Nema za prosvjetare, ali za sve ostale ima?!
Najava Vlade o linearnom povećanju izazvala je revolt među prosvjetarima. Ima li novaca ili nema samo za neke?
- Prvo je premijer rekao da nema te dvije i pol, tri milijarde, a onda se odjednom, pod pritiskom štrajka, stvorio novac i za sve ostale službenike. Kako to?! Vlada predlaže da svi dobiju povećanje, a prosvjetari će se opet naći na dnu te ljestvice! Kako može jedan šef računovodstva ili računovođa u nekoj školi imati veću plaću od nastavnika i profesora? Pa to je suludo, bezobrazno i nepravedno! To je momenat kad je Vlada takvim potezom izazvala veliki revolt, s pravom."
Stav Vlade, premijera i ministra mijenja se, Sindikati nisu zadovoljni, dogovora nema na vidiku, nema jasnog stava ni o mogućoj nadoknadi nastave, hoće li se sve slomiti na leđima učenika?
- Najveći problem Plenkovića je njegova inatljivost, ne shvaća složenost poslova u prosvjeti, a ni sindikalni vođe ni milimetra ne popuštaju. Zato štrajk apsolutno podržavam. Nije lako roditeljima najmanjih, prvašića i drugašića koji se još ne snalaze sami, još je teže osmašima čiji su upisi u srednju školu sada upitni, kao i maturantima, s državnom maturom i upisima na fakultete. Sad je sve došlo u pitanje. Kad je riječ o nadoknadi, još su neke opcije u igri, poput skraćivanja proljetnih praznika jer Uskrs ove godine dolazi nešto kasnije, zaista ne treba pretjerivati u odmoru, pa se tu može uštipnuti i dodati redovitu nastavu. Opcija produljenja školske godine nikome ne ide na ruku, bit će tu krcato problema. Uostalom, ako se i bude nadoknađivalo subotama i produljenjem godine, neće biti kvalitete, jer će svi biti prisiljeni odraditi puno više u puno manje vremena, a ionako su s količinom gradiva u problemu", dodaje ovaj umirovljeni prosvjetar koji je u mirovinu otišao s 39 godina radnog staža. "Moja mirovina nije tajna, s toliko godina staža, prekovremenih sati, svih dodataka, moja je mirovina 4800 kuna, pa sam ja danas sretan jer kolege koji su pošli zadnjih godina imaju oko 3700 kuna. A svi znamo koliko je zahtjevno raditi s djecom. Ako ne dođe do dogovora, a meni se čini da neće, uvođenje 'radne obveze' i zakonskog prekida štrajka značilo bi da će nastavnici i profesori morati odrađivati nastavu ili biti spremni na uručenje otkaza. A tu su Vlada i školstvo u još gorem problemu jer nitko vam više ne želi raditi u prosvjeti. U školu vam dođe raditi samo onaj tko ne može baš nigdje drugo, čast izuzecima, ali to je tako već dugi niz godina."
Zadnja rupa na svirali
- Tu ima puno krivaca. Kad sam ja počinjao raditi u Pomorskoj i tehničkoj školi, da biste predavali strukovne predmete, profesor je morao imati ne samo fakultet i radno iskustvo u školi, nego i iskustvo plovidbe, a danas vam to ne treba. Prije su profesore učenici oslovljavali s 'profesore' i 'kapetane' i s poštovanjem, danas jedva reču dobar dan, sve se promijenilo. A kriteriji za zapošljavanje su se strašno spustili jer se nitko ne javlja na natječaje. Ljudi za to jednostavno nisu zainteresirani, pogotovo za strukovne škole, a i zašto bi, toliko posla je za malu plaću, stalno usavršavanje i učenje, sve opsežnije pripreme. Na koncu, kako nema zainteresiranih za stručne predmete, ti se sati raspodjeluju, pa je na nastavnicima i profesorima još veći teret. Matematički gledano, dodaje, ovo najavljeno 'povećanje svima' je jednostavno glupo, jer će razlike još više doći do izražaja. Istovremeno, u Hrvatskoj je samo 60 tisuća prosvjetara, a koliko je djece - izračunajte vi u ministarstvu!".
Kažete da svaki ministar prosvjete ima jednu te istu boljku.
- Ma ama baš svaki koji dođe mora sebi podignuti spomenik na neki način, tako su i ovi 'ostavili trag' brzinskim uvođenjem reforme, što je jednostavno nemoguće. Za istraživanje neke reforme i njezinu implementaciju potrebne su godine edukacije i usavršavanja, a to posebno teško pada starijem nastavnom kadru, pa tek kad je sve spremno onda se kreće uvesti reformu tog tipa u škole. Informatizacija nam je potrebna, ali ovako na brzinu donijeti odluku i silovati njezino provođenje je strašno teško za sudionike procesa. To jedino potvrđuje moju teoriju o ministrima koji žele da ih se 'pamti'. Sindikati još ne odustaju, roditelji svih učenika mahom ih podržavaju, dok Vlada zateže s druge strane. Problem je nastao još za vrijeme Vlade Zorana Milanovića. Zbog recesije su nam tada smanjili koeficijente i kao, vratit će ih na staro kad izađemo iz recesije. To se nije dogodilo. U međuvremenu su navrat-nanos uveli kurikularnu reformu. Sve se moglo suzbiti u početku, da su odgovorili na traženje prosvjetara barem vraćanjem koeficijenta na razinu prije krize, a onda bi mogli pregovarati da se ti koeficijenti dodatno povećaju kroz narednih pola godine ili godinu. Ali - na profesore se gleda kao na zadnju rupu na svirali, i društvo se tako nekako okrenulo", priča Vitković dodajući kako se sve nažalost prelama na leđima učenika. A Vlada je, prema stavu Sindikata, napravila neuspješan pokušaj spina kako bi krivicu svalila na prosvjetare, dok je stvarnost da je pitanje svih učenika u rukama Vlade.