"Za protupotresnu gradnju u Dubrovniku ključan je bio potres u Skopju 1963. godine, otad nadalje pa sve do danas gradi se nemjerljivo pažljivije. Nova dubrovačka gradnja zasigurno nije u opasnosti u slučaju jačeg potresa jer se iznimno poštuju pravila o zaštiti protiv potresa, koliko znam uvijek se stavljaju dodatna željeza i ukrute, i to je još od '63. godine svima nekako u svijesti. Imamo i sreću da su dubrovački građevinski tereni uglavnom na stijeni, nešto malo polovičnom terenu - pola stijena, pola nasip, i osim propisane gradnje sa zaštitom protiv potresa, kad je u pitanju miješani ili nasuti teren, tu se vrše dodatna ispitivanja i dodatni izračuni ojačanja i ne gradi se bez toga. Prije 50-ak godina željeza su se vadila iz gradnje s mišlju da su viška pa će sve skupa bit' jeftinije, no odavno toga zaista više nema - objašnjava inženjer graditeljstva i dugogodišnji čelni čovjek Zavoda za obnovu Dubrovnika građevinski inženjer Božo Letunić.
Na čelu ZOD-a bio je od 1979. godine upravo kad je i Dubrovnik zadesio veliki potres, nakon čega su u povijesnoj jezgri, ali i šire, mnogi javni, poslovni i stambeni objekti pretrpjeli velika oštećenja. Nasuti dio povijesne jezgre i danas je u takvoj opasnoj situaciji, tlo je jednostavno takvo, i tu je uvijek najveća opasnost. Da se dogodi potres osmog i devetog stupnja bilo bi svega u gradu, ali to je tako, takav je teren jednako kao i tamo gdje su glavni vodeni tokovi, malo toga se može učiniti, dok je novija gradnja, dodaje Letunić, projektirana za izdržavanje tog stupnja udara.
Dubrovnik je prepun dizalica, gradi se na nebrojenim lokacijama, a Letunić objašnjava možda i najveću problematiku nove gradnje.
-Danas svi žele imati staklene stijenke, dok im stanove drže samo dva zida sa strane, i na takvim se gradnjama mora posebno paziti, tu dolazi u slučaju potresa do jakih torzija, do uvijanja, do nestabilnosti, jer malo toga drži krov, a i temelji su strahovito važni. Ako se gradi tako, a znamo da se to danas radi sve više, u to ulaze posebni izračuni, dodatna ojačavanja kako bi sve bilo onako kako treba, i kvalitetno i sigurno, od temelja do krova. Naravno, u proračune ulazi i visina objekta, ali malo je u Dubrovniku stambenih prostora viših od 3 ili četiri kata, a i stjenovito tlo pomaže u učvršćivanju - dodaje Letunić. Zbog sigurnosti je, kaže, ionako svaka građevina dodatno izdignuta, to je 'abeceda' protupotresne gradnje.
Zamjenica gradonačelnika i arhitektica po struci Orlanda Tokić slaže se da se zakon poštuje u novoj dubrovačkoj gradnji.
-Dubrovnik je kao i Zagreb klasificiran je u 9 potresnoj zoni, najjačoj u Hrvatskoj pa je shodno tome klasificiran i pravilnik o gradnji po kojem sve građevine moraju izdržati najjače potrese. Ta deveta zona podrazumijeva da se objekti moraju graditi sa betonsko čeličnim konstrukcijama te da maksimalno jedna etaža i potkrovlje smiju biti zidani od cigle. To jest skuplja i kompliciranija gradnja, no upravo u ovakvim situacijama vidi se koliko je neophodna. U Dubrovniku su sve novogradnje projektirane i građene po tom pravilniku, a zakon je po tom pitanju doista rigorozan. A za objekte veće od 800 četvornih metara elaborat statičara podliježe i reviziji Ministarstva graditeljstva – ističe Tokić na pitanje koliko su dubrovačke zgrade, posebice novogradnja, sigurne u slučaju jakih potresa kakav je u utorak pogodio albanski Drač.