Kad netko nešto voli, nema te prepreke koju neće prijeći da bi to i ostvario. Možda vam zvuči neozbiljno kad govorimo o djeci, ali upravo tu je onaj ključni trenutak, kad u najranijoj dobi shvate da baš tad, kad im je najteže, ne smiju stati i odustati. Upravo takve su sve redom balerine Baletnog odjela Umjetničke škole Luke Sorkočevića, od najmanjih ‘prvašica’ pa do već na dril naviknutih srednjoškolki. I baš zato jer su lani imale nevjerojatno napornu godinu, jer su pripremile i odigrale Orašara u Kazalištu Marina Držića, jer su otplesale, brojkom i slovima, 27 predstava, i jer su, na kraju, zasluženo nominirane za nagradu hrvatskog glumišta. Samo za usporedbu, zagrebački HNK koji već tradicionalno izvodi Orašara pred blagdane, obično izvede, bar će tako biti ove godine, 19 predstava. A radi se o iskusnim, profesionalnim plesačima. To dovoljno govori koliko je naporno plesati balet.
Samo su im probe dovoljno naporne, a tu ćemo spomenuti i sve ostale školske i društvene obaveze i veselja, koje bi morale obavljati u jednom danu.
-Često ako imam probu ujutro ostanem u gradu cijeli dan, jer ne stignem ići doma i opet se vraćati u školu, jer idem u srednju baletnu i još i u Gimnaziju. Zna biti naporno. Nije mi žao, ali voljela bih da u školama imaju malo više razumijevanja za balet. Kad imamo intenzivne probe i puno predstava, to se gleda kao zabava, ne kao obaveza, ne kao nešto što je nama važno, dok se recimo sport, vaterpolo ili nogomet puno više podržava, lakše im se odobravaju izostanci i tako. Na balet se ne gleda tako ozbiljno, a da samo znaju koliko je to fizički naporno...” priča nam Klara Jerinić, koja s ekipom od još nekoliko balerina iz srednje škole igra glavne uloge u Orašaru i svakako se namjerava dalje nastaviti baviti plesom.
-Sretne smo zbog podrške na sceni od profesora baleta, glumaca kazališta Marina Držića koji igraju u predstavi i naravno publike, obitelji i prijatelja koji nas dođu gledati. Oni svi znaju da to što smo odabrale raditi nije lako, ali u tome jako uživamo” - odgovaraju nam djevojke koje će s predstavom uskoro i na gostovanje. Samo one ‘velike’, pa će se postava malo prilagoditi.
Mlađe balerine koje su još u osnovnoj školi također pokušavaju uskladiti obaveze, a kako ih je u predstavi oko 70, baš to usklađivanje nikako nije lako.
-Sad probavamo svaki razred za sebe, u terminu koji im odgovara, pa ćemo to sve kasnije sretno spojiti, nemoguće ih je sve okupiti, ali dio po dio uspijevamo - priča profesporica baleta Tea Prkačin, iz čije svake rečenice izvire ponos na svoje učenice. Kao prave balerine, sve što imaju reći govore plesom, nisu baš od priče, ali sjaj u očima baš svake od njih govori da su ispričale sasvim dovoljno i da je vrijeme da ih ostavimo na probi.
Kad ih pitamo tko sve namjerava nastaviti plesati balet i kad krene u srednju školu, digle su se gotovo sve ruke u zrak. Cure su ozbiljne, nove generacije dobro znaju što hoće i što neće, a i atmosfera na probama je takva da bismo se, da smo imalo više rastezljivi, rado priključili. Na sreću, nitko nije imao rezervne špice broj 40, jer hitna nije blizu, a i subota je, nećemo upropastiti jedini dan kad se balerine okupe u velikom broju i probaju što više mogu.
Pri nominaciji za Nagradu hrvatskog glumišta, publici se obratila najstarija balerina u hrvatskoj, 91-godišnja Maja Bezjak i jasno istaknula činjenicu kako joj je neizmjerno drago ne samo da su naše balerine nominirane, već i da škola koja ih je iznjedrila nije neka škola u velikom gradu. Ni Zagreb, ni Split ni Rijeka, već jedan mali Dubrovnik koji godinama nije ni imao nastavak srednje baletne škole, kamoli se okušao u ovako snažnoj i kompleksnoj produkciji kakvu su proizvele lani, na veliko veselje dubrovačke publike radi baš kako treba.
Na pitanje što im je najdraže u i oko predstave, sve uglas odgovaraju – kad plešemo! A otplesat će i pove godine predstava dovoljno da ih svi koji to niste stigli lani, pogledate, i to 17., 18. i 23. prosinca.