Još do jučer su ga mnogi smatrali korovom koji treba iščupati, pogaziti ili barem zaobići, a danas je apsolutni vladar zdrave kuhinje, ujedno i simbol buđenja proljeća.
Od koprive do divlje mrkve
Samoniklo bilje posljednjih godina prometnulo se u pravi gastro hit, a krug obožavatelja zelenih ‘detoks’ delicija iz sezone u sezonu se širi dobrim dijelom zahvaljujući radionicama koje uz svesrdnu pomoć kustosice Gradskog muzeja Korčula Sani Sardelić organiziraju supružnici Tamara i Zoran Luković iz Stare skule u Goveđarima:
- Ciklus radionica samoniklog bilja počeo je prije desetak godina na prijedlog danas nažalost pokojne urednice Radio Dubrovnika Adriane Tomašić. Ona je u to vrijeme bila učiteljica plesa u Goveđarima, uočila je kod nas entuzijazam za branje i pripremu samoniklog bilja i spojila nas s kustosicom Sani Sardelić, iznimnom poznavateljicom tradicijskog načina ishrane i kulture stola. I tako smo se posvetili popularizaciji dotad zapostavljenih biljaka koje vole čovjeka i prate ga kroz cijeli život – ističe jedan od inicijatora radionica Zoran Luković koji se s ‘istomišljenicima’ od ožujka do travnja intenzivno druži s koprivom, žućenicom, divljom mrkvom i ostalim zelenim poslasticama koje u pravilu treba pobrati prije nego procvjetaju:
- Nakon zimske depresije, dolazi nam proljetni umor, a dobra hrana je način kako ga neutralizirati. Cilj je jesti zdravo, namirnice koje nas neće činiti teškim i tromim, nego olakšati razdoblje proljetne tranzicije – ističe Zoran. Kroz radionice koje pohađaju male skupine ljudi iz Splita, Zagreba, Crne Gore i šire usavršio se u pripremi delicija od divljeg jestivog zelenila.
- Kod nas se još uvijek najčešće konzumira žućenica pod ulje s jajima kuhana na salatu, a kopriva je, primjerice, izvor nadahnuća. Osim za ljekoviti čaj, može se pripremati i za pitu, juhu, punjenje raviola. Tu je i divlja mrkva, ima iste listove kao i obična, ali se razlikuje u snazi. Slično kao što se šumska jagoda ili rikula intenzitetom i mirisom razlikuju od onih kupljenih u shopping centru, kao je i divlja mrkva ‘jača’ od uzgojene -objašnjava Luković i otkriva kako su posljednjih godina sve popularnije i paste od mišance, a samoniklo bilje može poslužiti i kao ukusno punjenje za raviole.
Suživot s prirodom
Serija radionica s ograničenim brojem polaznika nastavit će se i ovog travnja, Zoran ih najavljuje po Uskrsu, a više detalja zainteresirani mogu doznati na Faceboook profilu Stare skule. Razdoblje pripreme i konzumacije je, nažalost, ograničeno prirodnim kalendarom. Šparoge, kuke i ostatak ukusne ‘ekipe’ potrajat će još samo koji tjedan pa nema previše vremena za odugovlačenje.
Kratke rokove maksimalno učinkovito koristi Sani Sardelić, kustosica Gradskog muzeja Korčula i velika promicateljica samoniklog bilja koje je za nju najbolja poveznica suvremenog čovjeka s iskonskom, nepatvorenom prirodom. Sani je baš ovog tjedna vodila radionicu za strance koji su Korčulu odabrali za trajno boravište. Polaznici iz Portugala, Kanade, SAD-a, Velike Britanije, Nizozemske i Njemačke prvi put su probali njezin pesto od divljeg luka, tjesteninu s parapačem (drugo ime za samoniklo bilje op.a.), salatu od maslačka i još štošta što ih je ‘prikovalo’ za trpezu.
Pripremila je Sani oduševljenim strancima čak pet slijedova i pokazala tek manji dio vještina priprave delicija s dodatkom popunca (majčine dušice), timijana, kadulje, mravinca (mažurana)...
- Najveći mi je doseg kad sudionici radionica počnu osjećati da priroda oko njih nije strano tijelo, već dio njih, kad uvide da zapravo gaze po hrani – kaže nam Sani koja branje i pripremu samoniklog bilja uspoređuje s vještinom preživljavanja, samoodrživosti:
- Lijep je osjećaj vladati okolišem, ali ne na način da ga sebi podredimo, već da njime gospodarimo kroz suživot s prirodom koja nas hrani – kaže korčulanska veteranka radionica samoniklog bilja.