Glumac, pjevač i šarmer, Dubrovčanin s promjenjivom adresom, Frano Lasić kao i svake godine i ovih se blagdanskih dana našao doma u Gradu. Nepopravljivi šarmer sa zavidnom karijerom ipak o sebi najviše čita u žutom tisku, prate se njegovi životni izbori, dok on istovremeno i dalje radi punom parom. Snima filmove, serije, pjeva i neprekidno putuje. Bez zaustavljanja u Lućijevoj Libertini ne prođe nijedan njegov dolazak u Grad.
-Sedam dana sam u Gradu,k'o i obično, Badnji dan i Božić ne propuštam, onda idem za Beograd gdje završavam jedan film za koji smo već dobili poziv za Berlinski filmski festival. Radi se o psihodrami s elementima bajke kojeg radi mladi crnogorski redatelj Dušan Kasavica. Samo na osnovu sjajnog scenarija dobio je poziv na Berlinale, a snimali smo ga oko godinu dana, počeli smo ga snimati na Durmitoru, lani u studenome, pa prekinuli zbog velikog snijega, onda smo snimali u Igalu i sad smo zapravo završili opet po šumama Žabljaka i Durmitora.
Film se zove "Elegija lovora", obzirom da ima elemenata bajke, ubačen je i jedan dio Šume Striborove Ivane Brlić Mažuranić, a premijera će, kako sad stvari stoje, biti vjerojatno u Berlinu.
Ali radim ja i puno drugih stvari. Sad sam imao u Novom Sadu koncert u sinagogi s klapom. Radili smo obrade popularnih pjesama u klapskoj izvedbi, bilo je krcato čeljadi, stvarno je bilo lijepo.
Za Grad je neraskidivo vezan, a nastoji doći bar dva - tri puta godišnje, bilo sam bilo s obitelji. Čim se oslobodi obaveza, priča, vraća se u Grad, i to s posebnim razlogom, ako se uspije realizirati.
-U siječnju bi možda došao, ako se uspijemo organizirat, sudjelovati u jednoj divnoj stvari - Tribute Đelu Jusiću, zvala me Darija, razgovaramo oko toga i mojih obaveza (Mikulandra Žanetić, op.a.), ne znam, još moram vidjeti kako sam s obvezama, ali doći ću barem kako bi otpjevao Volim te budalo mala (smijeh).
Život za ovog dubrovačkog šarmera teče, kaže, puno polaganije, što je i očekivano.
- Ha, penzionerski kako je i red. Ali nikako nezaposleno. Radio sam još jedan film, u principu snimam što mi je interesantno, nema više projekata kao prije, ne radim ni serije toliko više ali isto radim dosta, pripremam nešto s glazbom, ali nešto za svoju dušu, sve polako, samo ono zbog čega sam uzbuđen.
Kad bi se sad stvorio posao vezan za Dubrovnik...?
- A to se ne odbija! Sad je pitanje imamo li snage, prije smo radili godinu, godinu i pol dana, a sad si na setu k'o u rudniku ili na traci. Za mlade je glumce to jedan dril koji je vrijedno iskustvo, i zaista na brzinu uđeš u lik, u stvar koju radiš, sve ima svoje pluseve i minuse. Moram spomenuti kako nešto pripremam i s Lordanom Zafranovićem, zamisli, nakon "Okupacije u 26 slika" i nakon toliko godina opet. Napisao je scenarij radnog naslova Sestre, radi se o 1920. godini, što znači da je to kostimirani film i zapravo jedna ljubavna priča na jednom otoku. Već dugo ga nagovaram da se to realizira, strašno mi se svidio scenarij i konačno će se to pokrenuti, i sad ako bi to bilo to, jako bi me veselilo jer mi se sviđa scenarij, a Lordan je nevjerojatan, i pun je energije. On već dugo živi u Pragu pa komunikacija malo zapinje, ali bit će to super. Uostalom, sve se treba u današnje vrijeme riješiti na vrijeme jer zna se već kako to danas ide - sve je dogovoreno, snimanje krene, i onda se ostane bez novaca, pa se nateže, pa ovako pa onako, i zapravo nikad ne znaš dok se sve ne završi što će i hoće li od toga nešto biti. U svakom se slučaju jako veselim.
A najviše se ipak, veseli kad je s obitelji ali i kad se spusti u Grad.
-Dođem ja u Grad koliko god mogu, ljeto stvarno izbjegavam, gužva je tolika da mi je to stresno, to su milijuni ljudi kao mrava ih ima, prevruće je, niti možeš hodat, niti se imaš đe okupat', više ti volim doći kraj rujna ili u listopadu, Badnji dan i Božić i Sveti Vlaho sam obavezno tu. Gledam ti na televiziji kakva je situacija s gužvom. Kad vidim da gužva popušta, e onda ti dođem.
I privatno je Frano prilično zadovoljan iako ga tabloidi vječno pretresaju, kao pravi džentlmen, Frano zna što je najvažnije.
-U mom je privatnom životu, unatoč tabloidima i njihovim pričama, sve baš kako treba. Sve je dobro, sretan sam, miran, život polako teče, imamo unutarnji mir i to je, uz zdravlje, ono najvažnije, onda i sve ostalo dođe.