Bogat grad, a liječnika nema, to je ono što zovem dubrovački paradoks

Kako je tekao vaš put od Konavala do Kliničke bolnice Merkur?
U ratnim godinama pohađao sam Gimnaziju Dubrovnik, potom upisao Medicinski fakultet u Zagrebu, gdje sam i diplomirao te odmah potom nastavio sa stažom i radom na Medarevu, pune tri godine. Odradio sam pripravnički staž, zatim smjenski radio na bolničkom hitnom prijemu te volontirao na Kirurgiji. Moj cilj je bio provesti životni i radni vijek u Dubrovniku, ali nisu se okolnosti tako posložile. Specijalizacije su se jako rijetko raspisivale, a bez toga ne možete stručno napredovati. Kada sam dobio ponudu Kliničke bolnice Merkur da specijaliziram kirurgiju u transplantacijskom timu koji je već tada imao međunarodni ugled, sve je bilo riješeno. Takva prilika se ne nudi dvaput u životu.

U Merkuru ste član jednog od najuspješnijih svjetskih transplantacijskih timova. Unatoč brojnim problemima u našem zdravstvenom sustavu, u tom području imamo vrhunske rezultate?
Sve je krenulo isključivo iz nevjerojatnog stručnog entuzijazma dveadesetak zdravstvenih djelatnika svih profila. U desetak godina probili smo se u sam svjetski vrh po rezultatima u kirurgiji jetre i transplantaciji organa. Ima i mnogo drugih primjera u hrvatskom zdravstvu koji potvrđuju da je moguće i u našim uvjetima, često u mnogočemu neadekvatnim, postići vrhunske svjetske dosege.

Koje su najzahtjevniji postupci koje je vaš tim obavio u Merkuru?

U kliničkoj bolnici Merkur rade se sve procedure kao i u najrazvijenijim svjetskim centrima za liječenje bolesti jetre. Od dijagnostičkih procedura do svih resekcijskih zahvata na jetri te transplantacije jetre, jednako sa kadaveričnim organom, kao i sa živog donora, srodnika. Također i svi kirurški zahvati u trbuhu, od odstranjenja svih vrsta tumora do potpune peritonektomije, odstranjenja tumora s potrbušnicom.

Veliki broj naših liječnika odlazi vani. Jeste li vi o tome razmišljali i je li po vama točno da mnogi odlaze ne zbog novca nego zbog sustava zdravstva?

U potpunosti razumijem kolege koje se uslijed niza ograničenja u našem zdravstvu povode za boljim ponudama, kako u smislu stručne afirmacije, tako i značajno boljih materijalnih uvjeta i boljeg društvenog statusa. Osobno nikada nisam stvarno razmatrao takvu mogućnost, moj život i moja sudbina čvrsto su vezani za Hrvatsku. Neprihvatljivo mi je da nam mladi stručnjaci odlaze zbog loše organiziranog sustava i nemogućnosti stručne afirmacije.

Oporba je još jednom tražila ostavku ministra Milana Kujundžića. Kako ocjenjujete njegov rad?

Mandat uvijek morate promatrati ponajprije sa zatečenim stanjem, a potom sa svim što se napravilo ili se mora napraviti. Zatečeno stanje koje je ministar dobio u naslijeđe opterećeno je dugogodišnjim financijskim i organizacijskim nedostacima. Sada imamo posebno izražen rastući kadrovski deficit. Zbog pojačanog odlijeva naših liječnika i medicinskih sestara te rastućih potreba naših bolesnika, unapređenja u sustavu su nužna i neodgodiva.

Nedavno ste smijenjeni iz Upravnog vijeća Kliničke bolnice Sveti Duh odlukom zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića? Gdje je uzrok tog sukoba sa zagrebačkim gradonačelnikom?

Nemam osoban odnos sa gradonačelnikom pa mi nije poznat razlog moje smjene. Ponosan sam da sam u teškim danima za procese upravljanja u hrvatskom zdravstvu mogao dati doprinos, uz to stekao i nova znanja i iskustva. Osobno ću se zalagati za veću transparentnost u procesima upravljanja u javnim zdravstvenim ustanovama i vjerujem da se i u tome krije mogućnost značajnog unapređenja cjelokupnog hrvatskog zdravstva.



Kao bolnički liječnik, kako gledate na štrajk zdravstvenih djelatnika?

Nisam niti malo iznenađen. Postoji općedruštveni konsenzus da zdravstveni djelatnici obavljaju težak posao u neadekvatnim uvjetima i da su za to nedovoljno plaćeni. Štrajk je jedan od legitimnih načina postizanja novog dogovora sa ciljem poboljšanjem statusa.

Naša dubrovačka bolnica ima velikih problema s nedostatkom liječnika. Kako ga riješiti, stanovima za liječnike ili na neki drugi način?

Dugi niz godina komuniciram dubrovačku posebnost u nedostatku liječnika kao 'dubrovački paradoks'. Pojačana ekonomska moć sredine imala bi za cilj snaženje svih javnih usluga, posebno zdravstvenih kao jedne od građanima najvažnijih. U slučaju Dubrovnika zbog ekonomske moći stanovništva te zbog sve skučenijih mogućnosti ostvarenja zdravstvenih usluga kroz institucije javnog zdravstva, pacijenti se okreću privatnim zdravstvenim uslugama. Posljedično sve više dubrovačkih liječnika odlučuje se javni zdravstveni sustav nadopuniti ili u potpunosti zamijeniti privatnim. Smanjenjem broja onih u javnom sustavu dodatno se pogoršavaju i otežavaju njihovi uvjeti rada, što onda i preostale tjera na razmišljanje o alternativama. Broj onih koji se sa studija medicine vraćaju u Dubrovnik definitivno nije dovoljan da bi zamijenio broj onih koji odlaze u mirovinu i onih koji napuštaju javni zdravstveni sustav, a i nadoknadio sveopći trend starenja stanovništva i rastućih potreba za zdravstvenim uslugama. Zbog rasta ekonomske moći, iznimno rastu svi troškovi života. Javne zdravstvene institucije kao što je dubrovačka bolnica nemaju institucionalnih niti financijskih mogućnosti privući mlade liječnike iz drugih sredina kojima bi Dubrovnik zasigurno bio primamljiv i izazovan kao mjesto rada i življenja. U konačnici, ekonomske jačanje cijelog juga Hrvatske umjesto da dovede do snaženja zdravstvene zaštite pučanstva, dovodi do prijetećeg urušavanja sustava. Kvalitetno riješeno stambeno pitanje zasigurno bi bio dobar stimulans i dobro ishodište za privlačenje novih liječnika u Dubrovnik. U svemu tome ne smiju se zaboraviti niti stimulativne mjere za zadržavanje postojećih na kojima počiva sustav.

Poznato je da pomažete mnogim Dubrovčanima kojima treba pomoć u Zagrebu. Zbog čega vam se najčešće obraćaju?

Suočeni sa zdravstvenim problemom i ograničenim mogućnostima sustava, bolesnici se snalaze znaju i umiju. Kada imate broj nekog iz sustava i znate da će se javiti, iz vlastite nemoći zovete i pitate, tražite i molite da se pomogne. Tako ljudi zovu za sve i svašta, naravno iz sfere zdravstva. Nije mi problem kada je pitanje iz domene, moje uže struke, jer se time svakodnevno osobno bavim, posebice kada se radi o operacijskim procedurama. Iskreno, žao mi je svih onih koji zovu i u razgovoru zapravo vidim da nisam dobra adresa i da mogu malo ili često nimalo pomoći.

Dugo se priča o problemima u zdravstvu, rješenja su vidimo zahtjevna i nisu na obzoru. Za kraj dr.Kostopeč, kakva je perspektiva hrvatskih bolesnika?

To je dobro pitanje. Naši bolesnici sve teže i teže realiziraju svoje zdravstvene usluge. Snaga države zapravo se i najbolje odražava u sposobnosti da svojim građanima osigura prava koja im jamči. Vremena pred nama su izazovna, ali mi zdravstveni djelatnici moramo biti svjesni da koliko god nam bilo teško, našim pacijentima je uvijek teže. Svi loši procesi u sustavu uvijek se ponajviše prelamaju preko njihovog zdravlja. Mi smo tu zbog njih, a ne oni zbog nas. Vjerujem da ćemo im i ubuduće kao i do sada znati pomoći sukladno Hipokratu i svim onim vrijednostima koje smo kroz stručnu praksu i rad s bolesnicima stekli i naučili.