Plenković je inatljiv, zajunio on, zajunili sindikati, djeca će imati problema

Ova je Vlada napravila više od prethodnih za prosvjetare, mi smo prijatelji i radnika i umorivljenika" - izjavio je premijer Andrej Plenković na središnjem prosvjedu pred tisućama prosvjetnih radnika. Kao odgovor, prosvjednici su pred njim šutke razvili transparent "96 posto je reklo NE", nakon čega se premijer okrenuo i otišao. Sindikati i Vlada pregovaraju, dogovor nije na vidiku. S druge strane stižu neslužbene najave o prekidu štrajka u utorak, zakonskom zabranom štrajka i uvođenjem takozvane 'radne obveze', što znači da će prosvjetari morati održavati nastavu ili će dobiti otkaz. "Cijeli sam život radio u školstvu, kao nastavnik pa onda i kao ravnatelj škole, na djelu je velika nepravda koja itekako boli. A cijeli je problem mogao biti elegantno i brzo riješen, ali - zajunili jedni, zajunili drugi...", rekao nam je umirovljeni prosvjetar, dugogodišnji ravnatelj Pomorske i tehničke škole u Dubrovniku Tomislav Vitković. Potpuno podržava štrajk, a kao i većinu prosvjetnih radnika, i njega je 'ubola' najava o povećanju koeficijenata svima i nenadana promjena smjera vjetra iz Vlade.

Nema za prosvjetare, ali za sve ostale ima?!

Najava Vlade o linearnom povećanju izazvala je revolt među prosvjetarima. Ima li novaca ili nema samo za neke?
- Prvo je premijer rekao da nema te dvije i pol, tri milijarde, a onda se odjednom, pod pritiskom štrajka, stvorio novac i za sve ostale službenike. Kako to?! Vlada predlaže da svi dobiju povećanje, a prosvjetari će se opet naći na dnu te ljestvice! Kako može jedan šef računovodstva ili računovođa u nekoj školi imati veću plaću od nastavnika i profesora? Pa to je suludo, bezobrazno i nepravedno! To je momenat kad je Vlada takvim potezom izazvala veliki revolt, s pravom."

Stav Vlade, premijera i ministra mijenja se, Sindikati nisu zadovoljni, dogovora nema na vidiku, nema jasnog stava ni o mogućoj nadoknadi nastave, hoće li se sve slomiti na leđima učenika?
- Najveći problem Plenkovića je njegova inatljivost, ne shvaća složenost poslova u prosvjeti, a ni sindikalni vođe ni milimetra ne popuštaju. Zato štrajk apsolutno podržavam. Nije lako roditeljima najmanjih, prvašića i drugašića koji se još ne snalaze sami, još je teže osmašima čiji su upisi u srednju školu sada upitni, kao i maturantima, s državnom maturom i upisima na fakultete. Sad je sve došlo u pitanje. Kad je riječ o nadoknadi, još su neke opcije u igri, poput skraćivanja proljetnih praznika jer Uskrs ove godine dolazi nešto kasnije, zaista ne treba pretjerivati u odmoru, pa se tu može uštipnuti i dodati redovitu nastavu. Opcija produljenja školske godine nikome ne ide na ruku, bit će tu krcato problema. Uostalom, ako se i bude nadoknađivalo subotama i produljenjem godine, neće biti kvalitete, jer će svi biti prisiljeni odraditi puno više u puno manje vremena, a ionako su s količinom gradiva u problemu", dodaje ovaj umirovljeni prosvjetar koji je u mirovinu otišao s 39 godina radnog staža. "Moja mirovina nije tajna, s toliko godina staža, prekovremenih sati, svih dodataka, moja je mirovina 4800 kuna, pa sam ja danas sretan jer kolege koji su pošli zadnjih godina imaju oko 3700 kuna. A svi znamo koliko je zahtjevno raditi s djecom. Ako ne dođe do dogovora, a meni se čini da neće, uvođenje 'radne obveze' i zakonskog prekida štrajka značilo bi da će nastavnici i profesori morati odrađivati nastavu ili biti spremni na uručenje otkaza. A tu su Vlada i školstvo u još gorem problemu jer nitko vam više ne želi raditi u prosvjeti. U školu vam dođe raditi samo onaj tko ne može baš nigdje drugo, čast izuzecima, ali to je tako već dugi niz godina."

Zadnja rupa na svirali

- Tu ima puno krivaca. Kad sam ja počinjao raditi u Pomorskoj i tehničkoj školi, da biste predavali strukovne predmete, profesor je morao imati ne samo fakultet i radno iskustvo u školi, nego i iskustvo plovidbe, a danas vam to ne treba. Prije su profesore učenici oslovljavali s 'profesore' i 'kapetane' i s poštovanjem, danas jedva reču dobar dan, sve se promijenilo. A kriteriji za zapošljavanje su se strašno spustili jer se nitko ne javlja na natječaje. Ljudi za to jednostavno nisu zainteresirani, pogotovo za strukovne škole, a i zašto bi, toliko posla je za malu plaću, stalno usavršavanje i učenje, sve opsežnije pripreme. Na koncu, kako nema zainteresiranih za stručne predmete, ti se sati raspodjeluju, pa je na nastavnicima i profesorima još veći teret. Matematički gledano, dodaje, ovo najavljeno 'povećanje svima' je jednostavno glupo, jer će razlike još više doći do izražaja. Istovremeno, u Hrvatskoj je samo 60 tisuća prosvjetara, a koliko je djece - izračunajte vi u ministarstvu!".

Kažete da svaki ministar prosvjete ima jednu te istu boljku.
- Ma ama baš svaki koji dođe mora sebi podignuti spomenik na neki način, tako su i ovi 'ostavili trag' brzinskim uvođenjem reforme, što je jednostavno nemoguće. Za istraživanje neke reforme i njezinu implementaciju potrebne su godine edukacije i usavršavanja, a to posebno teško pada starijem nastavnom kadru, pa tek kad je sve spremno onda se kreće uvesti reformu tog tipa u škole. Informatizacija nam je potrebna, ali ovako na brzinu donijeti odluku i silovati njezino provođenje je strašno teško za sudionike procesa. To jedino potvrđuje moju teoriju o ministrima koji žele da ih se 'pamti'. Sindikati još ne odustaju, roditelji svih učenika mahom ih podržavaju, dok Vlada zateže s druge strane. Problem je nastao još za vrijeme Vlade Zorana Milanovića. Zbog recesije su nam tada smanjili koeficijente i kao, vratit će ih na staro kad izađemo iz recesije. To se nije dogodilo. U međuvremenu su navrat-nanos uveli kurikularnu reformu. Sve se moglo suzbiti u početku, da su odgovorili na traženje prosvjetara barem vraćanjem koeficijenta na razinu prije krize, a onda bi mogli pregovarati da se ti koeficijenti dodatno povećaju kroz narednih pola godine ili godinu. Ali - na profesore se gleda kao na zadnju rupu na svirali, i društvo se tako nekako okrenulo", priča Vitković dodajući kako se sve nažalost prelama na leđima učenika. A Vlada je, prema stavu Sindikata, napravila neuspješan pokušaj spina kako bi krivicu svalila na prosvjetare, dok je stvarnost da je pitanje svih učenika u rukama Vlade.