U Dubrovačko-neretvanskoj županiji prijavljeno 12 slučajeva nasilja nad ženama više nego lani

Prošle su nedjelje, 25. studenoga, brojne udruge, službe i institucije koje se bore protiv nasilja obilježile Međunarodni dan protiv nasilja nad ženama. Nasilje nad ženama najčešće se događa u obitelji, a upravo je nasilje u obitelji najčešće prijavljivano prekršajno djelo u Hrvatskoj. Statistika je iz godine u godinu poražavajuća, samo je u prošle dvije godine u Hrvatskoj ubijeno 38 žena, od čega 33 od strane bliskih muških partnera. Situacija je, u odnosu na prošlu godinu, lošija i u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.

- Tijekom 2018. na području Policijske uprave dubrovačko-neretvanske evidentirano je 115 prijava nasilja nad ženama, dok smo tijekom 2017. evidentirali 103 takve prijave. Broj evidentiranih slučajeva varira iz godine u godinu, bez posebne tendencija pada ili rasta, u prosjeku se godišnje evidentira oko 100 događaja nasilja nad ženama. Tako je u posljednjih pet godina evidentiran 531 događaj nasilja. Najčešći je oblik nasilja verbalni, malo češći od tjelesnih ozljeda, doznajemo iz Policijske uprave dubrovačko-neretvanske.
U Korčuli je ove godine zabilježeno 15 prijava nasilja u obitelji, a sve su prijave u Centar za socijalnu skrb (CZSS) Korčula došle od strane policije. Uglavnom se radi o ponavljačkim situacijama.

- Nasilje nad ženama se najčešće događa u obitelji, a može biti tjelesno, psihičko, spolno i ekonomsko nasilje kao i zanemarivanje osoba s invaliditetom ili osoba starije dobi. Okvire i protokole prema kojima postupaju u slučaju nasilja uzimamo iz Obiteljskog zakona i Zakona o socijalnoj skrbi. Do sada nismo dobili niti jednu prijavu građana o nasilju nad ženama pa smatram da je važno apelirati na pomoć susjeda ili članova šire obitelji koji svjedoče nasilju nad ženama da iste i prijave. Građani su osvješteniji kad je nasilje nad djecom u pitanju, takvih prijava ima, objasnila je Saša Jeričević, socijalna radnica CZSS Korčula te članica tima za zaštitu djece, mladih i obitelji.

Kako ističe socijalna radnica Jeričević, CZSS nema mehanizme prisile, ali ima jasne smjernice i protokole prema kojima postupa u slučajevima nasilja nad ženama. Svaki se slučaj prvo prijavljuje policiji, a nakon toga prema potrebi zdravstvenim ili školskim službama. Žrtvi se sastavlja sigurnosni plan, daju se potrebne informacije i kontakti koga i na koji način pozvati za pomoć, osnažuje se i informira kako postupati dalje. Žrtvu se također upoznaje sa zakonskim pravima i obavezama te ih se po potrebi upućuje u sigurne kuće. CZSS nudi i besplatnu pravnu pomoć, ali i materijalnu pomoć. Prema Zakonu o socijalnoj skrbi, žrtva može ostvariti uvjete za jednokratnu materijalnu pomoć ili zajamčenu minimalnu naknadu koja za samca iznosi 800 kuna. U pomoć su uključene i jedinice lokalne samouprave, ističe Jeričević, konkretno Grad Korčula surađuje s CZSS svojim socijalnim programima.

Ipak, situacija je bolja na papiru, nego u stvarnosti. Prema posljednjem istraživanju Udruge Domine iz Splita, nestranačke i neprofitne organizacije koja promiče prava žena, Dubrovačko-neretvanska županije nema ni sigurnu kuću ni sklonište,već samo obiteljsko savjetovalište u sklopu Caritasa. Na razini cijele Hrvatske nema niti jednog prihvatilišta, mjesta na kojima se žena hitno sklanja na 48 sati dok ne nađe prikladan smještaj i dok se ne napravi plan za daljnji postupak. Hrvatska ima tek sedam autonomnih skloništa te samo jednu Sigurnu kuću s nepoznatom adresom koju vodi Autonomna ženska kuća Zagreb. Splitsko-dalmatinska županija ima jedno Caritasovo sklonište sa samo devet kreveta kojem je adresa poznata.  Ženske se organizacije nadaju skoroj primjeni Istanbulske konvencije koja će povećati kapacitete i mogućnosti za žrtve nasilja, u međuvremenu, nasilje je bitno prijaviti.

- Dalmatinci jesu temperamentni, ali vika, psovanje, vrijeđanje i prijetnje su također oblik nasilja, neprimjerene su i nedopustive i treba ih zaustaviti prije nego prijeđu u oblike težeg nasilja. Ne zatvarajte oči i uši, prijavite nasilje, poručila je Saša Jeričević.