Županija Neretva

NAGRADA ZA PREKO TRI DESETLJEĆA ŽIVOTA POSVEĆENOG MORNARICI

KOMODOR MILAN BLAŽEVIĆ Prvi admiral u dolini Neretve u novijoj hrvatskoj povijest

NAGRADA ZA PREKO TRI DESETLJEĆA ŽIVOTA POSVEĆENOG MORNARICI
Komodor Milan Blažević iz Rogotina kraj Ploča prvi je admiral u dolini Neretve u novijoj hrvatskoj povijesti. Nagrada je to za preko tri desetljeća života posvećenog mornarici, nebrojena iskustva, od kojih je veliki broj stjecan tijekom Domovinskoga rata, kada je Blažević aktivno sudjelovao u stvaranju HRM-a. O impozantnoj vojnoj karijeri dao je intervju za rogotin.hr.
 
Kako ste se osjećali kad vas je predsjednica RH promaknula u čin komodora?

San svakog profesionalnog vojnika – mornara je dosegnuti vrhunac u vojnoj karijeri i postati general odnosno admiral. Transformacija sna u javu ne događa se trenutno već postoji vrijeme u kojem s velikom izvjesnošću očekujete da će se to dogoditi i na neki način se za to pripremite. Bez obzira na sve to u trenutku promaknuća bio sam ispunjen osjećajem ponosa i sreće. Kad sam vidio osmjeh na licima svoje obitelji koja je bila u tom momentu sa mnom, preplavile su me emocije i kroz glavu su mi prolazile slike iz samih početaka vojničke karijere. Ni tada nisam bio u potpunosti svjestan što to sve za sobom povlači. Drugi val emocija me preplavio kad sam svoju radost i uspjeh podijelio sa svojim roditeljima, rodbinom, prijateljima i sumještanima u Rogotinu. Moj uspjeh ne bi bio moguć i bez potpore mojih radnih kolega koji su mi bili stalni vjetar u leđa na ovom putu. Njihov osmjeh i stisak ruke posebno su me dirnuli.   Malo je takvih trenutaka u životu kad se čovjek ispuni ponosom i da su drugi preplavljeni emocijama zbog mog uspjeha. 
 
Mornarica vas oduvijek zanima. Što vas je najviše privuklo u toj grani OS RH?
 
Rođen sam na moru i cijeli život mi se odvijao uz more i na moru, pa je bio i logičan izbor budućeg zanimanja s tim da je mogao biti u trgovačkoj ili ratnoj mornarici. Odluku o budućoj profesiji donio sam sa nepunih 18 godina i više čimbenika je utjecalo na to, a jedan od njih je vizija da bih jednog dana mogao postati zapovjednik moćnog ratnog stroja – ratnog broda. Oružni sustavi i složeni tehnički sustavi su me oduvijek zanimali, pa i dan danas volim pročitati što se novog po tom pitanju u svijetu događa. Tijekom školovanja mi je, zbog dobrih rezultata iz fizike i matematike, ponuđeno da promijenim smjer iz nautike u strojarstvo, ali sam to odbio jer sam znao da će mi takva promjena onemogućiti dostizanje cilja da budem zapovjednik broda.
 
Kako je tekao put od upisa na Mornaričkoj vojnoj akademiji do promaknuća u čin admirala?
 
Osim što je trajao pune 33 godine, nije bio nimalo lagan. Po završetku akademije na kojoj sam doživio određene pritiske po nacionalnoj osnovi i sustavno potiskivanje, radio sam dvije godine na brodovima bivše JRM. U srpnju 1991. godine, zbog agresije na RH, donosim odluku da napustim taj sustav te kao novopečeni otac, sin se rodio početkom srpnja, i sa nezaposlenom suprugom nalazim utočište kod roditelja u obiteljskoj kući u Rogotinu. Tijekom akcije Zelena tabla – Male bare 14/15. 09. 1991. u Pločama svo svoje znanje i sposobnosti stavljam u obranu Domovine. U određenom trenutku iako mi je bilo samo 24 godine preuzimam određenu inicijativu u vođenju i zapovijedanju. Tijekom uspostave vojne luke Ploče, u isto vrijeme se formirala i HRM, te se stavljam na raspolaganje HRM-u. Već 28.09.1991. godine sam bio pripadnik HRM-a i određen za oružnog časnika na brodu u izgradnju u Kraljevici – današnja raketna topovnjača Kralj Petar Krešimir IV. Bio sam i na čelu prve skupine od pet djelatnika gdje smo dolaskom u brodogradilište stavili brod pod naš nadzor.  Daljnje aktivnosti su se odvijale na obuci za ovladavanje s najnovijim oružnim sustavima kojima je brod raspolagao. Rezultat toga je i bila činjenica da smo u prvoj probnoj plovidbi imali i uspješno testiranje topničkih sustava, a da bi brod niti deset dana nakon toga bio u punoj operativnoj spremnosti. Bio sam ponosan što sam zapovjednik najmoćnijih oružnih sustava kojima je RH tada raspolagala.
 
Daljnji tijek karijere odvijao se kroz obnašanje dužnosti zamjenika zapovjednika na raketnoj topovnjači „Šibenik“, a zatim preuzimanje zapovijedanja raketnom topovnjačom „Kralj Dmitar Zvonimir“ i njeno uvođenje u operativnu uporabu. Nakon toga preuzimam dužnost načelnika katedre za oružne sustave na HVU. S te dužnosti ponovno se vraćam u Flotilu HRM na dužnosti zapovjednika divizijuna za površinsko djelovanje i načelnika stožera Flotile HRM. Nakon toga preuzimam dužnost zamjenika zapovjednika Obalne straže RH, a zatim i načelnika stožera – zamjenika zapovjednika HRM da bi od 01. siječnja ove godine preuzeo dužnost zapovjednika OSt RH. U međuvremenu sam bio i na raznim izobrazbama i obuci. Tako sam 1997. godine bio na Zapovjedno stožernoj školi u Zagrebu, 1999. godine na Tečaju za mirovne operacije, 2007. godine na Vojno diplomatskoj izobrazbi a 2010. godine na Ratnoj školi u SAD-u. Osim toga privatno sam 2004. godine upisao postdiplomski studij Managementa na Ekonomskom fakultetu u Splitu i stekao zvanje magistra znanosti. Ovdje je teško navesti sve međunarodne aktivnosti i vježbe na kojima sam sudjelovao, a posebno tijekom procesa ulaska RH u NATO ili tijekom nabave i uvođenja u operativnu uporabu raketnih topovnjača „Vukovar“ i „Dubrovnik“ (klasa Helsinki).
 
Godine 2011. završili ste ratnu obuku u Newportu (SAD). Kakva iskustva nosite iz SAD-a i koliko je to školovanje bilo važno za razvijanje karijere?
 
Ratna škola predstavlja najvišu razinu vojne izobrazbe i uvjet je za promicanje u čin admirala. Mornarička ratna škola SAD-a u Newportu smatra se jednom od prestižnih u svijetu i bio sam počašćen što sam izabran predstavljati RH. Pored mene predstavnike je poslalo još 46 zemalja. U svakom slučaju sa školovanja koje je trajalo 11 mjeseci nosim izuzetno pozitivna iskustva. Osim sadržaja koji nam je pružila škola i gdje smo promišljali na strateškoj odnosno globalnoj razini u rješavanju određenih zadataka, pružena mi je mogućnost i upoznati druge kulture u svijetu te kroz niz studijskih putovanja upoznati način života i institucionalni rad u SAD-u.
 
Jeste li bili impresionirani načinom rada u toj svjetskoj pomorskoj sili?
 
S obzirom na razinu školovanja i međunarodni karakter, domaćini su u svakom momentu pružili maksimum koji se u tom momentu mogao osigurati. Škola ima tradiciju djelovanja od 1884. godine i to se ogleda na svakom koraku. Ono što me posebno impresioniralo je način na koji su iskoristili ogroman intelektualni potencijal međunarodnih polaznika. Različiti pogledi i promišljanja na bitna globalna sigurnosna pitanja sigurno su iskorištena za određene procjene i planove. Bitna stavka koja me se posebno dojmila je borba za nacionalne interese.
 
Dragovoljac ste Domovinskog rata i svjedok stvaranja i ustrojavanja HRM. Sigurno nije bilo lako u počecima, osobito kada se usporedi odnos snaga na moru između naše zemlje i agresora?
 

Ako bi gledali na materijalno – tehnički odnos snaga, tu smo bili potpuno inferiorni. Međutim, ako govorimo o ljudskom potencijalu, mi smo bili superiorni. Ovdje ne mislim na brojčanu veličinu već na motiviranost, borbeni moral, inovativnost, srčanost, ujedinjenost i domoljublje koje je davalo neizmjerivu snagu da se prevladaju svi ostali nedostaci. Neprijatelj kako na kopnu tako i na moru nije mogao znati što sve može očekivati u prostoru. Tako je npr. kod otoka Šolte potopljen patrolni brod nakon što je pogođen daljinski navođenim mini torpedom proizvedenim u rekordnom roku u Trogiru. Odnos snaga na terenu, pri tom mislim na pomorsku komponentu, se znatno promijenio u našu korist stavljanjem raketne topovnjače Kralj P.Krešimir IV u punu operativnost. Neprijatelj je znao da mu moćni raketni sustav i sustavi PZO kojima je brod raspolagao mogu nanijeti ogromne gubitke. Vjerojatno je to bio jedan od presudnih elemenata za protjerivanje neprijatelja sa otoka Vis i Lastovo.
 
Trenutačno ste na dužnosti zapovjednika Obalne straže RH. Koje aktivnosti provodi OSt RH i je li naše more sigurno?
 

Hrvatski Jadran je najveći gospodarski i najvažniji strateški resurs RH što zahtjeva da mu se posveti posebna pažnja u čuvanju i zaštiti. Obalna straža RH svoje aktivnosti provodi na temelju Zakona o obalnoj straži RH gdje se navodi niz aktivnosti. Primarne aktivnosti su prostoru ZERP-a u skladu sa konvencijom UN-a, zajedničkoj ribarskoj politici EU i zakonima RH, a uglavnom se odnose na zaštitu suverenih prava  istraživanja i iskorištavanja, očuvanja i gospodarenja živim prirodnim bogatstvima izvan vanjske granice teritorijalnog mora te jurisdikciju glede znanstvenog istraživanja mora i zaštite i očuvanja morskog okoliša. U teritorijalnom moru i unutrašnjim morskim vodama kao i na pomorskoj granici, OSt RH pruža potporu drugim tijelima državne uprave. Najmanje jednom mjesečno sastaje se Stručno tijelo Središnje koordinacije za nadzor i zaštitu prava i interesa Republike Hrvatske na moru pod predsjedanjem zapovjednika obalne straže. Na tim sastancima kao i na sastancima područnih jedinica koordinacije koja se odvijaju u lučkim kapetanijama, dogovaraju se zajednička djelovanja na moru čime se postiže ušteda resursa i povećava učinkovitost na moru. Na temelju toga mogu reći da je naše more sigurno. Apsolutna sigurnost ne postoji i po pitanju sigurnosti treba stalno ulagati kako u ljude tako i u tehniku.
 
Kako će se novi ophodni brod uklopiti u provedbu zadaća OSt RH na moru?
 
Svi u obalnoj straži i u HRM smo jedva dočekali prinovu u floti. Novo projektno rješenje rezultat je zajedničkih napora projektanata, graditelja ali i pripadnika HRM koji su u njega ugradili ogromno iskustvo. Ovaj brod će sigurno doprinijeti lakšoj provedbi dijela zadaća uz znatno manje troškove.  Radi se o prototipu i gradnja se malo produžila ali kao što je poznato za dobiti vrhunski dijamant potrebno je utrošiti vrijeme i u brušenje. Preuzimanjem broda nastaviti ćemo proces testiranja i usavršavanja kako bi ostali brodovi u seriji bili što bolji.
 
Za svoj rad višestruko ste pohvaljivani i nagrađivani. Koja ste priznanja dobili?

Tri pohvale zapovjednika HRM, četiri pohvale načelnika glavnog stožera OS RH, dvije pohvale ministra obrane, pohvala predsjednice RH i Vrhovne zapovjednice OS RH, Spomenica Domovinskog rata, Spomenica domovinske zahvalnosti, Red hrvatskog pletera.

Obitelj je sigurno trpjela zbog čestih izbivanja iz kuće. Kako uspijevate uskladiti obiteljske i profesionalne obveze?
 

Bez potpore obitelji ne bih mogao ostvariti snove. U toku rata nisam imao vremena za obitelj, ali potpora nije izostala. Svi su bili svjesni prioriteta, a supruga je sa malim djetetom imala oslonac na svojim i mojim roditeljima.
 
 
Naslovnica Neretva

Najčitanije

NK Neretva Metković više ne postoji

NK Neretva Metković više ne postoji
Nogometni klub Neretva Metković više ne postoji. Dana 22. ožujka nad tim klubom je otvoren i istog dana zatvoren...
NK Neretva Metković više ne postoji

Najnovije