartmaniće. Ludnica i histerija. A šta je tek na otoku di je sve skuplje, pa je i cijena rada još veća. Radnici dolaze iz Slavonije, sa sjevera, a da vidiš ovih tamo negdi s kraja svita. Ma šta naši, ne bi to beton mišalo, visilo sa skele. Ni za 17 eura po kvadratu koliko zaradi pitur na bojanju fasade na otoku. Onda opet dica neće toliko u zanate, oni bi tili bit influenceri. Ali kada ti stigne plaća onda znaš zašto si radia. Ne tužim se, radim na građevini i dok je ovako meni dobro. Zapivat ću, ‘bolje živim nego ministar‘. I zaslužija sam, da mi vidiš ruke. Sve će ti reć – kaže nam građevinski radnik s Brača.

image
/Shutterstock

Izgleda kako se nešto mijenja, dipl.ing.građevine Ivan Kovačević, koji je nedavno u mirovinu otišao s 31 godinom ravnateljstva u splitskoj Školi za dizajn, grafiku i održivu gradnju, kaže kako su posljednjih godina zanati sve zanimljiviji učenicima. I roditelji su shvatili gdje se posao vrti, novac leži. Zanati su, kaže, postali suho zlato, dobrim meštrima sa srednjom školom plaća debelo skače iznad one inženjera s diplomom. I neka, veli, konačno se rad počeo cijeniti i naplaćivati. Iako bogme, dodajemo i mi, naplaćuje se i u rekordnim iznosima.

Primjerice, za uređenje zahoda, bez nekih ekstra zahtjeva, onako ok, moderno, zidara, keramičara, vodoinstalatera, treba platiti oko četiri do pet tisuća eura. Koliko čujemo pitur za uređenje stana od 50 kvadrata traži 1500 eura. Do prije godinu dana, pričaju nam ljudi, električar je samo za razvođenje struje po stanu tražio i po četiri tisuće eura. Pa vi ljudi računajte. Zanat je IN.

image
/Shutterstock

-Posljednjih pet godina interes za zanatima je naglo porastao, tržište se probudilo, građevina se digla, deficitarna zanimanja, kao ravnatelj sam to pratio tri desetljeća, počela su se naglo puniti. Logično je, gradilišta su na sve strane, fali nam radnika. Zanat konačno dolazi na svoje, to mi je puno drago, a sa sobom donosi i dobru zaradu. Dobre se meštre vrhunski plaća. To je davno profesorsku plaću prešišalo. A oni najbolji se čekaju i po godinu i po dana koliko su prebukirani. Onda znate koliko tržišta ima – kaže nam dipl.ing. Ivan Kovačević.

I dok cvatu zanati, cvate i fušeraj, rad na crno, ima ga u ovom biznisu više nego ikada. A bogme i meštara koji se tako samo nazivaju, jer čim odu, problemi nastaju. Kada se para tako dobro zavrtila, svi bi odjednom u zanate otišli. Svatko hoće brzu lovu za kratko vrijeme skupiti. Poznati sinjski keramičar Silvio Grčić, vlasnik tvrtke Downtown, nam objašnjava zašto nam nitko za pet kvadrata neće doći.

-Na velikim građevinama ljudi traže tvrtke, takvih je malo i prepuni su posla. A ovo ostalo je masu na crno, i njima se ne isplati raditi tako nešto usitnjeno jer za dva dana posla radije ugovore uređivanje 40 kvadrata. Što će mu onda tih pet kvadrata ako nema zarade. Pa vi računajte. Sve vam je to zakon ponude i potražnje, ali i biznis u kojem su ti najveća konkurencija radnici na crno i meštri bez pokrića. Sada su brojni vidili kako se tu vrte pare i svi bi odma meštri preko noći postali. Bilo je jedno vrime kada su ljudi od zanata u Njemačku išli. Ali od kada je i tamo stigla recesija brzo se i vraćaju doma. Jer im je doma isplatljivije. Meni je do Božića u firmi bilo deset Albanaca, i kad je počela kriza išli su iz Njemačke put juga. Tražili su posal di se radi, gradi, jer se gore više nije isplatilo – kaže Silvio.

image
/Shutterstock

Idemo još malo s cijenama, pitamo ga je li stoji da su cifre otišle gore-u nebo.

U prosjeku, veli Grčić, ruke dođu od 18 do 25 eura, ali opet skače i više ovisno o kvadraturi. Ako je veliki posao mogu pasti i na 15. Ako imaš specijalne zahtjeve može startati i od 50 eura po kvadratu.

-Otok je posebna priča, tu cijenu formira i trošak goriva, puta, broda. Tu je sve još skuplje. Jesmo li sada puni posla? Da jesmo li, mi smo puni cijelu godinu, a bogme i onu tamo iza. Za dobrim se meštrom prašina diže – veli Grčić.

03. studeni 2024 16:00