Korčulanski kroničar Neven Fazinić je prije nekoliko dana na tekst Iva Franića objavio knjigu “Šjor Ivo, Dvije priče - jedan život”. Radi se o biografiji Iva Franića iz Račišća na otoku Korčuli, koji je svoje pisane materijale dostavio Nevenu Faziniću na obradu, sa željom da ostane zapis njegovog plodnog djelovanja i rada te zbivanja u prošlim vremenima, kaže Neven Fazinić, čije su i fotografije u knjizi, kao i arhiva obitelji Franić i Depolo.Ivo Franić rođen je u Račišću gdje je završio osnovu školu. U njegovoj biografiji stoji da su dominikanci gradili gimnaziju u Bolu na otoku Braču, gdje je Ivov otac Cvitan trabakulom prevozio za njih drvenu građu. Ivo je nastavio živjeti u Bolu gdje je u internatu dominikanaca od 1936. do 1940. pohađao klasičnu gimnaziju. Zatim u Dubrovniku, Sušaku i Splitu završava trgovačku akademiju. Zapošljava se 1947. u Srednjodalmatinskim brodogradilištima, a 1948. se oženio za Luciju Unković Golo iz Račišća. Tako Ivo i Lucija Franić postaju prva obitelj iz Račišća koja je tri kćeri dovela do diplome: Katica je inž. arhitekture, Anita dipl. ekonomistica i Ivanka dipl. pravnica.Obitelj Franić sada bilježi 73 godine života u Splitu, iako je Ivo uz financijskog direktora brodogradilišta “Split” bio i financijski direktor u korčulanskom brodogradilištu ”Ivan Cetinić”, te uz Joza Fazinića 1954. osnivač “Korčulansko-pelješke plovidbe”, koja već od '59. postaje “Mediteranska plovidba” na kojoj su plovili gotovo svi muškarci iz Račišća, do nedavnog stečaja 2012. godine. Ivo 1975. napušta brodogradnju i prelazi u bankarstvo gdje je od 1983. do 1985. bio direktor ureda Jugobanke u Italiji, a 1986. odlazi u mirovinu.Drugi dio knjige je posvećen jedrenjaku “Frankopan” kojega je njegov otac kupio 1942. u Italiji. Brod je služio potrebama NOV i POJ, a 1948. Frankopan je nacionalizacijom prešao pod novim imenom “Maslinica” u Obalnu plovidbu Split. Iako se spominje obiteljski trabakul “Frankopan”, uz njega opisuje sve račiške brodovlasnike koji su bili ugledni i traženi u svim vrstama brodskog transporta roba. Godine 1948. nacionalizacijom se definitivno srušio obiteljski kapital u brodarstvu Račišća, što je prouzročilo masovno iseljavanje iz Račišća, jer do danas naknada za 12 nacionaliziranih brodova još nije stigla do Račišća.Osim korčulanskog brodarstva i brodogradnje, Franić je preko Fazinića opisao postavljanje lučkog svjetla prije 110 godina u Račišću, te od 1950. do 1960. prvo građevno i stambeno poduzeće u Korčuli, kao i HTP “Korčulu”, ”Vodovod”, ”Parnu elektranu”, sve do Komunalne banke. Zanimljiv je Franićev napis iz 1900. godine, kada je korčulanski načelnik obećao izgradnju ceste od Korčule do Račišća, koja je tek 1960. izgrađena, i do danas ne zadovoljava potrebe Račišća.Franić piše i o vodovodu Korčula-Račišće. U knizi se nalazi i dopuna napisa o poslovicama, koje je Franić zapisivao i češće izgovarao. Neke su i sada poznate, kao: „Iseljavanje je bijela kuga“, „Obiteljski temelji života su obiteljski odgoj, pristojnost, strahopoštovanje, radinost i ponos“, Nemoj svakom vjetru jedra otvarati!“. Knjiga je tiskana u vlastitoj naknadi od 100 primjeraka.Tekst i foto: Nikola Perić
