"A ja mislijo Ajfon Iks"
Kićenje bora i prigovaranje žene na muža, fenomen torbice, zvjezdana pozadina, i Djed Božićnjak koji vozi pravo za Konavle prije nego svrati u pekaru, verežica s božikovinom, Konavoke obavezno u nošnjama u nekom uobičajenom dnevnom ritualu,... toliko je toga što bi ove dvije djevojke stavile u svoj (i tuđi) pjat, i to će i učiniti, ali pričaju, ne mogu na silu. "Evo neki dan smo rekle učinit' nekoliko komada, našle smo se i ona je nešto i napravila, a ja jednostavno nisam učinila ništa. Nisam imala ni inspiracije ni volje, bit će drugi dan", priča Mija ne opterećujući se onime 'moraš nešto napravit, pa što bilo'. "Zato i ne želimo pretjerati, jer kad se ljudima sviđa pa takvo nešto požele imati doma to je jedno, a kad namjeravaš to proizvoditi u puno većem broju nego što mi to radimo, onda moraš radit' i na silu, i po narudžbi, i kad ti se da i kad ti se ne da". " Zato se ovime bavimo jer nam je zabavno i kreativno, ne da bi od toga napravile neki biznis, iako nije rečeno da to jednog dana nećemo ni napraviti, ali zasad - zabavljamo se, upoznajemo ljude s onim što od gusta stvaramo, i vazda tražimo nove izazove, pa razmišljamo osim o pjatima, i o kikarama. Ne znamo kako ćemo to sve ukomponirat', kad se zovemo 'U svoj pjat!'" - smiju se Mija i Anna Maria, koje su, kako to mladost već po 'defaultu' radi, odmah pronašle 'platna' i boje i bez puno filozofije, vođene prošlošću i sadašnjošću, krenule raditi. "Proces nije nimalo kompliciran, jer se radi o običnim keramičkim pjatima, bojama za keramiku i porculan, sve je dosta pristupačno, nije skupo. Jednom kad je slika na pjatu završena, treba joj najmanje 3 sata da se osuši, i onda pjat stavljamo u pećnicu na 160 stupnjeva na jedno 25 minuta. Kad se ispeče, to je to!", priča Anna Maria dodajući kako je upravo jednostavnost postupka, i, nakon svega, trajnost pjata i slike te njegova uporabna vrijednost, kombinacija koja ih je povukla da stvar izrealiziraju vrlo brzo.
"Nuti Mare kako se je oplela..."
"Trajne su slike jednom kad se ispeku. Provale smo, stvarno jesu, i neće se slika nakon nekog vremena oprat'" - smiju se djevojke koje imaju i svoje favorite među motivima. Miji je najdraža konavoska torbica, Anna Mariji veće slike konavoskog Božića, i upravo je ovaj blagdan bio 'okidač' za oslikavanje pjata, pa su se tome najprije i posvetile. Ali bit će tu, kažu djevojke, i ostalih prizora, i ne samo blagdanskih, možda će oslikati i kakav motiv iz Grada, ali zasad-okupirane su Konavlima i blagom koje kriju. I upravo jedno takvo 'blago' dogodilo se tijekom fotografiranja Mije i Anna Marije s pjatima, kad je u vinariju Mijinog mladića, gdje su nas dočekale, uletjela starija gospođa, bez pauze se predstavila svima prekinuvši snimanje, jer je zanimalo što se to događa pa se "čeljad iz Grada mota po Grudi, koje su manjgure i 'čigove' su", i usput pohvalila uređenje vinarije/konobe. "Ajme što je krasna odora (pokazuje na jedan od izložaka konavoske nošnje u konobi), a kakva je bila ona jedna stara konavoska, tetkina baba je uspjela sačuvat', ma milina, a kakva je tek žena i po' nosila, i kako je figurala! Ma oprostite što sam vas omela, a kad sam kuriozna, moram znat' što se događa kad sam već izišla iz kuće. Takve smo vam mi, stare babe k'o stare babe! Aj zbogom!" - i izletjela svojim poslom.
"Svi su u Cele kolendaju, a mene mati naćerala..."
Na Miji i Anna Mariji odmah se vidjelo - ova ili slična scena sigurno će se naći u jednome od novih pjata, jer upravo je to sukus jednog minulog, opuštenog i otvorenog vremena i života u Konavlima, đe svak svakoga zna, i koja je i čigova je i 'ko su jom mater i ćaća, i ako se još nije uzela, a bogati ka' će, oli misli da ide mlađa?! Obje se na to smiju, ali s jednom toplinom jer to je ono 'njihovo'. Novo vrijeme, vrijeme ovih dviju djevojaka sjajno se vidi pjatom na kojemu je mlada Konavoka, naslikana s leđa, u pozadini joj je okićeni bor, a ona otvara poklon koji je dobila ispod bora - konavoske verežice, i malo ljuta obijesno se pita u sebi "Zašto nisu rose gold?!" Iako danas ne možemo govoriti o tome što je obično, a što neobično, kad se sve promiješalo, ipak smo, odmah na početku popričale o njihovim imenima. Mija mi je dodala 'j' u ime, "jer mi je đedo Mijo, pa sam po njemu dobila ime", a Anna Maria ga je slovkala, i objasnila duplo N i nedostatak slova J. "Ma ja sam se rodila u Njemačkoj, i trebala sam se zvat' Đurđica. Međutim, kad je moja majka rekla kako ću se zvat, oni su napisali Giurgica, pa su s njome svadili, pa su onda iz nepoznatog razloga stavili ime koje danas nosim, a njima su dva N u Ani i Marija bez J uobičajeni. I eto, ako išta, bolje da sam Anna Maria nego Giurgica", smiju se obje djevojke kojima nije problem svakome novome ponovo objašnjavati različitosti u imenima. Jer i Mia, i Mihaela iz čega je ovo kratko ime i izvedeno, i Anamarija i Ana i Marija u ovome malom dijelu svijeta ima sasvim dovoljno, da se sve inačice ovih imena zasigurno nikad neće izgubiti iz tradicije. A to je upravo ono što Mija i Anna Maria vole i žele očuvati. "Volimo Konavle, sve što s Konavlima ima veze, tradiciju, povijest, kulturu i običaje našega kraja, a volimo i Božić. I to je ono najvažnije, i to ćemo pokazati u našim pjatima", zaključuju djevojke koje su se već bacile na nove proizvode, jer Božić je sve bliže, rodbine i prijatelja puno, a ideje i inspiracije, kojima smo i mi svjedočili, ne nedostaje
Aj zbogom!
Upravo tipična svakodnevna situacija dogodila se tijekom fotografiranja Mije i Anna Marije s pjatima, kad je uletjela starija gospođa na putu za u spenzu, bez pauze se predstavila svima prekinuvši snimanje, jer je zanimalo što se to događa pa se "čeljad iz Grada mota po Grudi, koje su manjgure i 'čigove' su'. "Ma oprostite što sam vas omela, a kad sam kuriozna, moram znat' što se događa kad sam već izišla iz kuće. Takve smo vam mi, stare babe k'o stare babe! Aj zbogom!" - i izletjela svojim poslom.
Upravo tipična svakodnevna situacija dogodila se tijekom fotografiranja Mije i Anna Marije s pjatima, kad je uletjela starija gospođa na putu za u spenzu, bez pauze se predstavila svima prekinuvši snimanje, jer je zanimalo što se to događa pa se "čeljad iz Grada mota po Grudi, koje su manjgure i 'čigove' su'. "Ma oprostite što sam vas omela, a kad sam kuriozna, moram znat' što se događa kad sam već izišla iz kuće. Takve smo vam mi, stare babe k'o stare babe! Aj zbogom!" - i izletjela svojim poslom.