Beskonačnom nizu remakeova potkraj ljeta se pridružio i Bubimir (Beetlejuice) kao podsjetnik na kultnu crnu horror komediju Tima Burtona iz 1988. u kojoj je filmski zloduh Michael Keaton strašio supružnike Aleca Baldwina i Geenu Davis. Protokom godina Beetlejuicove nepodopštine polako su pale u zaborav, odakle ih oskarovac Burton sad pokušava izvući starim dosjetkama upakiranim u digitalne novotarije.
Još jedan oskarovac, Keaton, gostuje u sequelu kao nestašni oživjeli entitet s drugog svijeta, a iz originala na velika platna slijeće i Wynona Rider, posrnula zvijezda kojoj je obnovljena uloga odrasle Lydije Deetz dobro došla kao dokaz da još nije za staro željezo. No, je li vrijeme pregazilo ‘hororac‘ u kojem je nastupila prije 36 ljeta? Evidentno jest, iako se Burton iz petnih žila trudi mlađoj publici predočiti svoju fascinaciju zagrobnim monstrumima, prikazama i njihovim snalažljivim žrtvama. No na razini pojavnog, nema dvojbe da gledate ekstenziju hita s kraja 1980-ih.
Makabristički motivi su prisutni u svakoj grimasi, sjeni i urliku, a glavni junak Beetlejuice je zahvaljujući Keatonovu talentu i iskustvu ponovno urnebesno nametljiv, krezub i raščupan, bezočan prema ljudima i oštar u nastupu i konverzaciji. Specijalni efekti su zahvaljujući ogromnom tehnološkom napretku od originala do ‘dvice‘ značajno uznapredovali, makar se tim ‘čarobiranjem‘ moglo još pojačati dojam jeze i suspencea.
Glumačkoj postavi ovog nastavka ne nedostaje poznatih imena, no neka su zaslužila i bolje uloge. Primjerice, Monica Belluci, u stvarnosti Burtonova životna partnerica, kao Beetlejuiceova bivša supruga Delores tzv. ‘usisavačica duša‘ mogla je mnogo više zastrašivati, makar je i njezina pojava u nelijepom izdanju plus za film koji prikazom složenih međuljudskih odnosa junaka očito želi umetnuti i element screwball rom coma za osvježenje.
A osvježenje je novom Beetlejuiceu zasigurno donijela Wynona Rider koja je u ulozi ćudljive majke tinejdžerice fino evoluirala iz djeteta u poduzetnu roditeljicu. I dok su već nam poznati ključni protagonisti pouzdani, film kao cjelina često djeluje poput nenavođenog projektila. Leti od od scene do scene koje su svaka nalik zasebnom ‘spooky‘ isječku, a sve to bez precizno zadane mete, kao da je glavni zadatak dokazati da zagrobni zloćko čije se ime nipošto ne izgovara triput još ima špirita u boci.
Svakako, gledatelji koji se još sjećaju originala ili su ga nedavno pogledali lakše će se probijati kroz fabulu i uzgred sigurno primijetiti da je vrijeme novom Burtonovu djelu oduzelo nešto od prvotne provokativnosti, a dalo i neka svježa lica.
Posebno zapaženo je ono mlade Jenne Ortege koja glumi Lydiinu kći tinejdžericu Astrid. Odabir temina premijere dobro je pogođen, jer s povratkom s ljetovanja poklonici ovakve vrste zabave počinju s ubrzanim pripremama za Halloween. Tomu u prilog Tim Burton i koscenaristi, inače vezani uz uspješnicu ‘Wednesday‘, učinili su korak naprijed. Nažalost ne toliko krupan kakav su neki očekivali, ali ipak dovoljan da Beetlejuice ne doživi sudbinu obnovljene ‘Vrane‘ koja je prije tjedan, dva odlepršala u ništavilo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....