Dodir svile za nju je još u djetinjstvu bio takav da je cijeli život vukao na sto strana, dok se ponovno nedavno nisu sretno spojili. Sve je rezultiralo kolekcijom svilenih haljina, vlastitim printom i ručno rađenim modelima, te na kraju kampanjom snimanoj u njezinom gradu, na stijenama Danača. Sonja Kosović netko je na koga ovaj Grad itekako mora biti ponosan, a njezin su rad i talent prepoznali i u prijestolnici mode – Parizu. Njezina se kolekcija nazvana Eterno nosila na pariškom Fashion weeku, a kao novog sjajnog dizajnera predstavio je i francuski prestižni modni magazin Marie Claire. No ona je unatoč svemu tiha i samozatajna, veseleći se svemu što je pred njom, zahvalna sebi na strpljenju i dalje zaljubljeno opisujući proces stvaranja neke svoje priče. Iz Kopenhagena se ponovno preselila u Dubrovnik, zaželjela se malo mirnijeg života jer vezu s gradom za nju je, bez obzira na dugogodišnju odsutnost, nemoguće prekinuti.
- Grad je oduvijek bio ono što ja volim, ono što me inspirira i u svakodnevnom životu i u radu, pa je snimanje kampanje na stijenama Danača i vrtu samostana, bilo nešto posve najnormalnije, pa gdje ću drugo?! Išli smo nekako na sreću i kad su časne sestre poslušale što radim i pogledale slike, odmah su rekle – slobodno! I to mi je na neki način bio blagoslov da radim to što radim. To je samo bila jedna crtica u tom sretnom nizu koji se počeo slagati.” - priča Sonja.
A upravo ta svila prati je, dodaje, cijelog života. Od početnog crtanja na svili, pa preko rada u buticima visoke mode gdje su uvijek bili najekskluzivniji komadi rađeni od svile, Sonja je oduvijek znala da je to ta veza i da, ako i kad jednom bude sama radila, svila je jedini odabir.
Požuri polako
- Dogodila se korona, butik u kojem sam radila je zbog nemogućnosti dolazaka klijenata ostao na web shopu i tu je posao eksplodirao, ali – ja nekako ipak nisam za taj ‘neživi’ dio, treba sjediti po cijeli dan i tipkati, a narudžbe stižu, nije to bilo za mene. I onda sam odlučila nešto napraviti sama. Još važnije od samog materijala je bio moj vlastiti print kojeg sam dugo i promišljeno stvarala, a same haljine su spoj elegancije, jednostavnosti i bezvremenske ljepote. Uostalom, to je svila, nema tu dodataka elastina, i tu ne može ništa biti izrazito pripijeno, stisnuto, moje haljine stvorene su za sve žene.”
I nisu u pitanju samo haljine, nego i dugi i kratki kimoni i hlače, a i svaka haljina i kreacija ima i svoje ime. Uvijek je inspirirana nekim ili nečim, poput fantastične bijele, zatvorene i lepršave veste nazvane Gloria, koju je inspirirala Talijanka u slučajnom susretu na ulici. Proces stvaranja nije ni lagan ni brz.
- Htjela sam stvoriti vlastiti print, tu sam bila najangažiranija, to je ono što hoću i što je nekako za mene možda najvrjednije. Dugo sam tražila pravu svilu i našla sam čovjeka u Italiji koji je ima, koji sve živo radi ručno, dogovorili smo suradnju i naravno da je to točno ono što sam htjela. Sve se nekako počelo slagati samo od sebe. Nije lako ručno kidati print, našivati ga na svilu, sve to odrađivati na ruke, paziti na proces stvaranja da se ne izgubi boja printa i na koncu dobiti gotovo proizvod onako savršen kako želim. Pa i kod snimanja booka i kampanje sam se nekako snašla, i fotografa i model za haljine našla sam u Minhenu. I sve u svemu, bilo je tu jako puno putovanja, prema Italiji, Francuskoj, Njemačkoj, Danskoj...”
I onda je shvatila da joj bez društvenih mreža, kao što je to danas slučaj, neće ništa zaživjeti. Otvorila je Facebook i Instagram stranicu i krenula polako.
- Ne znam kako, ali kontaktirali su me iz časopisa Marie Claire i prvo sam mislila da me netko zeza, nikako nisam mogla shvatiti odakle im sad ja? Onda su mi objasnili da nije nikakva šala i da imaju tim koji prebire po društvenim mrežama cijelog svijeta i odabire ono što se njima sviđa i što po kriterijima odgovara modi koju bi oni promovirali. I tako je s njima napravljen videorazgovor, magazin je naravno online, poslala sam im fotografije s Danača i – to je bilo to!” - priča Sonja kojoj je i to nekako otvorilo vrata da je kontaktiraju s Paris Fashion Weeka i ponude joj reviju.
Ništa bez alata
-Jako im se to svidjelo, imala sam petnaest minuta za iznijeti reviju, ja sam imala svog modela koja mi je i na fotografijama, a ostale modele su mi oni dali, a ta sala je u središtu Pariza na Place Vendôme, prekrasna barokna palača. Baš sam bila sretna i uzbuđena radi svega.” - dodaje Sonja koju nije ‘ponijelo’ sve što se događa jer i dalje samo misli o tome kako sve mora ići polako i stabilnim ritmom. Nakon dugog i napornog rada kreće vrijeme za marketing, no s jednom malom, a velikom razlikom – u referenci su Marie Claire i Paris Fashion Week.
-Nestrpljiva jesam, ali shvaćam da je puno bolje da sve ide pomalo. Ne zanima me nikakva eksplozija jer nakon toga neminovno dolazi brzi pad i zapravo postaješ nevidljiv, svakog čuda tri dana kako se već i reče. Ja sam i dalje zaljubljena u sam proces stvaranja, taj kreativni dio mi je najvažniji, a ako si stabilan, znaš što hoćeš, a što nikako ne želiš, sve se slaže samo od sebe.”
Polaganiji život u rodnom gradu točno je ono što joj, dodaje, baš sad treba.
- Osjećam da je to to, nisam ja baš za velike gradove, ali neću staviti točku nigdje, tko zna što sutra nosi. Zasad – jedva čekam sunce i kupanje!”