U Tanzaniji sam jeo mrave, sada pijem kavu s pogledom na Sniježnicu

Ujutro ustaje u 6 sati, izmoli časoslov, pa popije kavu s pogledom na Sniježnicu. U Pridvorje je stigao prije mjesec i pol, a već se osjeća kao kod kuće. Nedavno je sa starosjediocima iz Agroturizma Konavle odradio prvo trganje u samostanskom vinogradu, za zalihe bijelog misnog vina. Ovih dana s meštrima vrijedno preuređuje interijer franjevačkog samostana svetog Vlaha kod drugog najstarijeg platana u Hrvatskoj.
- Zaljubio sam se na prvi pogled u ovaj kraj. Godi mi mir, pravi je lijek za dušu, a boravak u samostanu je svemirska razlika u odnosu na sve što sam dosad prošao. Nisam se u životu odmorio ovako – priznaje fra Ivo Kramar, mladoliki pedesetogodišnjak koji je sredinom kolovoza preuzeo dužnost predstojnika samostana u Pridvorju. Na novi je položaj uz odobrenje dubrovačkog biskupa mons Mate Uzinića raspoređen iz matične mu Franjevačke provincije Bosne Srebrene koja uz pridvorski samostan iz 15. stoljeća, preuzima i cavtatski.
-Budući da naša Zadarska franjevačka provincija ima manjak svećenika, s provincijom Bosne Srebrene dogovoren je moj prelazak u samostan u Pridvorju. Ovdje vidim velike mogućnosti u kulturnom i duhovnom smislu. U studenom pripremamo večer poezije, u prosincu nastup renomiranog zbora iz Bosne, a dogodine za blagdan Svetog Ante plkaniramo ugostiti dio ansambla milanske Skale – najavljuje nam fra Ivo, rođen u selu Malene kod Travnika. Blizina samostana Guča Gora i druženje s franjevcima od najranijeg djetinjstva utjecalo je na fra Kramarovo opredjeljenje za duhovni poziv. Nakon sjemeništa u Visokom i studija teologije u Sarajevu, odlazi na službu u Bosnu, Austriju i Srbiju, devet godina provodi u bavarskoj župi u Pallingu, gdje je naučio tečno govoriti njemački. Odlično znanje engleskog jezika mu je pak koristilo u dalekim misijama od Tanzanije preko Vijetnama do Australije.
Usporedbe sa zavičajem nameću se same po sebi:
- Tanzanija je pitoreskna zemlja koja dijeli prokletstvo Afrike, bogatog kontinenta siromašnih ljudi. Naš i njihov pojam imovine i vremena potpuno se razlikuju. Dok mi stvaramo zalihe za sutra, Tanzanijcima je važno da imaju što pojesti danas, a o budućnosti ne razmišljaju. Uvijek su nasmijani i dobre volje. Satnica im ništa ne znači. Jednom sam u Dar-es-Salaamu čekao autobus u 3 popodne koji jest došao u to vrijeme, ali s danom kašnjenja – prisjeća se fra Ivo koji je u Tanzaniji od specijaliteta kušao – sirove mrave. Kaže da su bili jako ukusni i zdravi, puni bjelančevina. U Vijetnamu mu je 'stožer' bio u Ho Ši Minu, a iz prve je ruke naučio saditi rižu u blatnim poljima i dijeliti svakodnevicu s obiteljima koji preživljavaju s jednim dolarom na dan. U Australiji je pak službovao u Birsbaneu, u zajednici s 4 do 5 tisuća Hrvata koji govore jezik predaka s dopadljivim dodatkom anglizama. Fra Ivu su u sjećanju ostali australski pogrebi bez naricanja i suza, s puštanjem omiljenih pjesama pokojnika, te obilati roštilji gdje mesa ima 'na lopate'.
Služba u Pridvorju donijela je nove kontraste. U klaustru punom agruma i cikasa neusporedivo je tiše, kao izmišljeno za pisanje pjesama duhovno-filozosko-psihološke tematike. Fra Ivo obožava poeziju, iza njega su već dvije zbirke stihova koje potpisuje kao fra Ivan, a zovu se 'Na oltaru ljepote' i 'Kako smo pobijedili gromove'. Treća zbirka već je u pripremi, a uključivat će i netom napisanu pjesmu posvećenu Pridvorju koju ekskluzivno objavljujemo u Dubrovačkom. Novi predstojnik svira gitaru, voli pjevati i družiti se s umjetnicima. Ove sezone samostan je prvi put postao izvangradska pozornica Igara, pa se nada da će tako biti i ubuduće.
Uz kulturne sadržaje, u samostanu neće nedostajati ni dobre hrane. Fra Ivan ima bogato iskustvo u kulinarstvu:
- Obožavam kuhati, uvijek sam se vrtio oko šporeta. U JNA sam bio kuhar u Zagrebu i Bihaću, kuhao sam i onom generalu Andriji Rašeti, ali to nemojte pisati – kaže naš sugovornik kojemu je tog dana na jelovniku bio bolognese umak. Najdraža mu je domaća kuhinja, a voli talijansku i francusku, ni kineska mu nije strana. Tajne konavoske zelene menestre tek će upoznati i tome se unaprijed raduje.
Za kraj susreta vratili smo se ozbiljnijim temama. Fra Ivo upozorava kako samostan treba razlikovati od župe Pridvorje koja ima svog župnika sa svim pastoralnim dužnostima. Po nalogu sarajevskog provincijala koji je dogovorio fra Ivov 'transfer' u samostan svetog Vlaha, fra Ivova je zadaća čuvati samostan i pretvoriti ga u novo konavosko kulturno središte. S tom nakanom, lokalni meštri ovih dana renoviraju gornje samostanske dvorane za izložbe, predavanja i koncerte. Ne treba sumnjati da će zimu u Pridvorju već ove godine zagrijati slike, note i stihovi pod platanom...

Fra Ivanova pjesma

PRIDVORJE

U voltama,
Četverokut.
Limun zrije i narandža ljuta.
Konavle.
Sniježnica obgrlila kraj.
A zvijezde s plašta kraljeva Bosne
sazidaše davne 1439. hižu
za ujake Bosne.
Osmjehom treperavo pozdrav šalju.
Samo čaglji i pokoji šugavi pas prekidaju idilu.
Skladan je pjev zričaka.