Ugostiteljima smeta smola a debla zauzimaju površinu na koju bi mogla stati dodatna dva ili tri stola... stanarima grane oštećuju krovove, a iglice začepljuju odvodne kanale

Alepski borovi na Šetalištu Petra Kanavelića, jednoj od najfrekventnijih korčulanskih ulica, zaštitni su znak srednjovjekovnog grada. Iako njihove grane nagnute preko stoljetnih zidina mame uzdahe turista i posjetitelja, vlasnici brojnih restorana na šetalištu, ali i građani koji u ulici žive, radije bi umjesto bora vidjeli neko drugo drvo. Osim što im smeta smola koju borovi u ljetnim mjesecima ispuštaju, strepu i od grana koje pucaju pod jakim vjetrom i padaju na krovove kuća. Godine nepažnje za aleju staru gotovo 90 godina, dovele su borove u loše stanje, kako izgledom tako i zdravljem. Iako je još u Korčulanskom statutu bilo propisano kada i na koji način saditi, orezivati, brati i koristiti bor, imperativi modernog turizma i kapitalizma doveli su do stihijskog i neplanskog rezanja borovih grana s posljedicom otvorenih rana na stablima iz koje curi smola i koje su razlog oboljevanja drveća. Osim toga, kroz krošnje su provučene razne žice i kablovi, a drveni podesti na kojima ugostitelji slažu svoje stolove ostavljaju deblima i mladim stabljikama tek male rupice za rast. Posljedica toga su izgledom zapušteni, oštećeni borovi, a od sedam mladica koje su iznikle prošle godine preživjela je tek jedna. Tome na kraj odlučuje stati Grad Korčula u suradnji s KTD-om Hober.
U hladovini alepskog bora na Šetalištu Petra Kanavelića o ovom problemu popričali smo s Dušankom Kirhmajer, inžinjerkom krajobrazne arhitekture i voditeljicom zelenih javnih površina u KTD-u Hober te Milanom Vojinovićem, inžinjerom šumarstva i dugogodišnjim članom ADIPA-e, društva za istraživanje i očuvanje prirodoslovne raznolikosti Hrvatske. Na pitanje hoće li borove zamijeniti nekim drugim drvom kategorički odgovaraju ne, predlažući konkretne planove za rješavanje problema.
„Inicijativa kojom bi se rješio problem loše suradnje između borova i ugostitelja dolazi iz KTD-a Hober. Zbog svoje struke, ali i činjenice da se dugi niz godina bavim alepskim borom, zamoljen sam da u ovom projektu sudjelujem savjetodavno. Borovi na Šetalištu Petra Kanavelića su oštećeni, dijelom zbog starosti, ali više zbog nepažnje. Iako su atraktivni izgledom te čine hlad i ugodu onima koji prolaze ili borave u restoranima, već duže vrijeme bor se pretstavlja kao smetnja“. – primijetio je Milan Vojinović.
Ugostitelji se često žale kako borovi tijekom ljetnih mjeseci ispuštaju smolu ometajući turiste dok jedu, navodi Dušanka Kirhmajer. Osim toga, njihova debla zauzimaju površinu na koju bi se mogla staviti dodatna dva ili tri stola, a i stanari imaju svoju priču. Iglice od bora začepljuju kanale, a nerijetko se dogodi da grana od bora ošteti krov ili balkon kuće.
Upravo se to dogodile prošle godine Vitu Stankoviću, stanaru iz Šetališta Petra Kanavelića.
„Otprilike prije godine dana, jaki reful vjetra tramuntane srušio je granu bora koja mi je pala na kuću oštetivši balkon i balkonska vrata. Na ovoj strani grada jak vjetar je česta pojava, a borovi su u lošem stanju, raspuknuti po visini vjerojatno zbog starosti. Životna dob bora je 100 godina, možda bi ih trebalo zamijeniti nekim drugim drvom, ali svakako se treba brinuti o njima i pravilno ih rezati“. – prisjetio se Vito Stanković.
No, zamjena bora nekim drugim drvom nije opcija.
„Ovi borovi su prava vrijednost ovog grada, njihov izgled je simbol Korčule, ovakvog karakterističnog, nagnutog izgleda aleje nema nigdje na Jadranu i nismo za izmjenu stabala već za planski rad kojim ćemo sačuvati borove“. – istaknula je Dušanka Kirhmajer.
A plan za spašavanje borova i pomirbu zelenog simbola Korčule s ugostiteljima i stanarima je sljedeći: vrlo jasno postavljanje pravila ponašanje prema borovima, pravilnik kojim će biti propisana pravilna rezidba borovih grana. Od ugostitelja će se tražiti da tijekom zimskih mjeseci maknu drvene podeste kako bi novi, mladi borovi imali priliku za pravilan rast. Oštećeni borovi će se sanirati prema pravilima struke, a na mjestima na kojima ih nema zasadit će se novi u ograđenoj površini koja se neće naplaćivati korištenjem javne površine. Stanje borova će se precizno odrediti unutrašnjim snimanjem te će svaki bor u aleji dobiti svoj karton. Svaki ugostitelj koji iznajmi javni prostor dobit će na brigu i bor koji se u kvadraturi nalazi. Ako netko od ugostitelja bude imao nedoumica vezano za brigu o drvetu, moći će se obratiti Hoberu za savjet. Plan o konačnoj brizi i spašavanju korčulanskih borova već se izrađuje, a kako doznajemo od Mikija i Dušanke, do sljedeće sezone već će biti napisan precizan protokol. No, za provođenje tog protokla bit će potrebna pomoć Grada.
„Tražimo pomoć grada, Hober kao komunalno poduzeće nema mogućnost ispisivanja kazni, ali svakako možemo sugerirati Gradu Korčuli, odnosno komunalnim redarima što se na šetalištu napravilo ili se nije napravilo. Očekujem suradnju Grada, ali i ugostitelja i ljudi koji tu žive. Ovo je javno dobro svih građana“. – naglasila je Dušanka Kirhmajer.
Korčulani poznaju bor već više od 800 godina, a već 1861. godine postoje prvi dokumentirani zapisi o sadnji borova na Korčuli. Miki Vojinović navodi kako su Korčulani, vodeći se dugom tradicijom poštivanja struke i znanja, već tad u grad doveli šumara koji je precizno propisao kako, kad i zašto koristiti alepski bor. U prošlosti, bor je bio jedno od ključnih kapitalnih dobara koje je, možemo reći, gradio Korčulu, slavna korčulanska brodogradnja oslanjala se na alepskom boru. Aleja na Šetalištu Petra Kanavelića zasađena je u prvoj polovici prošlog stoljeća, a dobra vijest je, ističe Vojinović, kako je danas ipak većina borova u donekle zdravom stanju. Krajnji je trenutak da se borovi pomire s ugostiteljima i stanarima.
„Poručujem ugostiteljima da nema borova ni turisti ne bi sjeli za stol. Bor mijenja mikroklimu šetališta te, bez obzira na prekrasan pogled, bez bora ne bi bilo ni hlada, insolacija bi bilo nepodnošljiva, a ugođaj zelenila ipak najviše privlači“. – poručila je Dušanka Krihmajer.