Superćelijska oluja i crni oblak koji se nadvio nad Zagreb rezultirajući strašnim poljedicama izazvali su veliki interes ljudi koje oblaci inače ne zanimaju previše, osim kao indikator za nošenje kišobrana, donosi Slobodna Dalmacija.
Kad nastaju oblaci i kakve vrste oblaka postoje, u zanimljivom i informativnom tekstu donosi National Geographic.
Oblaci nastaju kada se zrak zasiti vodenom parom, a ovisno o tome na kojim se visinama formiraju i kakvog su oblika, znanstvenici ih svrstavaju u 10 rodova, što je klasifikacija Međunarodnog atlasa oblaka Svjetske meteorološke organizacije.
1. Cirus
Razdvojeni oblaci nalik na bijela vlakna, odnosno vlasi kose. Zanimljivo je da se radi o oblacima koji ne prave sjenu. Obično se javljaju na nadmorskim visinama između pet i 13 kilometara.
2. Cirokumulus
Tanki pokrivač, načinjen od mnoštva malih, neosjenčenih oblaka strukturiranih zrnasto ili valovito. Mogu biti međusobno spojeni ili udaljeni u pravilnim razmacima. Najčešće se javljaju na visinama od pet kilometara.
3. Cirostratus
Javlja se kao prozirni vlaknasti bjeličasti veo koji nebo može pokriti djelomično ili potpuno. Formira se na visinama iznad pet km.
4. Altokumulus
Može biti siv ili bijel; to je tanak pokrivač od oblaka u obliku ljuspica ili valjaka, uglavnom osjenčeni. U nekim slučajevima su i rasplinuti ili vlaknasti, a mogu biti i spojeni formirajući tako trake na nebu. Najčešće se javljaju na visinama između dva i sedam km.
5. Altostratus
Sivkast ili plavičast pokrivač, izbrazdanog izgleda. Ujednačen je i može potpuno ili djelomično prekriti nebo iznad nas, no na njemu postoje i dijelovi toliko tanki da između njih probija Sunce. Javlja se na visinama od dva do sedam km, a debljina mu može iznositi između tisuću i pet tisuća metara.
6. Nimbostratus
Sivi sloj, često tamnije nijanse, poznat po tome što oborine iz njega u većini slučajeva stignu do tla. Debljina mu varira, ali je uvijek tolika da ne propušta svjetlost. Ispod njega se često mogu pojaviti i niski, isprekidani oblaci. Formira se uvijek na nadmorskim visinama između dva i četiri km, a poznat je po tome da je deblji od altostratusa: debljina mu iznosi od dva i do osam kilometara.
7. Stratokumulus
Siv ili bjeličast tanak pokrivač od oblaka koji uvek sadrži i tamne delove. Čine ga međusobno stopljeni ili razdvojeni oblaci koji podsjećaju na pločice ili oblutke. karakteristika im je da nisu vlaknasti. Najčešće se javljaju na nadmorskoj visini od dva km, a njegova debljina se kreće od 500 do 1.000 metara.
8. Stratus
Običan sivkasti sloj, ujednačene baze, iz kojega pada kiša koja sipi, susnježica ili snijeg. U slučaju da kroz njega do nas dopre Sunce, konture mu se jasno ocrtavaju. Ponekad ovaj sloj može djelovati i kao da je iskidan, a najčešće se javlja na visini od dva km, dok mu se debljina kreće od 10 do nekoliko stotina metara.
9. Kumulus
Razdvojeni i gusti oblaci, čije se konture na nebu se jasno ocrtavaju. Kako se vertikalno razdvajaju, mogu formirati gomilu koja podseća na kupole, tornjeve ili grozdove.Obasja li ih Sunce, djeluju blistavo bijelo, dok je baza sivkasta i horizontalna. Mogu se javiti na različitim visinama, a razdvojenost između njih varira od nekoliko desetina metara do pet km.
10. Kumulonimbus
Gust oblak bez vertikalne razdvojenosti, koji izgledom podsjeća na planinu. Jedan deo njegove gornje površine je uvek gladak ili vlaknast. Ispod tamne baze, često se mogu vidjeti iskidani oblaci iz kojih pada najopasnija vrsta kiše, kao i tuča. Formira se na visinama od dva km, ali njegov vrh često doseže i deset kilometara. kako je za net.hr rekao dr. sc. Branko Grisogono, profesor dinamičke klimatologije, ‘superćelijski kumulonimbusi‘ kakvi su se nadnijeli nad Zagreb mogu ‘živjeti‘ i po desetak sati. Oni razvijaju svoju vlastitu rotaciju, stvaraju najjače oluje i najčešće stvaraju tornada‘.