Tko ne pozna Anu Bagoje, prodavačicu s 'centralnog' banka gruške place, taj ili nikad nije primirisao najvećem dubrovačkom 'trbuhu Grada' ili robu kupuje iz druge ruke u trgovačkom centru. Ane, vitalna konavoska nevjesta rodom iz Trstenog, a udajom iz Dunava već 40 godina, bilo ljeto ili zima, pohodi placu u Gružu. Radnog vremena nema, a ako bi ga i mjerila, ne bi bilo kraće od 18 sati dnevno.
- Bez obzira na godišnje doba, dižem se oko 4 ujutro, oko 5 i nešto dolazim na pos'o, posložim banak i stojim do nekih 11 i po'. Neprodano natovarim na karić, pođem do auta u Radeljevića i vratim se doma. Onda nešto na brzinu pojedem, sredim po kući i krenem u baštinu do noći. Nema predaha, do ponoća treba sve pripremit za putovat' u Grad sljedeći dan. Vazda sam na placi, osim nedjelje i ponedjeljka. U zadnje vrijeme preskačem i četvrtak, veliki je napor – otkriva nam dnevnu rutinu gospođa Ane koju u popodnevnim satima nalazimo, a gdje drugo, nego u baštini ispod nove praonice na Zvekovici.
S mužem Božom plijevi mladi luk i priča o svojoj karijeri.
Više pročitajte u Dubrovački dok gore iza brda tutnji iz tmastog oblaka.