Meksički oskarovac Gulliermo Del Toro u svojim režijama voli propitivati onostrano i pritom kod gledatelja poticati osjećaj jeze. Nova postaja na tom je putu 'Ulica noćnih mora' (Nightmare Alley), psihološki triler s elementima neo noira smješten u doba velike popularnosti lunaparkova i magije. Djelo temeljeno na romanu Williama Lindsaya Greshama, američkog književnika očaranog spiritualizmom i Houdinijevim trikovima, prvi put je ekranizirano 1947., a gramzivog mentalista zaigrao je Tyrone Power.
Sedamdesetak i više godina kasnije, Powerov frak navukao je Bradley Cooper koji se potrudio što snažnije dočarati uspon i pad Stantona Stana Carlislea, protuhe koja se hrani traumama i praznovjerjem svojih žrtava. Del Toro, ujedno i koscenarist ovog pola sata predugog filma, pokazao se još jednom kao vješt graditelj mračne atmosfere svijeta koji se, dok tone u pakao Drugog svjetskog rata, utječe fantazijama. Ljudima koji očajnički traže zabavu i oprost od prošlih grijeha na usluzi su različiti opsjenari u potrazi za lakom zaradom poput Carlislea.
Glavni glumac Cooper nije baš najsretniji izbor za ovaj tip uloge jer zvijezda 'Mamurluka' vizualno naprosto ne odgovara liku kojega pokreću prijetvornost i malicija. Rooney Mara u ulozi Carlisleove supruge Molly postiže potrebnu oplatu nježnosti, no ne uspijeva se razigrati do razine svog istinskog potencijala.
Dvostruka oskarovka Cate Blanchett očarava kao manipulatorica. Makar joj je fabula namijenila više ulogu simbola nego punokrvne osobnosti, njezina femme fatale pojavom i nastupom zasjenjuje sve ostale aktere i pokazuje kako se s malo alata može postići maksimalan učinak. Filmsko ime Lilith, prvakinje među ženskim demonima, baš joj pristaje.
Šteta je što liku gatare Zeene ( Toni Collette) i njezina supruga pijanca Petea (tronuti David Strathairn) nije posvećeno više prostora kao protuteži tamnoj strani koju emanira Clem, dijabolični vlasnik lunaparka u dojmljivoj izvedbi Williama Defoea.
'Ulica noćnih mora' Del Torova je posveta B filmovima 1940-tih u kojoj se niti ne pokušava prikriti biblijske poduke o štetnosti grijeha i zločina koji prije ili kasnije dolaze na naplatu. Čudovišta postoje, ali kao proizvod ljudske pohlepe, grižnje savjesti i prošlih zlodjela. Umetanjem 'geeka', lika koji označuje moralni sunovrat do konačnog gubitka čovječnosti jasno se iščitava središnja autorova poruka, opominjuća za sve koji su zastranili ili su na putu u limb.
Mnogošto u ovom filmu čita se kroz više značenja (i artefakata), od nagrđenog fetusa u staklenki do tunela užasa. U tom svjetlu (ili tami) završni Mollyein performance prilično je naivno izveden. Del Torov 'trilerski noir' svidjet će se publici koju privlači psihoanaliza dok će ostali vjerojatno preferirati romansu spremačice i zarobljenog humanoidnog vodozemca u 'Obliku vode' .
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....