Sladoledna smjesa, slatki dodaci, dvije špatule, podloga na minus 20 stupnjeva, dosta lupkanja, razvlačenja i rolanja... Krajnji rezultat su 'Prekala rolls', ledena, okusom bogata čarolija u čašici. Poslastica koju se isplati čekati.
U Cavtatu na rivi za jednim je štandom ovog ljeta stalna gužva. Vesela 'prekala ekipa' nudi sladoled. 'Prekala sladoledne rolice' novost su u cavtatskoj ponudi, a donijela su je dva mlada i poduzetna Konavljanina s Grude, Boris Čupić i Antonio Vidak.
Boris je ledene rolice vidio u Ljubljani, dobio inspiraciju pa s Antonijom nabavio aparat i materijale. S poslom su počeli 13. lipnja, na blagdan svetog Antuna i nakon mjesec dana stekli neslućenu popularnost. Reklamirali su se putem facebooka i Instagrama, a rezultat nije izostao.
Stranci su ludi za prekala rolicama a domaći posebno za nazivom 'prekala', kako u Konavlima zovu poledicu koje zimi ne nedostaje. Kažu, 'na Grudi se prekala ne diže do deset jutro'. Dok od prekale uzrokovane hladnoćom svi zaziru, sladolednu svi jedva čekaju.
- Imamo pozitivni feedback i to je najvažnije. Jedan stranac je dolazio četiri večeri za redom i stalno naručivao oreo sladoled jer su Amerikanci ludi za tim. Domaći su isto oduševljeni. Neki dan je došla žena iz Grada s prijenosnim hladnjakom kako bi mogla odnijeti doma djeci četiri sladoleda. Jesu li se rolice rastopile do Grada, ne znamo, ali takve stvari te čine sretnim. To je potvrda da je ono što radiš kvalitetno i vrijedi - kaže uigrani dvojac.
Budući da svaki početak u poslovanju iziskuje napore, početni kapital i dosta vremena i truda, toga nije falilo ni kod Prekala rolls.
- Htjeli smo i da štand bude drugačiji, različit. Po čašice s našim logom smo išli u Italiju. Žličice su crne kao i rukavice i pregače u kojima radimo – kaže Antonio.
- Najviše radimo navečer, na dvije ploče. Bude red po 15, 20 ljudi jer za jedan prekala sladoled minimalno treba tri do četiri minute pripreme. Ali ljudima je zanimljivo, jer dok čekaju gledaju cijeli proces stvaranja rolica – kaže Boris. Potrebni materijal – sladolednu bazu koja je njihov tajni sastojak te ostali potreban materijal osiguraju putem dobavljača. Voće potrebno za sladoled kupuju u blizini, na cavtatskoj tržnici. Imaju i sladoled za stariju generaciju:
- To je 'Konavočica' koji nije baš čokoladni sladoled, nutella, raffaelo, snickers koje većinom mladi traže. 'Konavočicu' pravimo sa arancinima, suhim smokvama i kontonjatom. Poigrali smo se s okusima. Imamo čak i alkoholne sladolede, za odrasle naravno.
Uz alkoholni sladoled mojito s okusom limete i mente, iako tu ide tek toliko alkohola da zamiriše, planiramo uvesti i pina colada sladoled – najavljuju Boris i Antonio i otkrivaju da su najtraženiji zarolani sladoledi oreo i snickers, a u ponudi je i jedan 'ludi majmun' odnosno 'crazy monkey' sa, pogađate, okusom banane.
- Htjeli smo stvoriti jednu novu priču a Cavtatu novu, drugačiju ponudu. Okusi su osvježavajući i za 30 kuna u čašici kupac dobiva sladoledni desert. Jer ovo nije klasična sladoledarna gdje ti na upit kuglicu ubace u kornet i to je to. Ovo je drugačije, ovdje gledaš kako nastaje sladoled - govore Boris i Antonio.
Kako ne bi dosadili ljudima, svako malo mijenjaju i obogaćuju ponudu prekala rolica.
- Strancima nećemo dosaditi, ali za domaće treba stalno izmišljati nove okuse. Možda i ove zime nešto ponudimo na zimskom festivalu, tko zna – kaže simpatični dvojac odgovarajući na pitanje planiraju li iduće sezone širiti posao. Napominju naravno, kako uz ovaj, obojica imaju i svoj stalni posao. Sladoled u rolicama još je rijedak u Hrvatskoj, a potječe s Tajlanda gdje se prvi put pojavio kao tamošnji street food i počeo se širiti po svijetu. Ovog ljeta, eto, stigao je i do Općine Konavle odnosno Cavtata.
Za Borisa i Antonija ovaj je posao velika, zanimljiva igra:
- Dnevno izbacimo 70 do 80 sladoleda, ovisi kolika je gužva i kakvo je vrijeme jer je štand na otvorenom. Primjerice, dok je trajalo Svjetsko prvenstvo nije bilo potražnje. Bili smo dva, tri dana zatvoreni kad je bilo finale. Probali smo pratiti trend pa napraviti sladoled s pivom za tu prigodu ali nije išlo. Čak smo i kockaste rolice pokušali ali nismo mogli jer bi trebalo praviti dvije smjese – kroz smijeh će mladići s Grude. Dodaju kako osim baze koja je ipak poslovna tajna, u rolice ide sve što je jestivo i ukusno: Nutella, Linolada, Rafaello, Kinder bueno, Snickers, maslac do kikirikija, Plazma za punoću, marmelada, alkohol...
- Kad miksamo nove okuse i sastojke onda ih prvo degustira naša ekipa. Ako svi zaključe da je to 'bomba' , stavimo u ponudu . Mjesec dana prije otvaranja štanda svaku večer smo kušali razne okuse sladolednih rolica – priznaju, a mi pitamo je li im to večernje kušanje hladne poslastice povećalo kilažu:
- Ne, više smo dobili mišića jer treba smjestu lupati stalno špatulama, pa se znamo našalit kako nam teretana ne treba. Nakon sezone moći ćemo gipsat sa špatulama negdje na građevini – smiju se cavtatski sladoledari.
I uistinu treba neprekidno, kako kažu, 'čopkati' ustvari lupkati ili sjeckati sladolednu bazu sa dvije špatule, dodavati sastojke i miješati jako brzo da se ne bi zaledilo jer podloga je ipak ohlađena na minus 20. Kad se smjesa razlomi onda se špatulama razvlači po ploči i potom struže odnosno rola u rolice. Na to se nadodaju razni sastojci i ukrasi koji rolice čine prekalom bez premca...