Knjižnice su uvijek tihe, ispunjene mirom i osjećajem opuštenosti, mjesta na kojima možete u tišini sabrati svoje misli i posvetiti se zanimljivim recima neke od tisuća knjiga. Takva je i knjižnica u Mokošici, ogranak Narodne knjižnice Grad, gdje se čuje samo šuškanje novina koje su, u trenutku kad smo ih posjetili, prebirala dvojica umirovljenika.
Djeca rastu s knjižnicom
Voditeljica mokoškog ogranka Marjana Leventić Šipčić samozatajna je žena, nevična medijskim istupima. To nas, ipak, nije spriječilo da napravimo priču o knjižnici koju je ovo gradsko naselje čekalo skoro 30 godina; generacije djece igrale su se pred njezinim vratima, zavirivale u prostor i među police i vrlo brzo postale neraskidivi dio aktivnosti koje neumorno organiziraju.
Zajedno s kolegama i kolegicama iz Dubrovačkih knjižnica, Marjana je maksimalno posvećena svom poslu, što je vidljivo u svakoj njihovoj radionici, pričaonici, promociji knjiga. Sjele smo za stol u knjižnici, srećom, nije bilo nikog da nas prekida, i ispričale priču o mokoškoj knjižnici nekad i danas.
- Mokošica je veliko naselje, dosta je ljudi koji čitaju. No, ima i ljudi koji nisu čuli da u Mokošici već deset godina postoji knjižnica. Od našeg prostora često misle da je dječja igraonica - kaže Marjana, koja u ogranku Mokošica radi od 2012., a prije toga bila je knjižničarka u OŠ Lapad.
- Ova knjižnica otvorena je 2009. Od 2012. ovdje smo radile kolegica Katarina Palinić i ja, pet godina smo radile zajedno. Kad smo došle, dočekalo nas je puno djece koja su ovamo često svraćala. Ta su se djeca igrala okolo i nekako se prirodno povezala s knjižnicom, a i naši programi najčešće su prilagođeni djeci. U jutarnjim satima dolaze nam umirovljenici. U ogranku je intimna atmosfera, svi se znaju i svatko sebi može naći naslove koji će ga privući – kazuje Marjana, vrlo očito zaljubljena u svoj posao.
- Može se dogoditi da nema nekih knjiga, ljudi znaju reći 'ali to je novi naslov, u Zagrebu ga ima', ali mi smo mala knjižnica i ne možemo imati sve naslove koje ima jedan Zagreb. Ne može se očekivati da ćemo pokriti interese svih ljudi. Ali pratimo interese naših čitatelja pa se u tom smislu i nabavljaju knjige – kaže, pa dodaje da se 'knjižničarke uvijek ističu, a zapravo iza njih stoji cijeli tim ljudi koji su nevidljivi, a odrade lavovski posao prije nego knjige dođu do knjižnice'.
- Meni knjige ovdje stignu gotove, netko ih je nabavio, obradio i o svemu tome razmišljao, a ja se mogu samo smješkati i pratiti čitatelje, kome što paše – skromno kaže Marjana o svojoj ulozi u knjižnici, koja je po njoj, više 'manekenska'.
Knjižničari su i glazbenici, likovnjaci, profesori...
Iako se pojavom interneta predviđalo da će knjige nestati u papirnatom obliku, slično kao što su nestala pisma, to se, na svu sreću, nije dogodilo. No, broj učlanjenih čitatelja u knjižnicama nije relevantan, jer puno je ljudi koji za čitanje koriste tehnološke izume poput kindla (čitača e-knjiga), pa je teško reći koliko je postotak ljudi u populaciji koji uistinu čita.
- Broj naših korisnika stalno raste. Teško je procijeniti koliko je aktivnih. Puno je i onih strastvenih čitatelja koji kupuju knjige koje im se sviđaju, pa nisu evidentirani u knjižnicama. Otkad je ogranak otvoren, brojimo nekih 1300 upisanih. Naravno da nisu svi aktivni. A mnogi nisu ni obnovili članstvo – kaže Marjana, koja je i sama ponosni vlasnik kindla, u kojem čuva biblioteku omiljenih naslova.
- Ta spravica je vrlo zgodna, ne čudim se mladim generacijama koje i nemaju naviku držanja papirnate knjige u rukama – s osmijehom kazuje Marjana. - Danas su svi zaljubljeni u svoje mobitele, a mislim da je najbitnije o kojem se sadržaju radi, jer ima i papirnatih knjiga koje imaju jako loš sadržaj. Ta navika čitanja papirnatih knjiga više je naša emotivna vezanost za nešto što nam je drago. Kod djece se primjećuje da sadržaj stranica na ekranima prelijeću, čitaju površno, što knjiga ne dozvoljava. To joj je prednost – ističe naša sugovornica.
- Puno je djece koja se upisuju u knjižnicu, a često dolaze na radionice i pričaonice, od djece vrtićkog uzrasta do srednjoškolaca koji su željni ovakvih događaja. U ovogodišnjem Mjesecu knjige moto je 'U ritmu čitanja', radimo pričaonice na temu povezanosti knjige i glazbe. Imali smo pričaonice za vrtićarce 'Odakle dolazi glazba?', pa smo ih upoznali s nastankom prvih instrumenata, kao što je, primjerice, afrički bubanj. Doma imam puno tih suvenira instrumenata, donesem ih pa ih mogu opipati. Prošle godine je kolegica Doris Jakić počela jednu malu pričaonicu koja se održavala svake srijede u 17 sati, a koju sam nastavila kad je ona otišla na prodiljno. Imala sam sreću što mi je došao novi kolega, Adem Gušić, koji je knjižničar i glazbenik, a nekoliko puta je dolazila i kolegica knjižničarka Lucija Pećar, koja je također glazbenica. Imali smo prekrasne pričaonice na kojima se pjevalo i sviralo – kaže Marjana, ističući da svi knjižničari imaju još jednu struku kojoj su posvećeni, često likovnu ili glazbenu, koje se odlično uklapaju s knjigama.
- Kad je ogranak tek počeo raditi, tu je najprije bila kolegica Renata Zlatković koja piše i objavljuje knjige. Tia Nenadić radi u Informacijskoj službi, 'menadžer' je za ova događanja, a kolegica Katarina s kojom sam dugo radila, lutkarica je u Asteru, a ovdje je imala lutkarsku družinu s djecom iz kojih se izrodilo nekoliko prekrasnih lutkarskih predstava – govori u superlativima o uspjesima svojih kolega.
- Bila je tu i kolegica Josipa Vragolov koja je svestrana, pjeva, pa Doris koja je usput i fotograf... Među knjižničarima je puno i profesora, zaista raznolikih struka i zanimanja – kaže Marjana Leventić Šipčić, i sama profesor i knjižničar po struci, pa dodaje da je 'najljepše od svega što je od svakog od njih imala što naučiti'.
- Narodna knjižnica tu je i kao podrška obrazovnom sustavu. Bile su radionice dubrovačkog govora, pa radionice iz fizike 'Betinim stopama'. Razvijamo i program informacijsko-medijske pismenosti koji pomalo pokrećemo i ponudit će se školama. Otvaramo se osnovcima i mladima. Nedavno smo imali jednu pjesničko-glazbenu večer u kojoj je sudjelovala mlada ekipa koja jedva čeka da se takvo nešto ponovi. Svoju knjigu je predstavljala Isaura Brković, svi su bili oduševljeni. Želimo da mladi pokažu svoju kreativnost. Svatko tko tu dođe, može naći nešto za sebe – ističe na kraju Marjana.
Mokošica nudi 14 tisuća naslova
Narodna knjižnica Mokošica najmlađi je ogranak Narodne knjižnice Grad otvoren 28. travnja. 2009. godine u novouređenom prostoru u naselju Mokošica. Danas koriste prostor u kojemu su knjige, mjesto za čitanje i jedno računalo za korisnike, te novouređeni prostor namijenjen za rad i održavanje raznih kulturnih događanja.
Raspolažu s oko 14 tisuća naslova, a radno vrijeme knjižnice je od 8 do 20 sati, te svaku četvrtu subotu u mjesecu od 8 do 13 sati.