Crvena kao vino, crna kao zemlja, žuta kao klasje žita, bijela kao kamen i sol. Simbole Mediterana utkane u boje torbice više od šezdeset godina isprepliće tete Jele Šturica, najstarija konavoska tkalja.
Ono što joj je nekad bio kruh, danas radi iz hobija, koliko i kad poželi, istim žarom kao i te davne 1960. kad je kao nevjesta iz Dube konavoske došla živjeti na Kunu, a zatim preselila u Ljutu.
Tkati je naučila pedesetih godina prošlog stoljeća, od majke u obiteljskom domu, a znanja usavršila udajom u kuću s dugom tkalačkom tradicijom. Svekrva Luce Šturica bila je na glasu kao vrhunska tkalja, tako da je nevjesta imala što i od koga naučiti.
Stativo za čvrsta tkanja koje je prije šezdesetak ljeta izradio meštar sa Zubaca i danas „prede“ kao podmazano.
Kako nastaju i što znače male i velike konavoske torbice tete Jele iz Ljute, pročitajte u novom broju Dubrovačkog vjesnika.