Lana i Mirko Matić zaljubljenici su u prirodu. Roditelji su dvoje djece koja najviše slobodnog vremena provode u prirodi - vlastitoj, u svom vrtu, ili negdje u okolici. Miko i Marki odrasli su uz životinje, i to ne samo ‘klasične‘ ljubimce, nego i druge vrste životinja koje ostali većinom izbjegavaju.
O Lani smo nedavno pisali kad je iz spašene gusjenice uzgojila prekrasnog leptira, o čemu možete čitati OVDJE.
Jednog kišnog dana ove zime njihova kći Miko išla je doma i ugledala žabu gatalinku. S bratom Markijem naučena je spašavati životinjice, pa ju je pažljivo uzela u ruke i donijela doma. Ondje su joj roditelji pomogli izraditi terarij u kojem još uvijek živi. Jako je pitoma, pa je Miko često uzima na dlanove i uživa u pogledu na ovu lijepu vrstu vodozemca.
- Naša djeca sve gliste, puže i bube skupljaju i miču s puta da ih netko ne zgazi, tako smo ih odgojili, da čuvaju male - kaže Lana. - Tako je bilo i sa žabicom, koju su nazvali ‘Skočko‘. Kad je uzmu na dlan, ona obično skoči, pa ju nije jednostavno fotografirati. Ne uznemiravamo je previše, najveći dio vremena provodi u svom terariju, koji smo joj napravili od velike plastične kutije na kojoj smo izbušili rupe. Stavili smo unutra riječni pijesak, kamenje i kamen s rupom u kojoj je živjela - opisuje Lana.
MIJENJA BOJU TIJELA
Gatalinka je najmanji predstavnik porodice gatalinki ili kreketuša u Europi. Riječ je o maloj žabi, maksimalno do 5 centimetara dužine. Svoje latinsko ime, Hyla arborea, dobila je zbog načinu života. Arborealne životinje, naime, najviše vremena provode u krošnjama drveća. Hrvatsko ime gatalinka je dobila zato što su je u narodu koristili za predviđanje loših vremenskih prilika, najčešće kiše. Koža joj je vrlo tanka, na leđima zelena i glatka, a na trbuhu svjetlija. Žabica je najčešće jarkozelene boje, na bokovima ima crnu prugu omeđenu bijelom crtom. Teško je uočljiva na granama među zelenim lišćem jer je bojom stopljena s okolišem. Ove žabe mogu mijenjati boju tijela, prilagođavajući se okolini.
SKOČKO TRAŽI CURU
Lana nam je slikala njihovu ‘kućnu‘ žabu, te otkrila da je hrani muhama i paucima koje ulovi.
- Nagađam da je žaba muško. Nisam ju još poljubila pa ne znam - smije se. Pročitala je u literaturi da se mužjaci glasaju, posebno u sezoni parenja. Mladi mužjaci se počinju glasati kad postanu spolno zreli. Nekad se, s velike daljine, može čuti i zborno glasanje mužjaka. ‘Pjevanjem‘ dozivaju ženke spremne za parenje. Mlade gatalinke (i ženke i mužjaci) spolnu zrelost postižu s dvije godine života.
- Naša žaba je sigurno muško jer viče svako toliko - curu traži! - smije se Lana.
Jednog dana, u planu im je odvesti žapca u Konavle i pustiti ga u šumu kako bi pronašao ‘svoju‘ krošnju i ženku. Ova vrsta žabe, naime, živi na rubovima šuma ili na močvarnim terenima obraslim bujnom vegetacijom, ali se pojavljuje i u parkovima i voćnjacima. Rasprostranjena je gotovo po cijeloj Europi, a u Hrvatskoj na svim prostorima osim u visokim planinskim područjima, dok je u Međimurju učestala vrsta. Odrasle žabe hrane se kukcima i njihovim ličinkama, otkriva literatura. Hvataju ih u doskoku. Zimu preživljavaju u stadiju mirovanja. Obično se smjeste u pukotine u zemlji ili u šupljine ispod kore drveća.